Mostar – U razgovoru za Dnevni list, Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990. i ministar prometa i veza BiH, iznosi stavove na najaktualnija pitanja u zemlji. Tako on govori o dogovoru iz Pruda, državnom proračunu za narednu godinu, stanju u elektronskim medijima, te svojoj ostavci na ministarsku dužnost. Razgovor prenosimo u cijelosti.
Dogovor iz Odžaka nema većinsku potporu ni u javnosti ni u Parlamentu. Je li taj sastanak bio samo predstava za javnost ili možda nečija politička bahatost?
Ima istine u svemu što ste naveli u svom pitanju. Nekima od sudionika motiv je bio što prije “ugledati leđa” OHR–u, drugima je bio motiv uzeti monopol na nacionalno zastupanje. Ako je i bilo motiva da se počnu rješavati neka goruća pitanja u BiH, zasigurno nije izabran pravi način i stoga s velikom rezervom gledam na rezultate sastanka. Naime, teme o kojima se razgovaralo nadilaze legitimitet i kompetencije sugovornika i traže mnogo širi krug aktera, čak znatno širi nego što su stranke parlamentarne većine, i zahtjeva uključenje oporbenih stranaka te organizaciju civilnog društva. Ispada da se sužavanjem aktera na tri stranke željelo iritirati ostale aktere da bi ih se onda uz pomoć međunarodne zajednice pokušalo eliminirati iz procesa odlučivanja. Izgleda da je međunarodna zajednica to prepoznala i otud preporuke i u rezoluciji UO–a Vijeća za provedbu mira, ali i visokog predstavnika, da se u proces dogovaranja uključe i ostale stranke.
Dojam je da među liderima iz Odžaka polako “puca” i da iskazuju dozu neiskrenosti?
Ne bih spekulirao oko iskrenosti ili neiskrenosti. To ostavljam akterima sastanka da sami međusobno raščiste. Međutim, jasno je bilo već na prvoj stepenici na sjednici Vijeća ministara (nakon Pruda) da sporazum “ne drži vodu” kad su se srpski i bošnjački ministri podijelili po pitanju popisa državne imovine. Ne vidim kako će se SDA i SNSD dogovoriti oko zadržavanja ili ukidanja entitetskog izjašnjavanja u Zastupničkom domu Parlamenta, znajući da su stavovi potpisnika izjave suprotstavljeni. Ne vidim kako će se dogovoriti oko nove teritorijalne organizacije itd., imajući u vidu da su upravo ove dvije stranke redovito na suprotnim stranama u Parlamentu i kad su mnogo manje važna pitanja na dnevnom redu.
Analitičari tvrde da su Čović i Tihić “vratili u život” Dodika, međutim, i HDZ 1990. i SBiH iznova, kao pred “travanjski paket” imaju “političkoga mesa” da se obruše na politiku HDZ–a BiH, odnosno SDA, i da na terenu homogeniziraju članstvo i povrate povjerenje?
Iskreno, volio bih da nemamo kako kažete “političkog mesa” jer bi to značilo da je Čović nešto postigao, što bi davalo nade za bolji položaj Hrvata u BiH. Nažalost nije. Pitanja državne imovine, vojne imovine, Distrikta Brčko su pitanja iz seta ciljeva iz europskog partnerstva, i ono što je zapisano u izjavi iz Pruda korespondira i sa stavovima HDZ–a 1990. koje smo zastupali i prije Pruda i nastavit ćemo konstruktivno surađivati na pripremi i usvajanju zakonodavstva iz ovog seta. Popis stanovništva je potrebit, ali je popis u situaciji u kojoj se nalazi BiH ne samo tehničko, nego i eminentno političko pitanje. Ja jesam za popis, jesam i za cjelovit popis koji će uključivati i pitanja o nacionalnoj, vjerskoj i jezičnoj pripadnosti, ali implementaciju rezultata popisa kad je nacionalna pripadnost u pitanju, treba vezati za donošenje novog ustava koji treba uključivati i novu teritorijalnu i administrativnu organizaciju zemlje (a toga nema u izjavi). Još ozbiljnije rezerve HDZ–a 1990. ima u vezi s dogovorom koji kaže da će se Ustav mijenjati amandmanski i da će se prioritet dati otklanjanju diskriminatorskih odredaba koje se tiču poštivanja ljudskih prava i poštivanja prava “ostalih”. Slažem se da je to važno. Čudim se, međutim, kako nikog ne brine negiranje prava čitavog jednog naroda, konkretno hrvatskog? Postavljam pitanje svim akterima dogovora iz Pruda, čitavoj hrvatskoj javnosti, čitavoj bh. javnosti, čitavoj međunarodnoj javnosti – kako se može jamčiti poštivanje prava bilo kojeg naroda u BiH pri postojećoj teritorijalnoj i administrativnoj podjeli zemlje koja je rezultat rata i zločina.
Međunarodna je zajednica podržala zaključke iz Pruda. Plašite li se da će Washington i Bruxelles ustrajati i pritiskati da se dogovor provede i da će “neposlušne” možda izolirati?
Međunarodna zajednica je podržale zaključke, ali uvjetno, očekujući konkretne rezultate. Stav međunarodne zajednice je očekivan, posebice imajući u vidu blokade kojih smo svjedoci zadnje dvije godine. Međunarodna zajednica će aktere u BiH cijeniti po djelima a ne po izjavama.
Prvo “odbijanje” dijela dogovora dogodilo se u Predsjedništvu BiH i to kroz neslaganje oko proračuna za sljedeću godinu. Kako to komentirate i posebno dio prijedloga Fiskalnog vijeća o izdvajanju 300 tisuća maraka za povratak?
Komentar je suvišan. Prijavljenih za povratak samo prema evidenciji državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice je više od 150 tisuća, pa je ta smiješna brojka zapravo smiješna i najbolji odgovor onima koji su povjerovali da će se nakon izjave iz Pruda krenuti val povratnika.Gdje? U razrušene domove Bosanske Posavine gdje je drveće izniklo nakon rušenja kuća i koje je već odavno preraslo dimnjake ruševina koji su jedini odolijevali rušiteljima. Da se vrate u sela i gradove BiH gdje se na kuće povratnika bacaju bombe i zastrašuju župnici i vjerski dostojanstvenici? Ne prihvaćam floskule da se ljudi ne žele vratiti. Kad bismo bili uvjereni da je to moguće, jamčim da bi se broj prijavljenih mjerio stotinama tisuća.
Obavili ste razgovore s čelnicima BHRT–a i RAK–a. Je li se inicijativa o uspostavi hrvatskog nacionalnog kanala uozbiljila i koliko je zapravo to uopće realnost?
Uspostava novog RTV kanala na čitavom prostoru BiH je zahtjevan projekt, i sa zakonskog i s tehničkog i s financijskog stajališta, i u njega se ne može ući “grlom u jagode”. Organizirao sam sastanak predstavnika institucija koje su po zakonu dužne i pozvane sudjelovati u izradi potrebnih elaborata koji će omogućiti Vijeću ministara da donese najbolju odluku. Na sastanku predstavnika institucija svi su se suglasili da će delegirati predstavnike u stručnu skupinu. S iznenađenjem i sa žaljenjem moram konstatirati da sam prije par dana dobio pismo koje je potpisao direktor Regulatorne agencije za komunikacije Kemal Huseinović, u kojem kaže da oni ne žele delegirati predstavnike ove institucije u stručnu skupinu, dok se Odbor sustava pozitivno očitovao i predložio svoja dva predstavnika u stručnu skupinu, uz napomenu da u raspravi i zaključivanju nisu sudjelovati predstavnici UO–a RTVFBiH. Smatram da nijedna institucija nema pravo odbiti rad u stručnoj skupini jer od njih se ne traži da definiraju politiku, nego da svojim kadrovskim resursima pomognu naći odgovore za izvodljivost i realizaciju projekta sa stajališta frekvencija, prijenosa itd. Tek na osnovi analize odnosno elaborata, pokazat će se koliko je nešto izvodljivo i u kojem roku. O novonastaloj situaciji sam pismeno izvijestio Dom naroda, predsjedatelja Vijeća i nadležne institucije.
Nakon svega mogu li se potpisnici Kreševske deklaracije iskreno vratiti za zajednički stol i ostati na zajedničkom nacionalnom projektu?
Ne znam. Znam jedino da ja osobno i vodstvo stranke ostajemo čvrsto na načelima Kreševske deklaracije. U ime drugih ne mogu tvrditi. Žao mi je što smo se u ovom intervjuu previše bavili jednim sastankom koji, pokazat će se uskoro, je samo jedan u nizu stotina sličnih održanih u zadnjih 18 godina. Želim reći jednu suštinsku stvar, koju sam rekao i predstavnicima međunarodne zajednice u Bruxellesu. BiH, da bi postala samoodrživa i stabilna država, treba korjenitu ustavnu reformu. Treba novi ustav koji će državu učiniti pravednom i funkcionalnom. Potencijal unutarnjeg dogovora i konsenzusa oko toga kakva država bi trebala biti je daleko ispod razine potreba bez obzira koji partneri će se dogovarati, trojica iz Pruda, šestorica ili netko treći. Smatram da je jedino rješenje za BiH uspostaviti institucionalni okvir za proces ustavne reforme pod patronatom međunarodne zajednice, što u prijevodu znači – međunarodna konferencija za BiH.
Dragan Čović je ovih dana razgovarao s kardinalom Puljićem i provincijalom Džolanom. Jeste li Vi čuli kardinalovo mišljenje o Prudu?
Ja sam također razgovarao zadnjih dana i tjedana s nekim velikodostojnicima Katoličke crkve u BiH, međutim, nisam te susrete publicirao i ne želim prenositi njihove stavove. Oni su sami to dužni učiniti i uvjeren sam da će se to i dogoditi.. Ovo je povijesni trenutak za hrvatski narod u BiH kad se nalazimo na pragu razgovora o ustavnoj reformi. Na nama i samo na nama je odluka hoćemo li biti simpatični i kooperativni gubitnici ili kooperativni subjekt u izgradnji europske BiH. Europska perspektiva BiH i narodni subjektivitet nisu u suprotnosti i nema nitko pravo od nas tražiti da se odreknemo narodnog subjektiviteta vis a vis europske budućnosti.
Što je trenutno realnije, da dobijete istodobno razrješenje s dužnosti ministra prometa i veza i rješenje o imenovanju kandidata Vaše stranke ili da ostanete i dalje ministar?
Moja odluka o napuštanju Vijeća ministara je osobne naravi i ona nije donesena ishitreno. Nažalost, neki članovi parlamentarne većine su to pokušali iskoristiti kao povod za rekonstrukciju Vijeća ministara, što apsolutno nije bio motiv moje odluke. Stav Predsjedništva HDZ–a 1990. je da se od članova parlamentarne većine traži jamstvo da će na tu dužnost biti izabrana osoba koju stranka predloži. Smatram da je realnija opcija da će me na mjestu ministra zamijeniti druga osoba iz HDZ–a 1990. Osnovna politička korektnost bi bila da partneri iz parlamentarne većine podrže naš prijedlog.