Zagreb – Prof. dr. sc. Davor Pavuna intelektualac je čiji su znanstveni dosezi prepoznati u cijelom svijetu. Radi kao profesor na Federalnom institutu za tehnologiju u Lausiannei (EPFL), gdje je voditelj skupine za supravodljivost i ravnatelj Centra za nove elektronske materijale. Opću fiziku predaje inženjerima, a kvantnu fiziku na doktorskom studiju.
U Švicarskoj živi već 33 godine s tim da je povremeno odlazio raditi eksperimente u Brookhavenu na Long Islandu, zatim u Kinu u kojoj se, kako ističe, upravo događa znanstvena ekspanzija, a u zadnje vrijeme sve češće surađuje i sa Saudijskom Arabijom.
Kraće je vrijeme boravio i radio u Indiji i Australiji te kao docent u CNRS-u u Grenobleu. Više od dva desetljeća surađuje sa svjetskim znanstvenicima u Europskoj uniji, Kini, Americi… Angažiran je i u Hrvatskoj. Od prije nekoliko godina Vlada i Sabor imenovali su ga u Upravno vijeće Hrvatske agencije za visoko obrazovanje i znanost, na osječkom je sveučilištu gost predavač, a s institutom »Ruđer Bošković« redovno organizira konferencije u Cavtatu.
Razgovor s uglednim znanstvenikom iza kojeg je više od 150 radova objavljenih u prestižnim svjetskim časopisima i udžbenik o supravodljivosti počinjemo temom o znanosti.
Koliko je kvalitetan hrvatski obrazovni sustav i kolike mogućnosti nudi znanstveniku? Jesu li intelektualci u Hrvatskoj podcijenjeni?
– Hrvatski obrazovni sustav još je uvijek dobar, barem što se tiče matematike. Najveća mu je slabost to što nedovoljno razvija karakter osobe, a upravo je to najvažniji parametar u obrazovanju. Osnovno obrazovanje treba postati važno kao što je to, na primjer, u Finskoj u kojoj su učitelji iznimno cijenjeni u sustavu. Akademik Vladimir Paar je u pravu kada kaže da se ne smije smanjivati (razvodnjavati) nastava fizike i matematike u osnovnim i srednjim školama. Uzor nam treba biti obrazovni sustav Švicarske koji smatram najboljim besplatnim obrazovnim sustavom na svijetu. Ja sam, inače, u svijet otišao zbog političkih razloga jer nisam želio biti član Partije. Znao sam da u svijetu mogu puno više naučiti i bio sam u pravu. U Hrvatsku se nisam vraćao jer nisam imao zadovoljavajuće uvjete za rad. Postavimo li dobro obrazovnu strategiju, situacija se može promijeniti već za nekoliko godina.
Kako vidite Hrvatsku nakon što postane punopravna članica Europske unije?
– Hrvatsku vidim kao dio Europe, što ona po svemu i jest, ali nisam za ulazak u ovakvu EU-tvorevinu. Jesam za EU-kompatibilnosti (poput Švicarske), ali ne i za EU-ulazak jer se takozvana Unija raspada. To ne znači da će propasti Europa suverenih nacija čiji smo mi integralni dio. Moramo gledati svoju budućnost i usmjeriti se kratkoročnim i dugoročnim ciljevima i to tako da umrežimo naše znalce i domoljube diljem svijeta i prijatelje iz raznih centara moći koji su nam skloni. Zastupam ideju hrvatizacije planeta, što znači da se Hrvatska i hrvatski umovi te prijatelji Hrvatske, bez obzira gdje se nalaze, umreže i usmjere suverenom i autentičnom eurokompatibilnom i planetarnom djelovanju. To je pozitivna strategija koja stvara i izvoz znanja, proizvoda i usluga u mreži znalaca.
Je li EU sudbina europskih zemalja ili samo privremeno rješenje?
– Nijedan umjetno stvoreni ljudski sustav po definiciji nije pravedan, pa tako ni Europska unija. Ne može se očekivati pravednost u sustavu, odnosno tvorevini globalizatora. Ona nije trajno rješenje, ali je Europa suverenih nacija trajno rješenje, pod uvjetom da ostanemo eurokompatibilni, ali ne i sluge ovakve umjetne, birokratske tvorevine poput EU-a.
Kako ostati svoj u EU?
– Tako da budemo svoji. To ćemo uspjeti kada promijenimo obrazovni sustav u sustav koji gradi karakter i koji odgaja suverene i samosvjesne ljude koji će se brinuti za Hrvatsku, a ne ulizice sustavima poput EU-a. To je put samosvjesnosti i autentičnosti jedne zemlje. Ja nisam manje svoj i manje Hrvat zato što sam 33 godine izvan Hrvatske. Ja sam i dalje Hrvat, ali sam i Europljanin, vjeran jednoj Švicarskoj ili Americi i drugim zemljama i sustavima u kojima radim.
Trebamo li strahovati za gubitak identiteta nakon ulaska u EU ili je to element kojim nas netko plaši?
– Postoji bojazan da izgubimo identitet jer nemamo dovoljno snage unutar zemlje. Moram priznati da sam euroskeptik s ovim našim sadašnjim političarima koji nemaju viziju Hrvatske u Europi. Osim toga, imamo i demografski problem, što potvrđuju i statistike. Ako nam je cilj ovo što sada gledamo, da Hrvatska bude samo lijepa parcela raznim financijašima, onda je to loš put za Hrvatsku. Ponavljam, nama treba suverena, samosvjesna strategija. Budimo svoji, autentično-samosvojni!
Ima li Hrvatska dovoljno sposobnih ljudi spremnih na iskorake u ovoj gospodarskoj krizi?
– Hrvatska ima tisuće ljudi sposobnih za iskorake, a neke od njih sam i osobno upoznao. Problem je što ti ljudi nisu pri vlasti. Na žalost, partitokrati koji vladaju ne dopuštaju tim izuzetnim ljudima da dođu do izražaja i do vladajućih pozicija. Bit ću iskren i reći kako, primjerice, mnogi naši ekonomisti ne shvaćaju da postoje drukčije ekonomije koje nemaju puno veze s onim što su oni učili na fakultetu u prošlom stoljeću.
Tko danas gospodari svijetom i nameću li nam se neke situacije iz nekih »trećih« interesa?
– Svijetom gospodari gramziva bankarsko-energetska klika, odnosno konglomeracija »svih«, kako ih ja nazivam. Posvuda su prisutni iako čine samo jedan posto svjetske populacije. Od nas ostalih napravili su »proletere globalizacije« i podčinili sve svojim eksploatatorskim interesima. Bitno je znati kako se oduprijeti njihovu razmišljanju i mentalnom sklopu.
Sudbinu nam kroje svjetski centri moći. Koji su trenutačno najmoćniji i najaktivniji?
– Oni najmoćniji su i najmanje vidljivi i zato im je teško dati imena, ali je očito da su povezani s financijskim centrima. Ti su manipulatori infiltrirani u sustav koji žele voditi većinu onako kako njima odgovara. Ljudi diljem svijeta već su se probudili i shvaćaju situaciju. Promjena je neminovna i »fazni prijelaz« je u tijeku. Neki će to doživjeti kao katastrofu, drugi pak kao podizanje svijesti i harmonizaciju svijeta. Teško je svima objasniti taj proces, no bitno je ipak shvatiti da mnoge neprijatelje induciramo sami kada im dajemo prostor u svojoj psihi i medijima. Ako ih ignoriramo, oni za nas ne postoje, pa ne stvaramo »krive bogove«.
Koje se promjene na globalnoj razini mogu uskoro očekivati?
– Promjene svijesti su već tu i treba ih znati vidjeti. Što se tiče Kine, ona ne preuzima, nego ima svoju dinamiku iako je Amerika i dalje važna sila i zbog povezanosti s Azijom, zbog vojne snage te »rezervoara tehno-znanja«. Odnosi se, međutim, već mijenjaju i danas na vrh ljestvice dolaze neke druge zemlje poput Indije, Brazila, Kanade, Rusije, a bit će i drugih. Bitan je taj prijelaz iz materijalnog u duhovno, o čemu sam ranije govorio. Domaći mediji i »intelektualci« pojednostavljuju planetarnu kompleksnost, a bit svega je da financijski gramzivi globalizatori propadaju, a uzrasta humanija civilizacija i to posvuda.
Ljudi danas izlaze na ulice svjetskih gradova, a potlačeni se bune protiv moćnih autokratskih vladara. Hoće li ulični nemiri zahvatiti nove zemlje?
– Da, to je neminovan proces buđenja svijesti. Naime, mi smo danas bitno više informirani. Količina informacija koju je nekoć generirala sva civilizacija do 1960. danas se generira u samo godinu dana i sve je to dostupno mladim ljudima na internetu. Ljudi imaju tako artikulirane zahtjeve koji su više duhovni i humaniji. Izrasta jedan minimalni humanizam. Sada smo u prijelaznom razdoblju i naša svijest i akcije određuju budućnost planeta. Ili ćemo postati humanije društvo ili ćemo uništiti život planeta. To nije nekakav »new age«. Brojni su vjernici u praksi kontemplativno svjesni vizije originalnoga Kristova nauka. Smijemo javno reći da su svi najnapredniji planetarni znalci uključeni u saniranje ovog planeta koji eksploatatorska, siva »civilizacija« sustavno uništava.
Kolika je moć medija u globalnom svijetu?
– Golema. Oni vrlo suptilno, po diktatu svojih vlasnika, manipuliraju ljudima. Tako je i u Hrvatskoj i u svijetu. Poznajem puno novinara koji su čestiti ljudi, no njihovi šefovi su dio strukture koja nama manipulira. Zato kod kuće nemam televizor niti čitam novine. Pažljivo biram izvore informacija i filtriram ih, ignoriram »krive bogove«.
Unatoč silini problema koji pritišću mnoge zemlje svijeta, mladi su i dalje gotovo nevidljivi. Zašto su tako letargični?
– Pa uništili su im sve lokalne kreativno-razvojne opcije. Mladež u Hrvatskoj danas nema ono što imaju mladi u zapadnom svijetu i zato su letargični. Drago mi je što smo osnovali Mrežu za razvoj i kreativnost s prof. Ivanom Nikolić. Želimo umrežiti sve domaće genijalce i one diljem svijeta, osobito kreativne inženjere, koji su nositelji budućeg izvoza i umrežiti ih s pozitivnim centrima moći te u taj proces uključiti mlade ljude.
Često ističete vezanost uz vjeru za koju neki kažu da je suprostavljena znanosti. Što vas veže uz vjeru?
– Vjera i znanost nisu i ne trebaju biti suprostavljeni. Vjera je integralni dio duha Božjeg bića-čovjeka, a znanost proizlazi iz religiozne filozofije. Tu nema sukoba. Naime, u mom uredu u Švicarskoj ljudi se mole na pet jezika. Moj dekan je vjernik, a temeljni švicarski zakon počinje s »U ime dragoga Boga svemogućega…« Nikako ne podržavam ekstreme u religioznosti u smislu fanatizma. Govorim o duhovnosti i duhovnoj svijesti ljubavi Isusa Krista. Ponekad je i Crkva u krivu, jer je i ona grešna. Ali, da se razumijemo, i znanost može griješiti i manipulirati poput, primjerice farmaceutske industrije. Smatram da je znanost jedna izuzetna ljudska djelatnost nezaobilazna u boljoj civilizaciji koja upravo sada izrasta.
RPŽ/V