Zagreb – 106 hrvatskih olimpijaca otputovalo je u Peking po svoj komadić slave i besmrtnosti. Gotovo je nestvarna brojka naših sportaša koji će nastupiti na našim petim Igrama od samostalnosti i još jedan dokaz da su sportaši bez ikakve konkurencije – ono ponajbolje čime se hrvatski narod može pohvaliti.
Tu smo, na nekoliko sati udaljeni od grandioznog okupljanja ponajboljih svjetskih sportaša na jednom mjestu. Nakon četiri godine opet će se ujediniti sve boje, sve rase, sve zastave, a olimpijski duh na dva tjedna zavladat će svijetom. Iako političari i steroidi vječno prijete opstanku ovog najstarijeg ljudskog svjetskog okupljanja, pravi sportaši i dalje uspijevaju zadržati duh olimpizma i sportskog nadmetanja čistim i neokaljanim.
Među tisućama sportaša iz cijelog svijeta, u Pekingu će se naći i nikad brojnija hrvatska sportska delegacija. Brojka od čak 106 sportaša uistinu je impresivna i postavit će zaista težak izazov našim budućim olimpijcima narednih godina. Po prvi put otkako nastupamo kao samostalna država prešli smo troznamenkastu brojku, a takav je doseg često bio nedostižan i za peterostruko veću zajednicu SFRJ, u kojoj su naši sportaši nastupali do 1988.
Čisto radi postavljanja okvira, recimo da će rekordan broj sportaša u Pekingu imati domaćin Kina, njih 639. Kineza će, dakle, na OI biti tek šest puta više nego Hrvata, a gledajući broj stanovnika – na jednog Hrvata dođe oko 290 Kineza!
K tome, ne smije se zanemariti ni činjenica da je svaki od 106 hrvatskih sportaša svoje mjesto na Olimpijskim igrama izborio svojim sportskim rezultatima i mogućnostima, za razliku od nekoliko desetaka kineskih sportaša posebno u momčadskim sportovima, koji nikad ne bi vidjeli OI da im nisu domaćini.
Još od Londona 1948., kad su naši Cimermančić, Ž. Čajkovski, Vukas, Wölfl, Broketa, Jazbinšek, Kacijan i F. Matošić osvojili srebrnu nogometnu medalju, pa sve do Atene 2004. kad su se na postolje popeli rukometaši, Draganja, braća Skelin, Pešalov, te Ančić i Ljubičić, naši su sportaši kući donosili “vrijedni teret”.
Za vrijeme SFRJ, najuspješniji smo bili u Los Angelesu 1984., kad su hrvatski sportaši nosili zajedničku momčad do medalja u čak 8 sportova, između ostaloga i u sva četiri najpopularnija momčadska sporta – nogometu, košarci, rukometu i vaterpolu. Od hrvatske samostalnosti, najuspješniji smo bili prije četiri godine u Ateni, kad smo slavili pet olimpijskih medalja.
Pravi kuriozitet među našim olimpijcima je stolnotenisač Zoran Primorac, koji je nosio hrvatsku zastavu na otvaranju OI u Sydneyu 2000. Danas 39–godišnji Zadranin u Pekingu će nastupiti na svojim šestim Olimpijskim igrama, a s obzirom na to u kakvom se tjelesnom i mentalnom stanju nalazi, uopće nije isključeno da ga vidimo i sedmi put – u Londonu 2012. Time bi ušao u svjetsku olimpijsku povijest kao jedan od rijetkih sportaša koji su uspjeli nastupiti na čak sedam olimpijskih okupljanja.
Shodno najvećem broju sportaša koje smo poslali u Peking, ovo bi morale biti i najuspješnije igre u hrvatskoj povijesti. Iako je jasno da je u sportu teško bilo što prognozirati ili najaviti, Blanka Vlašić nakon niza od 34 uzastopne pobjede ne može izbjeći očekivanja da će kući donijeti zlato u skoku u vis. Ona je naš daleko najsigurniji adut i svoju svjetsku dominaciju jednostavno mora okrunti olimpijskim zlatom. Sve ispod toga za sportašicu njezinog kalibra bilo bi razočaranje.
Među ostalim našim adutima, uvijek treba računati na rukometne “ratnike”, makar su i ovog puta opterećeni ozljedana. No, navikli smo i mi, a i oni i nema nikakve dvojbe da će i ovog puta Balić i društvo iz sebe izvući maksimum. Dodatni motiv bit će im čast da njihov vođa Ivano Balić nosi našu zastavu na otvaranju Igara, ali i nesreća koju je uoči odlaska u Peking doživio Ivan Čupić, koji je trebao biti jedan od naših jakih aduta.
U najužem krugu pretendenata za medalju su i vaterpolisti, aktualni svjetski prvaci i četvrti s nedavnog Europskog prvenstva. Izbornik Ratko Rudić u svojoj kolekciji ima tri olimpijska zlata (1984., 1988. i 1992.) i sigurno zna put do olimpijskog vrha. Momčad s Boškovićem, Vrdoljakom, Vićanom i ostalima ima kvalitetu za zlato, no konkurencija je vrlo jaka.
Povratnici košarkaši veliki posao su napravili samim odlaskom u Peking, kojeg smo praktično već proslavili kao medalju. No, nemojmo zanemariti ni njihove šanse, jer nakon očekivanog prolaska skupine, tek jedna utakmica, jedna pobjeda dijeli nas od borbe za medalju. Ako izbjegnemo Amerikance u tom četvrtfinalnom okršaju, ostali protivnici iako snažni i ugledni – nisu nepobjedivi.
Od pojedinačnih sportaša oči će najviše biti uperene u dvoje svjetskih plivačkih prvaka i rekordera – Duju Draganju i Sanju Jovanović. Velike stvari uvijek se mogu očekivati od dvostrukih olimpijskih medaljonoša iz Sydneya i Atene, braće Skelin u dvojcu bez kormilara.
Moguća ugodna iznenađenja? Stolnotenisačica Tamara Boroš, netko iz brojne jedriličarske ekipe, plivači Aleksej Puninski i Mario Todorović, Sandra Šarić u taekwondou, možda i kladivašica Ivana Brkljačić ako posloži često neposlušnu glavu. Prava je šteta što su ozljede i bolesti razbile naš sjajni teniski par Ljubičić – Ančić, koji bi zasigurno ostavio zadnji atom snage na terenu za još jedno olimpijsko odličje.
U svakom slučaju, dragi ljubitelji sporta i natjecanja – od 8. do 24.kolovoza zauzmite udobne pozicije u svojim naslonjačima, uključite klimu ili neki drugi rashladni uređaj, natočite si hladno piće i – uživajte. Neka Igre otpočnu!