Zagreb – Tvorac hrvatskog skijaškog čuda Ante Kostelić nakon sljemenske utrke otvorio je dušu i detaljno obradio teme koje ga jako nerviraju u svjetskom skijanju. Prvenstveno u organizacijskom smislu.
Ante je zapravo novinarima održao predavanje o sustavu bodovanja u skijanju. Ne zbog njega i djece, jer to kod njih nije bila kategorija, već za generacije koje dolaze. Da ih znamo pošteno valorizirati i poštovanjem nagraditi rezultat koji se u kontekstu Kostelića čini marginalan.
Kroz priču o bodovima i startnim listama stalno je provlačio i nelogičnosti u krovnoj skijaškoj organizaciji FIS-u. Želio je da skijanje dođe na razinu nogometa, da se pravila ne smiju mijenjati. I da u svjetskim okvirima prevladaju Amerikanci, jer oni znaju kako napraviti show koji služi i razvoju sporta. Znaju idealnu kombinaciju. Kad kaže mijenjati misli na slalome od 44 sekundi. Kaže da je to isto kao da nogometni gol povećaš na 14 metara. Drugi sport, sasvim novi kriteriji. Što se tiče kvota, rekao je:
Vezane vijesti
‘Jednom, prije koju godinu, Ivica je vozio neku kombinaciju i završio kao 41. Znači, on je bio loš, a iza njega je pet Francuza… Što rade oni tamo? Općenito, pitanje kvoti je najveća manipulacija u skijanju uopće. Veliki, posebno Austrijanci, to stalno koriste. I u kombinaciji, gdje masovno odustaju da, recimo, Matt starta prvi u slalomu. A bio je 35. u spustu i sad ima prednost zbog kvoti. Velika brojnost im donosi i veći broj ‘slučajnih’ uspjeha. A najvažnije, donosi im veći broj postavljenih staza. To je ključno’, apostrofira mudri Gips svoju najdražu temu i bez pauze nastavlja:
‘Austrijanci usred rujna i snimaju stazu iz svih kuteva. To naprave na svakoj stazi koju dobiju. To ubace u kompjutor, postave na realnu podlogu 15 kolaca i puste onu mehaničku lutku. Ona će uvijek u jednostavnoj simulaciji dati idealan put. Makni joj jedan kolac i zabit će se odmah u idući, ali dok je harmonično, naći će ti idealno rješenje.’
Pričao je o još tema i pri kraju razgovora vratio se na temu postavljanja staza. Konkretnije, druga vožnja ZG slaloma koja je Ivicu (to uopće nije spominjao op.a.) vratila s četvrtog na osmo mjesto.
‘Pa to je bil klasični ciciban slalom. Postavljao ga je Austrijanac, a oni već mjesecima imaju sve unaprijed kako će ga odvesti. Pa oni snime i podlogu i onda kompjuterski rade skije samo za jednog skijaša samo za jedan lauf. To vam je tak.’
Kad se počeo ‘kvariti’ svjetski kup?
‘Ne znam točno. Kad je bilo Janičino vrijeme, nisam toliko pratio te bodove jer mi nije trebalo, ali kvote su bile poštenije. Loše tendencije krenule su vjerojatno prije 4, 5 godina.’
Sve je, kaže, namješteno i sve se zna unaprijed. I onda je ponudio jedini recept prodora na svjetski vrh. Naravno, svoj, jer ima 50-ak pobjeda u SK, po desetak olimpijskih i svjetskih medalja i gomilu pobjedničkih postolja, malih i velikih globusa…
‘Ne možeš nikako drugačije nego da uzmeš svoju djecu i ‘satreš’ ih. Da idu glavom kroz zid, da ih naučiš da su jači. I ovi današnji klinci iz naše reprezentacije mogu otići visoko. Ali moraju dati sve. Znam da zvuči glupo, ali nema onda drugih stvari. Nažalost, pravi skijaš se ne postaje preko noći i s djelomičnim fokusom. Tako ne ide’, završava ovu temu gospodin Ante.
Što je s Ivičinim koljenom? Hoće li tempirati formu za SP?
‘Nećemo. Moramo biti među 8-10 u slalomu ili bolji iduće godine i zadržat ćemo prvu jakosnu skupinu za Soči. Sad ne možemo ništa ozbiljnije planirati jer nam koljeno ne dopušta više.’
Čemu se možemo nadati glede Ivičinog koljena?
‘Dva su problema. Jedan je lakši i može se do visoke mjere sanirati. To je hrskavica koju se može nadomjestiti dijelom iz vanjske patele, a menisk je puno kompleksnija stvar i tu ne znam što ćemo napraviti.’
Do Sočija je ostalo 13 mjeseci. Do tada će sigurno voziti u ovakvom i sličnom stanju. Ivica zaslužuje još jedan velik i ukusan olimpijski kolač i opet se penjati na postolja. Nakon toga srce će zamijeniti razum i uslijedit će odluka o nastavku.
RPŽ/TP