Zagreb – Istra je kapitulirala! Benediktinci su se upisali u gruntovnici u Bujama na nekretnine samostana u Dajli i zemljišta oko njega. Prema tome, Porečko-pulska biskupija i župa Dajla više neće biti vlasnici zemljišta
jer su na Općinskom sudu u Bujama očito primili punomoć iz Vatikana (koja je nedostajala) i prema Sporazumu između biskuije i Abbazie (onome kojega biskup Milovan nije htio potpisati!), tvrtka u vlasništvu benediktinaca Abbazia d.o.o. iz Pule postala je novi vlasnik Dajle.
Porečko-pulska biskupija odustala je od žalbi na provedbu spornog sporazuma između nje i Abbazie d.o.o. iz Pule, prema kojemu bi trebala ostati bez samostana i zemljišta u Dajli, ali mora platiti četiri milijuna eura za nadoknadu štete, javio je HTV. Također, biskup Milovan, prema njihovim informacijama, otkazao je odvjetničkom timu Porečke biskupije, kao i da se neće provesti odluka sa skupa svih istarskih svećenika da se zemlja vrati državi, što znači da je pritisak iz Vatikana bio presnažan.
S druge strane, u Porečkoj i pulskoj biskupiji još uvijek se nadaju da bi DORH mogao zaustaviti proces uknjižbe benediktinske tvrtke Abbazie d.o.o. na imovinu u Dajli i na taj način spriječiti i ovrhu i bankrot biskupije, koji zacijelo slijedi ukoliko im stignu na naplatu sva četiri milijuna eura.
Dakle, priča o pravnoj i političkoj pomoći Porečko-pulskoj biskupiji, koju su biskupu Milovanu obećali premijerka Kosor, predsjednik Josipović i državni odvjetnik Bajić, sada padaju u vodu. Možda još postoji mala šansa da DORH obustavi tijek upisa, jer kao što smo mogli vidjeti na e-gruntovnici na internetu, u vlastnovnici još uvijek stoji na prvome mjestu vlasništvo župe Dajla, ali i Abbazia d.o.o upisana je odmah ispod župe i prema Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 13. srpnja predbilježuje se na pravo vlasništva na nekretninama.
U Porečko-pulskoj biskupiji nismo mogli dobiti nikakve informacije o očitom kraju ovoga jednoga od najvećih skandala u novijoj crkvenoj i nacionalnoj povijesti, piše Večernji list.
Premda među hrvatskim biskupima vlada zavjet i obveza šutnje koju im je nametnuo Vatikan, uspjeli smo razgovarati s porečko-pulskim biskupom u mirovini mons. Antunom Bogetićem (89), koji je bio zajedno s istarskim svećenicima u Pazinu ovoga tjedna kada su dali podršku njegovu nasljedniku biskupu Ivanu Milovanu i odlučili spor u Dajli kod Novigrada vratiti državi – očito bezuspješno.
– To se vuče već godinama, s raznim dogovorima kroz promjene državnih granica Jugoslavije, Hrvatske – kaže nam mons. Bogetić, koji je porečki biskup bio od 1984. do 1998. Prije biskupske službe bio je misionar u Južnoj Americi, a nakon umirovljenja otišao je u Kinu i Tajvan.
– Veliko imanje kod Dajle darovao je jedan koparski vlastelin benediktincima. Kad je Jugoslavija pripojila one prostore, komunistički je sud montiranim procesom osudio redovnike i zaplijenio zemljište – govori o povijesti Dajle biskup Bogetić koji nadalje tvrdi, Hrvatska je počela plaćati benediktincima odštetu.
– Bile su to velike svote i to se nastavilo, ali problem je što su benediktinci imali neke posjede i u Sloveniji, pa je zapelo kod nas jer je trebalo platiti zajedno sa Slovencima. Biskup Ivan Milovan išao je više puta u njihovu opatiju u Praglii i išao im je naruku nastojeći da se postigne sporazum – prisjeća se biskup Bogetić.
Međutim, benediktinci su stalno mijenjali svoje stavove i diktirali nove uvjete.
– Najgore je to što su oni cijene dizali “do zvijezda”. Biskupija je bila pripravna da se podijeli imanje, da njihovo prodamo i uputimo im novac, ali oni su rekli da hoće sve najednom, a to je nemoguće. Zato biskup Milovan nije mogao potpisati. Benediktinci su se pozvali na Svetu Stolicu, koja je imenovala biskupa da potpiše umjesto našeg ordinarija Milovana – objašnjava biskup Bogetić.
Na naše pitanje o imenovanju drugog biskupa i degradiranju ovlasti mons. Milovana, iskusni biskup samo odgovara: – Događa se i to.
– Mislim da Sveti Otac nije mogao sve to proučiti. Mi smo papi neizmjerno zahvalni za posjet Hrvatskoj, a kako je rekao i naš predsjednik “da nema pape, ne bi bilo ni Hrvatske”, kad se ona jedva izborila u Domovinskom ratu – kaže mons. Bogetić.
On tvrdi da je odluka istarskih svećenika na čelu s biskupom Milovanom – da zemljište u Dajli pripadne Hrvatskoj, iako u direktnoj sprezi s Vatikanom – logična jer ga Hrvatska i plaća.
Oporuka grofa Grisonija
Oporuka grofa Grisonija, kojom su benediktinci dobili zemlju i samostan u Dajli, jedan je od ključnih dokumenata Biskupije porečke i pulske. U oporuci, naime, stoji da grof Francesco Conte de Grisoni samostanu sv. Marije iz Praglie ostavlja svoj posjed u Dajli, ali uz određene uvjete, npr. da ondje osnuju “uz Ospizio” s pet redovnika svećenika, uključujući poglavara i potreban broj braće laika.
Grof je odredio benediktincima da, “osim vlastitih pobožnosti svoje ustanove, vode brigu o poučavanju, o vjerskoj, moralnoj i gospodarskoj izobrazbi tamošnjih stanovnika”.
Za Porečku biskupiju ključna je grofova rečenica da, “u slučaju da spomenuti samostan ne prihvati rečene uvjete, ili se ne ostvari l’Ospizio, ili se ostvari, ali se, iz bilo kojeg razloga, poslije ukine, ta ostavština neće više imati vrijednosti, a dotična imovina neka se dodijeli ustanovi koju ću sada osnovati”.
Izvadak iz orginalne oporuke
Ostavljam časnom samostanu sv. Marije iz Praglie u provinciji di Padova:
moj posjed u Dajli, kotar Buje, sa zgradama, zemljištem svih vrsta, životinjama koje se tamo nalaze, moj posjed na području Sv. Onofria, kotar Piran, sa životinjama, alatom i sve ostalo, kao gore, što mu pripada.
Polovicu svih mojih solana u kotaru Piran. Tu baštinu neće gore spomenuti samostan moći dobiti, nego samo nakon smrti moje žene i dviju mojih sestara, korisnica te imovine, i to uz obvezu da savjesno ispuni ove uvjete:
1. Da samostan na posjedu u Dajli osnuje un
Ospizio s pet redovnika svećenika, uključujući poglavara, i potrebnim brojem braće laika.
2. Da ti redovnici, osim vlastitih pobožnosti svoje ustanove, vode brigu o poučavanju, o vjerskoj, moralnoj i gospodarskoj izobrazbi tamošnjih stanovnika, da promiču i potpomažu njihovo djelovanje i da im pomažu, koliko im bude moguće, u njihovim duhovnim i materijalnim potrebama.
3. Da svake godine izvrše sto tihih misa, koje su od davnih vremena utemeljene na tom posjedu.
4. Da svaki dan izvrše jednu tihu misu, stara obveza utemeljena na posjedu sv. Onofrija.
5. Da u sjedištu Ospizio u Dajli imaju i plaćaju jednog liječnika fisico, ovlaštenog za kirurške zahvate koji će, prema potrebi, besplatno liječiti ne samo težake nego i sve ljude koji stanuju u okolici koliko bude smatrao uputnim poglavar dell’Ospizio s obzirom na sredstva i druge okolnosti.
6. Konačno, trebaju besplatno davati potrebne lijekove onim siromasima koji dobiju za to potvrdu od svoga župnika.
U slučaju da spomenuti samostan ne prihvati rečene uvjete, ili se ne ostvari l’Ospizio, ili se ostvari, ali se, iz bilo kojeg razloga, kasnije ukine, ta ostavština neće više imati vrijednosti, smatrat će se kao da nije postojala, a dotična imovina neka se dodijeli, u bilo koje doba i slučaju ustanovi koju ću sada osnovati.
RPŽ/VL