Rim – Dok Italija grčevito nastoji stabilizirati zemlju koju potresa i politička i gospodarska kriza, ni iz ujedinjene Europe ne dolaze optimistične vijesti. Olli Rehn, europski povjerenik za ekonomske poslove, kazao je da je došlo do zastoja u gospodarskom rastu i da prijeti rizik od nove recesije u eurozoni.
Smanjene su i prognoze gospodarskog rasta za sljedeću godinu, od 1,8 na 0,5 posto.
Istodobno se nastavljaju tenzije u Italiji. Ako je utorak bio presudan dan za sudbinu Silvija Berlusconija, onda su srijeda i noć na četvrtak bili presudni da Giorgio Napolitano, pod pritiskom crnih vijesti s burze, hitno pokuša riješiti daljnju sudbinu Italije, barem u odnosu na financijska tržišta.
Monti: Više poštovanja za Njemačku
Mario Monti kazao je da su zahtjevi iz Europske unije i međunarodne zajednice prema Italiji u redu i da Italiji predstoji ogroman posao. Predstoji ukidanje brojnih povlastica na svim područjima, ali i pridržavanje onoga »što dolazi iz Rima«. Sređivanje sadašnjeg stanja važno je i za buduće naraštaje.
»Politički i povijesno Italija ne može ignorirati svoje odgovornosti kao jedan od osnivača Europske unije«, kaže Monti, uz dodatak da danas treba imati i više poštovanja za Njemačku. Rim mora biti više uključen u njemačko-francusko partnerstvo, jer to je u zajedničkom interesu.
U srijedu kasno navečer iz predsjednikova ureda procurile su vijesti da će predložiti Marija Montija za novog premijera. Slijedila je napeta noć brojnih reakcija. Monti bi trebao dužnost preuzeti već u nedjelju kako bi se prvi efekt osjetio na otvaranju burzi u ponedjeljak. Ili jasnije, kako bi se umirili financijaši i kako bi im se poslala poruka da ne vlada politički kaos.
O Montiju većina talijanskih političara govori dobro, neki su mu već prišili epitet »super Marija«, ali mu nova uloga nije obećavajuća, prije svega zbog ekonomskog stanja u državi.
Brojke koje pokazuju stanje gospodarstva su crne, gore gotovo ne mogu biti. Pad industrijske proizvodnje je 4,8 posto, što je najveći pad od 2008. godine. Sve to, uz političku krizu, rezultiralo je neviđenom napetošću koja ovaj tjedan vlada u Italiji.
Za novog premijera nije bio u igri samo Monti, nego i Giuliano Amato i Gianni Letta. Trebalo je izabrati najidealnijeg koji može voditi vladu nacionalnog jedinstva. Ujedno je trebalo poručiti Berlusconiju da treba što prije napustiti Palaču Chigi i isprazniti ured za novog čovjeka.
Berlusconi je poslao signale kako se neće složiti da novi premijer bude netko tko je udaljen iz svijeta politike, pa je Napolitano povukao još jedan potez. Montija, bivšeg europskog povjerenika za ekonomska pitanja, imenovao je doživotnim senatorom i tako ga »preselio« i u parlament. Put za imenovanje time je bio otvoren, a Berlusconijeva reakcija bila je dobra. »On je nedvojbeno najbolji izbor.«
Italija je tako grozničavo našla rješenje kako se nositi s financijskim tsunamijem koji je prijetio da će sve pomesti. U trenutku je izgledalo kao da slijedi grčki scenarij, iako je i sam američki predsjednik Barack Obama kazao da Italija nikako nije Grčka, to je velika i bogata zemlja.
»Atena ima problem solventnosti, u Italiji ima mnogo više problema nego samo likvidnost.« Treća po ekonomskoj snazi zemlja u Europi i osma u svijetu, Italija je postala ovih dana zemlja broj jedan kojoj svi svjetski lideri poručuju da je potrebno što hitnije provesti mjere koje bi joj vratile ekonomsku snagu.
Ali, politika je u jednom trenutku gotovo sve blokirala, prije svega zbog upornog Berlusconijeva stava, barem u početku, da se na prijevremenim izborima treba naći rješenje. To bi bilo tek u veljači, a kada bi se sadašnji trendovi nastavili nitko nije isključivao mogućnost da »Italija zaista postane kao Grčka«.
Kaos je posljednjih sati vladao i u politici, pogotovo što je Berlusconi u jednom trenutku čvrsto zastupao da ga treba zamijeniti Angelino Alfano. Odgovor nije bio pozitivan, jer je odmah izražena skepsa da se na tržištima ne bi ništa dobro dogodilo jer bi ostale sumnje.
Giorgio Napolitano vodio je nevjerojatnu bitku s vremenom. Do nedjelje navečer sve bi trebalo biti gotovo. Italija si ne može dopustiti predah u parlamentarnom životu jer će trebati donositi niz hitnih mjera.
‘Kum, posljednji dio’
Frankfurter Allgemeine Zeitung događaje u Italiji nakon Berlusconija opisuje kao »Kum, posljednji dio«. Mnogo je scenarija što će biti s Berlusconijem, među njima i onaj da će dijeliti sudbinu premijera koji su nakon odlaska s vlasti završili u zatvoru do onoga da će mu možda dodijeljen status »doživotnog senatora« osigurati mirnu starost.
‘No Pasaran!’
Svaki pokušaj pretvaranja eurozone u manji, integriraniji klub okružen labavo povezanim zemljama razbjesnit će članice EU iz srednje Europe koje još nisu uvele euro. Tu mogućnost, koju su, po izvorima iz EU, u privatnim razgovorima spominjali njemački i francuski dužnosnici, odbijaju nove, siromašnije članice EU kojima je dosta toga da ih se stalno ostavlja po strani.
Visoki dužnosnik poljske vlade je na upit o njemačkim i francuskim razmišljanjima odgovorio poznatim sloganom španjolskih republikanaca iz doba Španjolskog građanskog rata – No Pasaran! (Neće proći).
Odbijam čak i špekulirati o takozvanoj Europi dviju brzina, rekao je češki ministar financija Miroslav Kalousek. To bi bilo protivno interesima Češke Republike, dodao je.
Prozvana njemačka kancelarka odbacila je tvrdnje da njezina vlada podupire manju eurozonu i rekla kako je njezin jedini cilj od početka dužničke krize stabiliziranje bloka u sadašnjem obliku. Mjesecima, od početka dužničke krize, Njemačka ima samo jedan cilj, a to je stabilizirati eurozonu u sadašnjem obliku, kako bi bila konkurentnija, i kako bi se proračuni konsolidirali, rekla je Angela Merkel na konferenciji za novinare nakon razgovora s rumunjskim predsjednikom Traianom Basescuom. Mi čvrsto vjerujemo da je eurozona sposobna vratiti kredibilitet, i to svaka pojedina zemlja, dodala je.
U Cannesu su prije nekoliko dana Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy na sastanku skupine G20 rekli nešto što se prije nije smjelo spominjati: kako su spremni nastaviti i bez Grčke, ako ta zemlja u opasnost dovede stabilnost cijeloga bloka.
Među deset zemalja koje nisu u eurozoni ima raznih profila – od onih koje se uskoro spremaju tražiti ulazak u eurozonu poput Latvije, preko ultraoprezne Češke do zemalja kojima je euro vječita opcija, ako je požele, poput Velike Britanije i Danske. Zamisao o maloj elitnoj eurozoni vrlo vjerojatno bi naišla na žestoki otpor ne samo zemalja srednje Europe nego i iz Austrije i Nizozemske, iako bi obje bile njezine moguće članice.
RPŽ/V/H