Peking – Mago di Umago u kratkom je brifingu nakon utakmice bio odmjeren i ponosan. Jer Hrvatska u nedjelju, i cik zore po hrvatskom vremenu, “uzdignute glave ide po brončanu medalju”. Izbornik je zaboravio odgovoriti na mnogo pitanja nakon poraza od Francuza, alinema straha, bit će dosta vremena na analize.
Jedno od tih pitanja svakako je Červarov autoritet, koji sada i javno kopni. No, podrška s Vrha i dalje je tu. Rekao nam je to u telefonskom razgovoru i Zoran Gobac, glasnogvornik Vrha, koji se zapravo i ne slaže previše s izbornikom. Ali za javnost, “Lino je najtrofejniji hrvatski trener, tko su za njega Repeša i Rudić. Ostat će s nama do prvenstva u Austriji”. Lino može biti miran. I on to i jest. Može i u miru pripremati nedjeljnu utakmicu.
“Svi smo htjeli pobjedu i to je najvažnije. Nije bitno tko je odigrao bolje, a tko lošije. Moram čestitati svojim igračima, iako smo izgubili. Do 52. minute imali smo izjednačeno, a onda se brod nagnuo, počela je ulaziti voda…”, naglasio je Lino nakon utakmice.
“Puno smo mijenjali zone, počeli smo sa 6–0, pa prešli na 5–1, kasnije i nan 3–2–1. U obrani smo pokušali sve, ali nismo imali dobar dan na vratima. A kad vratari nemaju svoj dan, teško je uspostaviti bilo kakvu igru. Niti vanjski pucači nisu imali svoj dan, Lacković nije zabio gol, Pero je puno pokušavao, ali je malo toga ulazilo. I ostali kao da su smočili barut. Jako sam pogođen i gorčina se dugo neće sprati.”
Da, vratari. Mirko Alilović skupio je pet, a Omeyer 18 obrana.Zašto je Losert svega osam minuta proveo u igri? “Losert nije bio spreman za utakmicu, procjena je bila takva. Mirka smo čekali ali nismo dočekali. Utakmica se ne može dobiti bez vratara, oni moraju biti istaknuti. Ne govorim to zato što je Omeyer skinuo 18 lopti, nego zato što se utakmice na najvišoj razini ne mogu dobiti bez vratara na visokoj razini.”
“Primili smo šokantne golove u trenucima kada smo trebali prelomiti utakmicu i otići do pobjede. Primimo gol iz zappelina s igračem više.”
Jasno je da koncentracija nije bila na razini. I da su nam Burdet i Abalo tako naivno smjestil dva zeppelina, da nije teško povjerovati Baliću kad kaže da ih je to ubilo. Francuzi bi nas skupili u sredinu, a onda bi Burdet koji je našao prostora jer su naši čuvali samo onu “opasnu” lijevu ekipu Gillea i Karabatića , ipak našao prostora i asistirao usamljenom Abalou, na kojeg nitko od naših nije pazio. Ispadali smo kao mala djeca.
Vanjska linija nije mogla zabiti, a ostali smo i bez Valčića. “Valčić je dobio udarac u koljeno. I tako problem za problemom, dan za danom. Mi smo čudo, ne znam kako smo sve ovo preživjeli. Samo da u nedjelju završimo s medaljom…”
“Po broncu idemo uzdignuta čela i prepuni motiva. Nemamo što niti kome opravdavati, mi smo puno napravili na ovim Igrama. Ostao je još samo taj plemeniti metal koji moramo osigurati u nedjelju. Obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, on će vrijediti poput zlata. Treba se skupiti i dignuti glavu. Ništa nije gotovo, igramo za brončanu medalju, a današnji san ostavljamo iza sebe. Nitko više ne može vratiti utakmicu s Francuskom.”