Zagreb – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić najavio je da će pokrenuti postupak koji traži Crkva kako bi se ispitale mogućnosti za proglašenjem blaženim kardinala Franje Kuharića.
Imenovat ću postulatora cause sljedećih dana, rekao je Bozanić u zagrebačkoj prvostolnici na misi u prigodi obilježavanja 10. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića. Bozanić je pozvao vjernike da od danas na ured Postulature dostavljaju svoja svjedočanstva o kardinalu Kuhariću.
Postupak je preporučio molitvama vjernika te pomoći Blažene Djevice Marije i Blaženoga Alojzija Stepinca te podsjetio na poziv kardinala Kuharića Crkvi u hrvatskom narodu da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru u osobnom i obiteljskom životu.
Bozanić je podsjetio kako je kardinal Kuharić između ostaloga bio i branitelj prava hrvatskoga naroda na slobodu i samostalnu državu. Kakvi budu vjernici takva će biti i budućnost Hrvatske, podsjetio je Bozanić na Kuharićeve riječi.
Kuharićev mandat na čelu Crkve u Hrvatskoj može se podijeliti na tri razdoblja: ono za vrijeme socijalističkog sustava, razdoblje Domovinskog rata te poratno razdoblje i pozicioniranja Hrvatske u međunarodnim odnosima. Kardinal Kuharić u svakom je tom razdoblju dao iznimno važan doprinos očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta i duhovnog integriteta.
Bio je omiljen među vjernicima i suradnicima, duhovnik široke kulture (počasni akademik HAZU-a) i čovjek koji je uvijek promicao dijalog među vjerama, religijama i kulturama. Uza sve to, njegovi javni nastupi uvijek su bili obilježeni skromnošću i nenametljivošću. Poučavao je primjerom istinskoga kršćanina, a ne demagogijom i stereotipnim propovijedima. Zato je među vjerničkim pukom i danas vrlo poštovan.
Rođen je u Gornjem Pribiću 15. travnja 1919. godine kao najmlađe, trinaesto dijete u siromašnoj ratarskoj obitelji u Općini Krašić. Poslan je na studij teologije u Zagreb nakon kojeg je 15. srpnja 1945. godine u zagrebačkoj katedrali zaređen za svećenika. Zaredio ga je tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Nakratko je službovao kao kapelnik u župi u Radoboju te kao upravitelj župa u Rakovu Potoku i u Svetom Martinu pod Okićem. U tom je razdoblju dvaput fizički napadnut (u Rakovu Potoku 1947. i u Jakovlju 1948.), u atmosferi netrpeljivosti prema Crkvi u prvim godinama komunističkog režima.
Godine 1957. tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper (Kuharićev prethodnik na zagrebačkoj katedri) postavio ga je za župnika u Samoboru. Sedam godina kasnije, točnije 3. svibnja 1964., Kuharić je u zagrebačkoj katedrali posvećen za biskupa te imenovan pomoćnim biskupom zagrebačkim. Nekoliko godina kasnije, kao najbliži suradnik dr. Franje Šepera, zamijenit će ga na čelu Zagrebačke nadbiskupije. Šeper je kao vrstan teolog 1969. imenovan prefektom vatikanske Kongregacije za nauk vjere. Na čelu Kongregacije bio je prethodnik kardinala Joseph Ratzingera, sada pape Benedikta XVI. Kuharić je najprije imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. i zagrebačkim nadbiskupom. U rujnu iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije SFRJ.
Koliki je bio njegov društveno-kulturni utjecaj u tadašnjoj Hrvatskoj pokazuje i činjenica da je 1970. godine dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Za sve to vrijeme Kuharić se zalagao za dijalog među vjerama, ali i za dijalog kršćana i ateista. Osobitu potporu dao je radu Kršćanske sadašnjosti koja je u to vrijeme bila glavni crkveni pokretač dijaloga između kršćanske i lijeve inteligencije.
Početkom osamdesetih Kuharićev utjecaj i ugled u Crkvi (u Hrvatskoj, ali i u Rimu) tolik je da ga je papa Ivan Pavao II. 1983. godine proglasio kardinalom. U devedesetima Kuharić pruža važan doprinos, s jedne strane hrvatskom državnom osamostaljenju, a s druge naporima da se razdruženje riješi diplomatskim sredstvima. U vrijeme Domovinskog rata važne su njegove poruke braniteljima kojima je pozivao na pridržavanje moralnih načela u ratu.
Kao zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) dospio je ugostiti papu Ivana Pavla II. na njegovu prvom posjetu Hrvatskoj 1994. godine. U mirovinu je otišao 1997., a preminuo je 11. ožujka 2002.
U oproštajnom govoru na pogrebu kardinala Kuharića njegov nasljednik na zagrebačkoj katedri mons. Josip Bozanić je rekao: »Osjećamo da je s nama živio kršćanin. On nije bježao od sraštenosti sa svojim vjernicima. Boreći se za vjersku slobodu i hrvatsko nacionalno dostojanstvo, bio je duša višegodišnje proslave ‘Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata’, od 1976. godine kod Gospe od Otoka u Solinu, po Branimirovoj godini 1979. na Grgurovu polju u Ninu, pa do vrhunca na Nacionalnome euharistijskom kongresu 1984. u Mariji Bistrici.«
»Imao sam sreću osobno upoznati kardinala Franju Kuharića. Kao i mnogi drugi koji su ga poznavali, divio sam se njegovoj apostolskoj revnosti, njegovoj pastirskoj vedrini, njegovu zalaganju za stalno promaknuće čovjeka i čovjekova neotuđivoga dostojanstva, što ga svaka osoba posjeduje kao pojedinac i kao zajednica«, rekao je na oproštaju od kardinala Kuharića Papin izaslanik, kardinal Jozef Tomko.
Danas, 10 godina poslije, karizma kardinala Kuharića među vjernicima ne opada, nego raste. I to je vjerojatno najvažniji razlog zbog kojeg u Crkvi nisu rijetki oni koji govore da je samo pitanje vremena kada će se pokrenuti postupak za njegovu beatifikaciju. Sam kardinal Kuharić za života nije težio posebnim počastima. Bio je čovjek duboke vjere u Boga i duhovničke skromnosti, a o tome možda najbolje govori ovaj navod iz njegove oporuke: »Smrt je sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo toga otajstvenog prijelaza i susreta s božanskim Sucem. Kakva spoznaja! (…) O tome neka se govori, a ne o meni! Samo Bog je istina! Bog! Bog! Bog!«.
Grob kardinala Franje Kuharića nalazi se u zagrebačkoj katedrali, iza sarkofaga blaženog Alojzija Stepinca.
RPŽ/H/V