Zagreb – Don Damira Stojića, studentskog kapelana pri Sveučilištu u Zagrebu, teško je odvojiti od mladih.
I u ove blagdanske dane kad Studentski dom ‘Cvjetno naselje’ zjapi prazan don Stojić je u svom uredu i vrši posljednje pripreme za studentsko putovanje na doček Nove godine u Rim 8intervju je rađen pred Novu godinu). Mobitel neprestano zvoni, autobusi će uskoro početi pristizati, ali don Damir je ipak odvojio svoje vrijeme za ovaj intervju koji je objavljen na portalu dnevno.hr.
Don Stojić postao je prava medijska zvijezda sa svojim oštrim kritikama Zdravstvenog odgoja na nacionalnoj dalekovidnici i još nekim mainstream medijima. Konstantan rad s mladima čini ga relevantnim sugovornikom kad su u pitanju duhovne, ali i društvene potrebe hrvatske mladeži. To se dvoje u svrhu manipulacije često odvaja jedno od drugog, a čovjeka se pokušava svesti na nivo životinje koja mora ostvarivati samo svoje tjelesne potrebe. Don Damir Stojić ima štošta za reći o toj temi.
Prva asocijacija koju budi vaše ime jest rad s mladima. Kako je raditi s hrvatskom mladeži? Slušaju li Vas? Ili još bolje – čuju li Vas?
– Ja samo znam da dolaze. Kod mene nisu obavezni doći, ne dolaze s indeksom, ne potpisuje se i ne sankcionira odsutne, a ipak dolaze i to u četveroznamenkastim brojkama. To je za mene dokaz da je Istina zarazna. To nije istina Damira Stojića, nego Istina Katoličke Crkve i nju mnogi mladi biraju pored raznih lažnih istina i raznolike ponude poroka koji im se danas serviraju. Za mene nikad nije bilo lakše raditi nego u današnjem svijetu. Jer, pored toliko laži i nemoralnih ponuda mladi lako prepoznaju Istinu.
Znači li to da postoji nada za ovu našu Hrvatsku s nadolazećim generacijama?
– Naravno da postoji. Usuđujem se reći kako je ova generacija puno bolja od one njihovih roditelja. Uz dužno poštovanje prema iznimkama i bez imalo zle namjere, moram ustvrditi kako je socijalizam obilježio te prijašnje generacije. Oni su godinama bili uronjeni u socijalizam i to je ostavilo traga. Nerijetko se srećem sa situacijom da se djeca zgražaju nad djelima i stavovima svojih roditelja. Marksističke generacije koje su zatrovale ovo naše društvo socijalizmom zamijenila je generacija Domovinskog rata i, ja volim nadodati, generacija Ivana Pavla II. Puno zdravija generacija, dodao bih.
Svojim radom i primjerom potičete hrvatsku mladež na odgovorno ponašanje. Aktualna Vlada smatra kako je takvo što nemoguće postići bez spornog modula o spolnosti unutar Zdravstvenog odgoja. Što Vaša iskustva govore, je li ipak moguće?
– U temeljima svega stoji pitanje što je zapravo čovjek. Aktualna Vlada je socijalističko-materijalistička i oni čovjeka gledaju kao životinju, mehanističko biće koje ne može kontrolirati svoje nagone. To je tužan, ružan i ponižavajući pogled. Ja vjerujem i živim ono načelo ‘kako na Nebu, tako i na Zemlji’. Čovjek je puno više od onoga što propagiraju aktualna Vlada i svi povezani s njom. Ja da studentima kažem ‘Dragi studenti, vi ste životinje i evo Vam zaštita kad se već ne možete kontrolirati’, vjerujte da mi sljedeći put nitko ne bi došao. Ali oni uporno dolaze baš zato što im ja nudim savršenstvo. ‘Budite savršeni kao što je Otac Nebeski savršen.’ A tome se isplati težiti. Ono što im oni nude može se sažeti u: ‘Vi ste životinje, ionako ćete to raditi, pa se onda barem zaštitite.’ To je užasan i vrlo mračan pogled na čovjeka. I vrlo nazadan, gotovo srednjovjekovan, nadodao bih. Kao iz pretprošlog stoljeća.
Nije li savršenstvo na način na koji ga vi propagirate jako plemenit cilj dok je mirenje s postojećim stanjem zapravo otvoren put ka vječnoj stagnaciji?
– Upravo tako! Ja se doista pitam koji je cilj ovog programa i ove naše Vlade. Zanimljivo, puna su im usta nekakvog napretka. Napredak valjda pretpostavlja i neki cilj. Moj cilj je Nebo, spasenje duše. I sreća. Kod njih ne vidim nikakvog cilja. Oni teže higijeni i toleranciji. Teže slobodi bez istine. Ako je njihov program za mlade sveden na prevenciju spolnih bolesti, to je tužno. Tmurno i jadno. Ja mladima poručujem: ‘Stvoreni ste za savršenstvo, za ljubav!’ Ne smijemo se zadovoljavati prosječnošću. Težimo višem i boljem!
Ako želiš više ovakvih članaka, pridruži nam se na facebooku! Klikni like!
Što na sve to kažu Vaši studenti?
– Studenti kuže, iako i sami često priznaju kako stvar nije nimalo lagana za razumjeti i apsolvirati. Znaju oni meni otvoreno reći kako je ono što ja pričam teško za razumjeti, ali me vole čuti. A vole me čuti jer im moje riječi poručuju kako postoji nešto čemu valja težiti. Da postoji nada. Zašto ja o tome tako strastveno govorim? Zato što sam se susretao i radio s mnogim žrtvama tzv. seksualne revolucije. Onima koji su se zaštitili i živjeli tu tzv. slobodnu ljubav. To ne funkcionira i ostavlja za sobom žrtve, nezadovoljne i neispunjene ljude, emocionalno shrvane. Često slušamo o pobačajima i spolno prenosivim bolestima, ali slomljena srca nitko ne spominje. Postoji i jako je značajna duhovna dimenzija cijele ove priče, a nju ovaj program potpuno zanemaruje.
Koliko se mladima u današnjem vremenu teško othrvati promiskuitetu i spolno rizičnom ponašanju s obzirom da su praktički bombardirani seksom na svakodnevnoj bazi?
– Jako teško zato što živimo u hiperseksualiziranom i erotiziranom društvu, a cijelu situaciju dodatno pogoršavaju i mediji, naročito portali s rubrikama poput ‘Komad dana’. Upravo ti i takvi portali zagovaraju ovakav Zdravstveni odgoj, a na ljudsko biće gledaju kao na meso. To je tako ponižavajuće. Tako da moram ustvrditi kako je iznimno teško mladima othrvati se, ali postoji značajan broj onih koji vjeruju u predbračnu čistoću i monogamiju. Da ih nema ja ne bih radio ovo što radim. Plodova ima i zato sam tu.
Može li se ovakav Zdravstveni odgoj Vladi vratiti poput bumeranga i ostvariti potpuno suprotne učinke od očekivanih? Nije li lako moguće da ovakvo uvođenje spolnosti u škole pogura mlade prema promiskuitetu?
– Upravo to. Jedina poruka koju ova Vlada ima za mlade je – siguran seks. Seks uz zaštitu. Ono što ne spominju, a često se nalazi napisano sitnim slovima na uputstvima za uporabu, jest kako kontracepcija ne štiti u potpunosti. Ali zato potiče rizično ponašanje i neodgovornost pri stupanju u spolne odnose. Kad je Sveti Otac u Africi ustvrdio da kondomi ne rješavaju problem AIDS-a onda je jedna Belgija zaprijetila prekidom diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom. No, onda se javio direktor harvardskog instituta za prevenciju AIDS-a Edward C. Green i potvrdio papine riječi. A radi se o značajnom i cijenjenom sociologu koji ima podatke s terena, a ne kao ovi naši domaći sociolozi koji donose zaključke o Africi iz Zagreba. Da kondomi rješavaju problem, danas AIDS-a ne bi bilo. Jedina afrička zemlja koja je pokazala značajniji napredak u borbi protiv spolno prenosivih bolesti je Uganda čija je vlada usvojila alternativne metode borbe koje je predlagala Katolička Crkva. S druge strane, jedna Engleska je visokocivilizirana europska zemlja u kojoj se liberalni zdravstveni odgoj u školama pokazao u svom pravom svjetlu – porast broja pobačaja uz toliko kontracepcije. Njihovo rješenje – još kontracepcije. Dokazano ne funkcionira. A naša Vlada upravo to sad želi uvesti.
U ljudskoj populaciji, a time i u ovom našem društvu, postoji značajan broj homoseksualaca i transrodnih osoba. Što kao kršćani možemo napraviti kako bi im olakšali život? Ne bi li naš zadatak trebao biti pomoći im na neki način?
– Trebamo pomoći. Kako? Tako što živimo nauk Katoličke Crkve. U posljednje vrijeme protura nam se teza o nekakvim posebnim ljudskim pravima. Ženska prava, ‘gay’ prava… Postoje samo ljudska prava. Sve ostalo je ponižavajuće. Za mene kao katolika svaki je čovjek stvoren kao slika i prilika Boga i vrijeđa me činjenica da me netko uopće može promatrati kao mrzitelja drugog živog bića iz bilo kojeg razloga. Ako svi živimo kršćanski nauk, nepoštivanje ljudskih prava ne postoji. Kod mene dolazi i priličan broj mladih koji imaju tendenciju ka istospolnosti. Zašto dolaze? Dolaze jer vide da ih poštujem i da im želim dati savršenstvo. Da budu savršeni kao što je Otac Nebeski savršen. Imamo primjere iz SAD-a, gdje postoji i jedan specijalizirani pastoral odvojen od Crkve, koji pokazuju kako se tim ljudima može pomoći da postanu ono što jesu – muškarac i žena. Neću upotrijebiti izraz ‘izliječiti’ jer homoseksualnost nije bolest nego neuredna i neprirodna sklonost.
Uvođenje obvezatnog predmeta u javno školstvo trebalo bi biti rezultat društvenog konsenzusa. U Hrvatskoj nije bilo ni javne rasprave. Brodimo li polagano prema totalitarizmu?
– Ja sam posudio svoj omiljeni termin za opis takve situacije od američkog publicista Jonaha Goldberga – liberalni fašizam. Sveti Otac to naziva diktaturom relativizma. Ljevica uvijek ima tendenciju prijeći u totalitarizam što je vidljivo još od Francuske revolucije. U ime jednakosti, ljudskih i građanskih prava, bratstva i jedinstva započne krvavi pir koji završi u krvi do koljena. Danas su im puna usta tolerancije, poštivanja, jednakosti i slobode izbora, ali samo dok se slažete s njihovim stavovima. U trenutku kad netko ima drugo uvjerenje postaju vrlo agresivni i netolerantni. Ministar Jovanović i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Filipović su konspirativno, bez javne rasprave i stručne recenzije, nametnuli ovo rješenje. Ministar, umjesto da služi građanima i roditeljima, otvoreno prijeti, vrijeđa i omalovažava te u brojnim izjavama poput: ‘Oni koji su protiv zdravstvenog odgoja, protiv slobode su’ pokazuje da ne razumije ili ne želi razumjeti one koji traže pravo na izbor. Svi su otvoreno rekli da podržavaju zdravstveni odgoj u njegova prva tri modula, a da za četvrti modul traže pravo na izbor. Ministrovo nedavno obraćanje Kristini Pavlović, majci petoro djece, bilo je skandalozno.
Člankom 63 Ustava Republike Hrvatske roditeljima je zajamčeno pravo odgoja vlastite djece. Smatrate li da bi se Crkva trebala jače angažirati po ovom pitanju te dovesti predmet pred Ustavni sud kako bi se ocijenila ustavnost cijele ove priče?
– Ne mislim kako je na Crkvi da se na taj način angažira. No, tu su roditelji koji bi trebali. U krajnjoj liniji, što je to Crkva? Crkva je svaka krštena osoba. 86% građana Hrvatske su se izjasnili kao Crkva. Stoga doista očekujem ustavne tužbe na više frontova.
Nije li dokaz totalitarnih manira ove vlasti i to da Crkvi pokušavaju zabraniti pravo na javno iznošenje mišljenja?
– Kad premijer Milanović i ministar Jovanović kažu kako se Crkva nema pravo miješati u ovo pitanje, oni zapravo pokazuju svoj totalitaristički karakter te veliko nepoznavanje Crkve. Naročito je to vidljivo kod gospodina Jovanovića koji na vrlo bahat i bezobrazan način prijeti roditeljima i Crkvi. U ovom primjeru najbolje dolazi do izražaja taj njihov liberalni fašizam – svi imaju pravo na mišljenje, ali oni koji se s njima ne slažu nemaju se što javljati.
Iz Vlade poručuju kako ni ugovor između Hrvatske i Svete Stolice ne daje Crkvi za pravo miješati se u ovakva pitanja. Prisjetimo li se poziva na reviziju tog ugovora upravo iz redova ljevice, ali i kasnijeg ignoriranja tog pitanja od strane Kukuriku koalicije, ne čini li Vam se kako se Vlada sad ponaša kao ‘uvrijeđena mlada’? Izgleda kako su se nadali da je financiranjem Crkve od strane države kupljena šutnja Kaptola.
– Ne bih to mogao komentirati jer ne znam što se događa iza kulisa niti sam precizno upućen u odredbe tog ugovora. Čudim se bahatosti i aroganciji vladajućih. Da su samo poštivali hrvatski Ustav i zakone bili bi puno učinkovitiji. Nažalost, oni su odbijali svaki razgovor iako je HBK triput službeno pozvala ministra Jovanovića na dijalog. No, kod tih koji su navodno uvijek otvoreni za dijalog naišli smo na zatvorena vrata.
Pa dobro, je li sad moguće ostvariti taj dijalog? Je li moguće naći kompromis?
– Uvijek. Gledajte, Crkva je uvijek otvorena. Mi u Crkvi imamo iskustva s raznim režimima još od cara Tiberija. Nije ovo ni prvi ni posljednji s kojim se suočavamo. Indikativno je da su svi ti režimi propali, ali Crkva je ostala na životu. Jer Isus je rekao: ‘ni vrata paklena neće je nadvladati’.
Očekujete li političke pritiske? Recimo nametanje poreza na imovinu Crkvi ili nešto slično?
– Ne znam, ne bih to konkretnije komentirao jer nisam upućen. Moguće da će pokušati napraviti neki udar na Crkvu, ali trebalo bi se postaviti pitanje kome je to u interesu. Takvo što bi samo otežalo rad Crkve, a ona radi mnogo toga korisnog za društvo. Treba samo u Zagrebu pogledati koliko je Crkvenih javnih kuhinja, a koliko državnih. No, ako nam netko želi i na taj način otežati posao s kojim se bavimo, mi ćemo se snaći i u takvoj situaciji.
Zašto se Crkvu i njen nauk pokušava u Hrvatskoj stalno držati na društvenoj margini? Nije li to paradoksalno kad se uzme u obzir broj katolika u državi?
– Zato što je Crkva glas savjesti. I to ovakvu vladu boli i smeta. A kad vam netko smeta jer Vas poziva na savjest onda mu je najlakše zalijepiti etiketu srednjovjekovlja. Želim vjerovati kako mu to nije bila namjera, ali očito je onda iz neznanja ministar Jovanović Crkvu proglasio srednjovjekovnom. Smatra li on Sikstinsku kapelu srednjovjekovnom? Ili sveučilišta koja su nikla u to vrijeme – Oxford, Padova, Bologna? Ili možda zagrebačko sveučilište? Misli li ministar kako su Bartol Kašić, Julije Klović ili Ruđer Bošković srednjovjekovni? Kao katolik želim vjerovati u dobre namjere naše Vlade, tako me uči Crkva, ali mi se čini kako im je nestalo argumenata pa lijepe etikete. A ja se usuđujem tvrditi upravo suprotno – da nije bilo Katoličke Crkve mi bi još uvijek bili u srednjem vijeku. Najbolji primjer za to su komunističke zemlje u kojima Crkva nema pravo glasa. Tko zna, možda su ministrov ideal Kuba ili Sjeverna Koreja. Ova Vlada je čini se zabrazdila u Marxovom vremenu, negdje u sredini 19. stoljeća.
Možemo li ustvrditi kako Hrvatskom vlada ateistički establishment? Jer, zanimljivo je kako se ogroman broj hrvatskih političara mobilizira upravo iz redova debele manjine nevjerujućih stanovnika RH.
– Gledajte, ja sam došao iz Kanade. Tamo sam rođen i moj prvi dah bio je u slobodi i demokraciji. U Hrvatskoj je tad bila drugačija situacija i treba reći kako je od 1945. politika ovdje pokvarena. Pošteni Hrvat i katolik nije želio kompromitirati sebe, svoju vjeru i ideale u onako nakaradnom sustavu. Tako je ostalo i do dana današnjeg, iako ima i nekih divnih ljudi u domaćoj politici.
Crkvu se kao instituciju u posljednje vrijeme stalno u medijima povezuje s udrugom GROZD, a iz Vlade poručuju kako su članovi te udruge izmanipulirali Crkvene oce. Možete li našim čitateljima objasniti te relacije i odnos Crkve prema građanskim udrugama takvog tipa?
– Uvredljivo je to što se nas iz Crkve predstavlja kao neke tupavce koji ništa ne znaju i koje je lako obmanuti. Jedina poveznica između Crkve i građanskih udruga poput GROZD-a jest ta da je veliki broj članova takvih udruga katoličke vjere i svjetonazora. Konkretno, udruga GROZD niti se financira iz Crkvenih izvora niti im Crkva daje prostor. Radi se o neovisnoj građanskoj udruzi u čijem članstvu ima puno katolika. To je sva mudrost. Osim toga treba spomenuti da se ovdje ne radi je li netko katolik već se radi o sustavu vrijednosti kojeg ima i ateist kao i pripadnik bilo koje religije. Zašto bi ovakav program odgovarao svjetonazoru ateista ili agnostika, a ne jednom muslimanu, pravoslavcu ili katoliku?! S obzirom da smo svi građani Republike Hrvatske usudio bih se reći da je ovakav program zdravstvenog odgoja diskriminatoran.
Ministar Jovanović je u jednom svom istupu tu udrugu nazvao ekstremističkom. Nije li to malo prežestoka kvalifikacija?
– Jasno da jest. I vrlo uvredljiva. Čim se s njime ne slažete odmah ste esktremist i terorist zadojen ideologijom. To je baš eklatantan primjer tog liberalnog fašizma. Sve je dobro dok se sa mnom slažeš. Ta udruga ima mnogo članova i pravi bi ministar s tim ljudima sjeo i razgovarao. GROZD, kao i Crkva uostalom, samo obavještava roditelje o onome o čemu ih je ministar sa svojim ljudima iz ministarstva trebao obavijestiti.
On kaže da lažete i obmanjujete…
– Ako je tako neka nas tuži. Ja ga prvi pozivam neka podigne kaznenu prijavu ako je tome tako.
I sami ste dio obrazovnog sustava Republike Hrvatske kao studentski kapelan pri Sveučilištu u Zagrebu. Što mislite koliko ozbiljna može biti nastava iz jednog ovakvog predmeta bez specijaliziranog nastavničkog kadra?
– Teško da može biti ozbiljna. Naši nastavnici se zaista žrtvuju i njih mi je najviše žao. Radni uvjeti su im nikakvi, plaće su smanjene, opterećeni su, a sad moraju predavati i nešto što ne znaju. Zanimljivo je kako je na jednoj edukaciji u Puli ministar dao naputak kako nastavnici ne smiju iznositi svoj stav poučavajući djecu ovom predmetu. S jedne strane priča kako je sve znanstveno i kako nema vrednovanja ni stava već samo činjenice, a s druge strane brani nastavnicima i profesorima da kažu ono što misle.
Odnosi li se to na sve škole i nastavnike?
– Ne! Vjeroučiteljima u katoličkim školama se dopušta da to ne predaju na način na koji to rade svi ostali. I sad se ja pitam, ako je to sve tako znanstveno i objektivno, zašto to ne bi učila i djeca u katoličkim školama? Zato što je taj predmet ispunjen ‘njihovim’ ideološkim vrednotama koje su znanstveno neutemeljene i vladajući su i sami svjesni kako nisu objektivni.
Što Vas osobno najviše smeta kod tog zdravstvenog odgoja?
– Ma ne moram uopće ni ulaziti u sadržaj predmeta da bih ustvrdio kako je tu bilo i previše propusta, od samog uvođenja predmeta u škole pa do provedbe. Dobro je rekao zastupnik Jelić u Nultoj točki HRT-a: ‘Mi samo moramo poštivati Ustav i zakone Republike Hrvatske’. Prekršili su proceduru pri uvođenju predmeta, ogriješili se o članak 63 Ustava i članak 93 Obiteljskog zakona, negirali pravo izbora. Tu je toliko nepravilnosti, a da se sadržaja i ne dotaknete. A što se njega tiče, ja sporim tvrdnje ministra kako se radi o znanosti i pitam ga – čijoj znanosti? Ja ću naći dva psihijatra, dva liječnika i dva psihologa koji će govoriti različito o istome. Prema tome, o čijoj je znanosti riječ? U preporučenoj literaturi za ovaj predmet stoji i nekoliko naslova u izdanju homoseksualnih i feminističkih udruga iako je gospodin Filipović rekao da nisu uvrstili niti jednu udrugu u izradi programa upravo zato da bi ovaj program bio neutralan. No ipak nije tako, a gospodin Filipović mi je priznao izvan etera na Hrvatskoj radioteleviziji da uopće tu literaturu nije pročitao. U toj se preporučenoj literaturi hvale prostitucija i pornografija, pedofiliju se naziva ‘kulturološkim fenomenom’, pravi distinkcija između spola i roda. Spol se navodi kao biološka datost, a djetetu daje pravo izbora hoće li biti muškarac ili žena. S ostalim modulima nema problema jer su se znanstvene i obrazovne institucije poput Kineziološkog fakulteta ili Instituta Ivo Pilar bavile time, ali u četvrtom modulu su tu literaturu sastavljale udruge QUEER ZAGREB, CESI i druge. To nisu znanstveni instituti!
Nisu li u ultra liberalnoj Skandinaviji i ‘znanstveni’ instituti koji su zagovarali rodnu ideologiju izgubili dotacije od strane države jer su prokazani kao šarlatanski?
– Jesu, u Norveškoj nakon više desetljeća potpore od strane države.
I za kraj blagdanska poruka čitateljima portala Dnevno…
– Mir. Ali koji mir? Puna su nam usta mira. Napali su nadbiskupa riječima: ‘Zašto sad ovo spominje za Božić? Pa ovo je vrijeme mira.’ Pogledajmo prvi Božić. Rodio se Isus na margini, izvan grada. Danas Crkvu, mistično Tijelo Kristovo, opet žele staviti na marginu. Onda navalio Herod da pobije djecu. Danas neki novi Herodi žele ubiti duše naše djece. Mi smo navikli na to i Crkva će zaštititi svoje vjernike i dušu hrvatskog naroda baš kao što je Sveta Obitelj zaštitila malog Isusa.
RPŽ/dnevno.hr