Zagreb – Peking – Taekwondo nije previše zastupljen sport i nadamo se da Martina neće biti priča za jedan dan ili tjedan. Spontana i jednostavna na riječima, a na borilištu lavljeg srca, trebala bi mnogima biti uzor.
“Presretna sam zbog ove medalje. Prije turnira nisam bila veliki favorit. Osvojila sam olimpijsku medalju, a još nemam ni 20 godina”, prštale su emocije iz sitne Zagrepčanke iz Dubrave. Buketićem cvijeća i zastavom odmahivala je treneru u reprezentaciji Seung Ki Hongu koji ju je s osmijehom fotografirao s tribine.
“Hong je jako dobar taktičar. Odlično surađujemo”, rekla je Martina, a trener se nadovezao: “Surađujemo skoro pet godina i ovo je fenomenalan rezultat. Prva olimpijska medalja za naš sport. Nimalo ne žalim za polufinalnim porazom. Martina je mlada, bit će još prilika.”
Hong (od 1998. godine je u Hrvatskoj kao trener taekwondoa) godišnje s Martinom provede po mjesec, dva uoči velikih natjecanja. Ostalo vrijeme Martina trenira u TK Dubrava. Oboje su spomenuli i klupsku trenericu Lidiju Katalinić Špoljarić. I njen rad je utkan u ovo olimpijsko odličje. A sve je počelo slučajno.
“Živim u Donjoj Dubravi i igrom slučaja sam završila u taekwondou. Taj klub je bio najbliži mom mjestu stanovanja. Na prvi trening sam otišla sa 12 godina.”
Znači, život u Dubravi nije opasan. “Ma kakvi, Dubrava je najsigurniji kvart”, odgovorila je kroz smijeh. Naravno da je siguran kada ima štemericu poput Martine Zubčić.
Taekwondo jest slučajnost, ali odlazak u sport nije. Iz takve je obitelji. Otac je igrao nogomet u nižerazrednom klubu iz Pridrage kod Zadra, majka rukomet. Brat Tomislav je bio europski kadetski prvak i brončani na svjetskom juniorskom prvenstvu u stolnom tenisu. Martina je najmlađa. I najuspješnija.
“Brat mi je odmah čestitao telefonom. Roditelji u Prigradi pripremaju slavlje. Narezat će se pršut i sir, medalja zaliti domaćim dalmatinskim vinom.”
Osim ponašanjem na borilištu, Martina je primjer i po obrazovanju. “Upisala sam Ekonomski fakultet i, istina je, bila sam peta na prijamnom ispitu. Završila sam XII. gimnaziju, sve sa 5.0.”
Dosad je sportske obaveze usklađivala sa srednjom školom. Nakon olimpijske medalje povećat će se očekivanja javnosti, a zahtjevi akademskog obrazovanja nemjerljivo su veći. “Neću imati problema s time. Najvjerojatnije zbog kategorizacije neću morati ići na predavanja.”
Snježana Pejčić je nakon osvojene bronce poželjela fotografiju sa Sergejom Bubkom. Martina nema takvih potreba. “Ne treba mi takva slika. Imam jednu s Balićem iz sela i ta mi je dovoljna.”
Pobijedila je u tri od četiri meča koje je imala u Pekingu, sva tri puta je slavila nakon što je bila u bodovnom zaostatku. Nije imala milosti ni prema Su iz Tajvana u meču za medalju. “Psiha” je nije omela da tu borbu odradi kao svaku drugu.
“U životu sam uvijek bila suosjećajna, a to me nije nigdje dovelo. Čim je ušla u borilište, znači da daje sve od sebe. Iskreno mi je žao nje, ali što ja tu mogu…”
Erupcija oduševljenja, veliko veselje i zvonjava telefona nisu prestajali u zagrebačkoj Dubravi, u kući obitelji Zubčić. Majka Jadranka, otac Luka i brat Tomislav primali su čestitke sa svih strana, vješto skrivajući suze radosnice zbog uspjeha svoje Buce, kako je Martini nadimak.
“Presretna sam. Ona je to zaslužila s obzirom na velik trud i upornost. Nemam riječi kojima bih opisala zadovoljstvo i oduševljenje”, rekla je uzbuđena Jadranka Zubčić, zaposlenica u Zavodu za zapošljavanje. Inače, Martina uvijek prije borbe izmoli krunicu, a Biblija je na vidnom mjestu u njenoj sobi.
Majka i otac Luka nisu gledali susret jer su bili na poslu. “U vrijeme borbe svi su u mojoj firmi gledali meč. A ja nisam mogao. Radije sam sjeo u viličar i istovarivao kamion pun robe, tako da nisam znao ni kako se kreće rezultat ni što se u Pekingu događa. A onda sam čuo veliko oduševljenje kolega i znao da je uzela medalju. Bio sam presretan”, ispričao je otac.
Jedini u obitelji koji je pratio susret bio je Martinin brat Tomislav, 22–godišnji stolnotenisač koji se prije sedam godina okitio zlatnom medaljom na kadetskom europskom prvenstvu. Gledao je u kafiću s prijateljem i pritom dobro zaradio!
“Otišao sam ujutro u kladionicu i uplatio 200 kuna da će biti na jednom od prva tri mjesta. Koeficijent je bio 3, tako da sam zaradio 600 kuna. No, puno je važnije da je moja sestra osvojila broncu”, kaže Tomislav.
“Ima čvrst karakter i dalmatinski dišpet. Tvrdoglava je na poseban način. Kada stavi neki cilj pred sebe, želi ga po svaku cijenu ostvariti i dok ga ne ispuni, kod nje nema odustajanja”, ispričao je tata Luka.
U Pridrazi i Zadru, gdje živi rodbina Martine Zubčić, od ranog jutra vlada euforija zbog medalje. “Nitko nije noćas spavao, pa ni 76–godišnja baka Marica koja nije skrivala suze”, kaže Martinin stric Ante, brat njezina oca Luke. “Sve smo gledali, od borbe do dodjele medalje, veselje je bilo neopisivo, prava fešta”, kaže Ante koji je s obitelji i društvom prijenos pratio u Pridrazi.
“Skakao sam po stanu od radosti, telefoni su zvonili, svi smo se zivkali i međusobno čestitali”, kaže Martinin rođak Ivica Zubčić Banja koji je pobjedu hrvatske mlade taekwondo reprezentativke gledao u Zadru. “Martina je sjajna osoba, odlična učenica i sportašica. Puno trenira, čini to i kad dođe u Pridragu. Svi smo bili sretni što se izborila za odlazak na Olimpijadu”, kaže Ivica.