Od donošenja 2001. godine, Izborni zakon BiH je mijenjan 18 puta, a često je to bilo samo nekoliko mjeseci ili dana prije izbora. Ovoga puta u zamahu koji je potaknut s početkom provedbe Reformske agende, počinje se raditi na izmjenama izbornih propisa koji su kamen smutnje za brojne političke procese.
Doznaje se kako su se lideri najvećih političkih stranaka dogovorili da svaka parlamentarna stranka imenuje dvije osobe koje su već počele raditi na prijedlozima izmjena izbornog zakonodavstva. Stranački čelnici o izmjenama Izbornog zakona razgovarat će na jesen nakon okončanja krize u FBiH, piše Večernji list.
Da je točno definirano do kada se trebaju provesti rezultati izbora, ne bi se kao u aktualnom slučaju Hercegovačko-neretvanske županije čekalo čak jedanaest mjeseci od održanih izbora za izbor izvršne vlasti, ili se ne bi BiH našla među zemljama s rekordima kada u proteklome mandatu nije mogla ustrojiti državno Vijeće ministara. Izvor svih ovih problema leži u nacionalnim konceptima, a prije svega pokušaju zadržavanja dominacije bošnjačkih stranaka i bošnjačke strane kako u vlasti, tako i u brojnim procesima koji se odvijaju.
S druge, pak, strane, postoje obveze vlasti BiH koje stoje pred nju zbog njezina približavanja Europskoj uniji. Prije svega, to se odnosi na provedbu presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju ‘Sejdić – Finci’. Ova se presuda odnosi na pravo manjina da se kandidiraju i imaju mogućnost biti izabrani na najviše državne dužnosti što sada nije slučaj. Promjene kolokvijalno nazvane po autorima žalbe Sejdiću i Finciju mjesecima su, ali i godinama služile za vođenje iscrpljujućih, ali pregovora koji nisu davali rezultata. Zbog toga su ih iz Europske komisije ‘gurnuli’ u drugi plan, no definitivno nisu skinute s dnevnog reda.
Naime, Europa je kao domaću zadaću bh. političarima postavila Reformsku agendu, no presudu ‘Sejdić – Finci’ ni u službenim dokumentima nije zaboravila. Naime, ova presuda i njezino prilagođavanje jedan je od uvjeta kako bi BiH mogla pregovarati s Europskom unijom o članstvu i sada se samo promijenio redoslijed ‘prioriteta’. Uz ovaj se proces na najširi mogući način otvorilo i pitanje hrvatske neravnopravnosti, odnosno mogućnosti da im drugi brojniji narodi, prije svega Bošnjaci u Federaciji BiH, biraju predstavnike u vlasti.
Pokušaj potpune protuhrvatske hegemonije kulminirao je u pretposljednjem mandatu vlasti Alijanse za promjene. Tada je zahvaljujući najprije takvim izbornim propisima Željko Komšić drugi put izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima dominantno bošnjačkih birača, dok je SDP uz potporu minornih hrvatskih stranaka, ali i izaslanika Hrvata izabranih iz županija gdje se doslovno broj Hrvata mjeri u desecima, došao na vlast. Uza sve to u uspostavi takve nelegitimne, ali i nezakonite vlasti asistirao je i visoki međunarodni predstavnik proglašavajući odluke Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) nevažećim kojim je osporeno SDP-ovo političko i pravno nasilje.
Upravo takav rasplet je doveo Federaciju, ali i državu BiH, u najveću krizu nakon Daytona. Sve to sugeriralo je na potrebu da se razmatraju mogućnosti promjene izbornih modela i izbornog zakonodavstva kojim bi se uredila ova politička, ali i naizgled tehnička pitanja koja su se do sada pokazala kao izvor problema.
Hrvatska strana inzistira da se promijene izborni propisi koje je još nametnula misija OESS-a koja je teško oštetila hrvatsku stranu da hrvatske izaslanike u Domu naroda mogu birati i predstavnici drugih naroda. Uz to, traži se da se u županijama u kojima Hrvati čine manje od 3 posto pučanstva uopće ne biraju izaslanici za Dom naroda. Apsurdno je, ali po jednoga izaslanika Hrvata bira Podrinjska županija koja ima 50-ak Hrvata, kao i Posavska u kojoj živi oko 40.000 hrvatskih birača. Provedba popisa pučanstva i utvrđivanje nacionalnog sastava i rasporeda, oko kojega se također politizira, olakšat će ovaj posao.
U slučaju, pak, izbora člana Predsjedništva BiH, hrvatska strana inzistira da se u okviru Federacije BiH na jedan dan, dan izbora, ustroji virtualna izborna jedinica koja bi dala racionalne izglede Hrvatima da izaberu svog člana državnog Predsjedništva. Uz ‘Sejdić-Finci’ i Mostar čeka provedbu odluke jednoga suda, Ustavnog suda BiH da se promijeni dio Izbornog zakona koji se tiče propisa vezanih uz Mostar. Problem je što bošnjačka strana strahuje da će biti u podređenom položaju u Mostaru u slučaju uvođenja drukčijih propisa koji inače vrijede u svim općinama i gradovima u BiH.
Stranke su imale i više drugih prijedloga poput ponovnog povratka na sustav zatvorenih lista. To bi po jednim prijedlozima umanjilo mogućnost građana da izravno odlučuju kojega kandidata poduprijeti, ali s druge strane, onemogućilo i stranački inženjering zbog čega u većini stranaka vlada glavobolja nakon objave izbornih rezultata. Uz to, SIP s pravom inzistira na promjeni odredbi koje se tiču lokalnih izbornih povjerenstava i njihova profesionaliziranja. Ovako se ima dojam kako su ova povjerenstva dio stranačke mašinerije koja utječe na rezultat izbora, a sumnju dodatno izaziva i prebrojavanje listića koje traje mjesecima i objave rezultata izbora.
Izvor: Dnevnik.ba