Pomirenje, praštanje i povjerenje, ponesite te riječi u svoje domove i u svoje živote, poručio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić na misnom slavlju 12. svibnja u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju gdje je u koncelebraciji petnaestak svećenika i u nazočnosti velikog broja vjernika predvodio središnje misno slavlje.
Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića je jedno od pet svetišta Vrhbosanske nadbiskupije (Olovo, Komušina, Podmilačje, Sarajevo/Stup i Maglaj) te zbog toga ne treba ni čuditi da je i ove godine privuklo veliki broj vjernika prije svega iz župa Žepačkog dekanata, potom Usorskog dekanata, a ove godine vjernici su stigli iz Slavonskog Broda, Zagreba, Mostara, Kreševa, Prozora, Novog Travnika…
Na početku misnog slavlja sve vjernike je pozdravio maglajski župnik i čuvar svetišta vlč. Josip Jelić. U svojoj homiliji kardinal Puljić je posebno naglasio jedno poslanje sv. Leopolda – omalena čovjeka, kapucina, velikog ispovjednika – pomirenje.
„To posebno želim naglasiti u ovim vremenima kada je tako napeto stanje u čovjeku. Ljudi su sve nervozniji, napetiji i osjeti se da čovjek nije u miru sa sobom, pa tako ni s drugima“, kazao je kardinal Puljić. Potom se osvrnuo na evanđelje te nedjelje i Isusovu molitvu da „svi budu jedno“.
Bog koji prašta i ljubi
„Mi smo danas ovdje da nađemo mir u Gospodina. Zato je tako važan sakrament pomirenja. Ali za to je prvo potrebna naša skrušenost, da prihvatimo da smo grješnici. Želimo mir steći kroz oproštenje grijehe. Tu se očituje Božje milosrđe jer Bog čovjeka ljubi. Zato je i ostavio ovaj sakrament pomirenja, ispovijedi. Bog prašta zato što nas voli i ne prigovara nam ‘što si bio takav?’“. Vrhbosanski nadbiskup podsjetio je okupljene vjernike na susret Isuse i Petra na Genezaretskom jezeru, nakon Uskrsnuće, nakon Petrove trostruke zataje. „Isus nije rekao ‘Petre što si bio kukavice, što si me zatajio’, nego ga pita ‘Petre ljubiš li me’. To je Bog koji oprašta, koji traži da na Njegovu ljubav odgovorimo s ljubavlju“.
Kardinal Puljić je naglasio da đavao sije neslogu, netrpeljivost i mržnju među ljudima, a da čovjek, kad nosi mržnju u srcu, nosi otrov koja truje i nagriza čovjeka i sve oko njega. Lijek protiv mržnje je praštanje.
„Slaviti ovog sveca pomirenja znači proniknuti u duh Isusa Krista, u duh evanđelja, izliječiti nutarnje duhovne rane. Čovjek kad prašta ne skida odgovornost s drugog jer svatko će od nas odgovarati pred Gospodinom, rečeno je i u današnjem čitanju iz knjige Otkrivenja. Mi nismo pozvani suditi jedni druge. Bog je sudac, a mi smo pozvani ljubiti jedni druge“.
Vrhbosanski nadbiskup je u propovijedi podsjetio koliko je ljubav važna za brak i izgradnju kršćanske obitelji te na važnost pomirenja među bližnjima i susjedima. „Svatko je poseban, različit, svatko na ‘svoje brdo tkan’. Ako vjerujem, ako se u Boga pouzdajem, ako stvarno na njega računam, onda ću prihvati ljude pored sebe. Tada znam da smo svi mi hodočasnici prema vječnom životu i da ćemo svi doći pred Boga.
Što ćete reći kad dođete kući?
Kardinal Puljić je okupljene pozvao da svjedoče radost kršćanskog života. Pozvao je katolike, koji u BiH žive s drugim i drugačijim da svjedoče evanđelje ljubavi, pomirenje, praštanja i povjerenja.
„Što ćete reći svojima kad dođete kući: ‘Bili smo kod svetog Leopolda i naučili smo tri riječi: pomirenje, praštanje i povjerenje’. Te riječi ponesite svojim domovima i ostvarite ih. Vidjet ćete – to će biti mali raj. Tamo gdje donesete te tri riječi bit će mali raj na zemlji zato što će vladati ljubav Božja. Bit ćemo pravi svjedoci uskrslog krista i Evanđelja. Tada će se sv. Leopold u nebu radovati: ‘Ovo su moji prijatelji. Nisu uzalud došli u Maglaj. Ponijeli su bogatstvo kršćanstva u svoje domove i u svoje krajeve’. Opraštati nije lako. Sami to ne možemo, ali milost Božja to čini“, kazao je na kraju svoje propovijedi kardinal Puljić kojemu su vjernici i župnik Jelić darovali prigodnu sliku sarajevske prvostolnice i nadbiskupa Stadlera na dar, rad Alojzija Gašparevića.
Tijekom trodnevne priprave za proslavu sv. Leopolda B. Mandića mise su predvodili fra Ivan Pervan, župni vikar iz Novog Šehera; vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u sjemeništu u Travniku te Jakov Filipović, župnik u Odžaku i bivši maglajski župnik. Tijekom svibnja bit će organizirana i 4. likovna radionica u maglajskoj župi.
Župa Maglaj danas ima 635 vjernika u 216 obitelji. Prije rata brojila je 1.500 župljana. Zadnjih godina ponovno veliki broj vjernika hodočasti na Leopoldove srijede u maglajsko svetište. Dolaze vjernici iz žepačkog i usorskog kraja, Posavine, Slavonskog Broda. Mnoge hodočasničke skupine iz RH (Slavonski Brod, Vinkovci, Požega, Osijek, Zagreb…) na putovanju kroz BiH rado se zaustave u Maglaju.
Župa Maglaj, ima dugu povijest, a službeno je obnovljena 1970. godine. U jesen 1976. srušena je već ruševna stara crkva sv. Ante, sagrađena 1919. godine. Gradnja nove crkve i svetišta sv. Leopolda B. Mandića započinje u proljeće 1977., a 17. lipnja 1979. godine. svečano je otvoreno svetište tada još blaženog Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Najveće zasluge za izgradnju crkve i svetišta, a to i danas u Maglaju nitko ne zaboravlja, ima vlč. Anto Baković koji se i pored velikih zapreka komunističke vlasti izborio za izgradnju svetišta. Posebnost maglajskog svetišta je replika Leopoldove sobice – ispovjedaonice. Tijekom rata župna crkva i kuća bile su teško oštećene prvo od srpske, a potom i bošnjačke vojske. Danas se ova mala župa i veliko svetište se ponovno „vraćaju u život“. Podsjetimo, Leopolda Mandića je 2. svibnja 1976. papa Pavao VI. beatificirao, a kanonizirao ga je 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II.
Brane Vrbić/RPŽ