Berlin – Joachim Gauck, kandidat njemačkih socijaldemokrata i zelenih te demokršćana i liberala, izabran je u prvom krugu 12. izbora za novog predsjednika Njemačke. Rezultat izbora objavljen je u nedjelju nešto poslije 14 sati, a to je učinio predsjednik njemačkog Bundestaga Norbert Lammert.
Glasovima najvažnijih političkih stranaka koje su podržale Joachima Glaucka, novi njemački predsjednik raspolagao je potencijalno s gotovo 1100 od ukupno 1240 glasova njemačke savezne skupštine, što je značilo komotnu većinu.
Joachim Gauck nasljeđuje Christiana Wulffa koji je na dužnosti njemačkog predsjednika proveo svega 20 mjeseci, što je najmanje u povijesti njemačkih predsjednika. Wulff je dao ostavku zbog istražnog postupka koji se vodi protiv njega iz vremena dok je bio premijer savezne pokrajine Donje Saske. Postoje sumnje da je zlorabio svoj položaj.
Joachim Gauck, protestantski pastor i borac za ljudska prava u DDR-u, široj javnosti u Njemačkoj poznat je kao voditelj Ureda za arhivu Stasija, istočnonjemačke službe državne sigurnosti Staatssicherheitsdienst. Zbog toga je taj ured dobio i kolokvijalni naziv »Gauck-Behörde«.
Glavna tema Gaucka u kampanji koju je vodio još 2010. godine kao protukandidat bivšeg predsjednika Wulffa bila je sloboda.
»Kakva lijepa nedjelja«, bila je prva Gauckova rečenica pred njemačkom saveznom skupštinom, a upravo prije 22 godine održani su prvi parlamentarni izbori u istočnoj Njemačkoj.
Gauck je obećao da će svim svojim snagama opravdati povjerenje koje je dobio. Osobno Gauck sebe smatra učiteljem demokracije, a glavni temelji vlastitog zalaganja su civilna hrabrost i sloboda. Gauck želi biti posrednik između vladajućih i naroda. »Zamislite da imate 50 godina i da ste cijeli svoj život sanjali o slobodi i da želite jednom živjeti u slobodi«, izjavio je Joachim Gauck 18. ožujka 1990. godine. Toga dana su se u DDR-u održavali prvi slobodni izbori. Kada je izlazio s birališta tekle su mu suze. »Razgovarati s diktatorima, onako kako to treba, naime govoriti o njihovim nedjelima, tražiti činjenice koje su pokušali prikriti, zaista je lijepa zamisao da je to sada moguće«, dodao je tada Gauck. I još jedna njegova zanimljiva rečenica je tada zabilježena: »Nakon sudjelovanja na prvim slobodnim izborima, nikada neću više propustiti niti jedne izbore.« Rečenica o kojoj valja razmisliti u svim zemljama srednje i istočne Europe, gdje slobodni parlamentarni izbori prije 1990. godine nisu bili mogući. Tada je Gauck bio siguran da će i njegov, istočni dio Njemačke postati dio Europe.
Gauck je u izbor za njemačkog predsjednika ušao kao kandidat kojeg je podržavala sa simpatijama velika većina najvažnijih političkih stranaka.
Kao predsjednik Njemačke, Joachim Gauck može računati i na potporu među njemačkim građanima, jer u anketama 80 posto Nijemaca Gaucka smatra vjerodostojnim političarem, ali 37 posto anketiranih još uvijek ne zna koju politiku će on zastupati. Osim slobode, od Gaucka se očekuje da će imati mišljenje o euru ili desnom ekstremizmu.
Savjeta prethodnika na dužnosti njemačkog predsjednika ima mnogo. Tako je bivši predsjednik Roman Herzog Gaucku poručio da se ne orijentira prema svojim prethodnicima, »niti negativno niti pozitivno«. »Svaki predsjednik mora imati svoj program«, dodao je Herzog.
Njemačka tako danas ima dva protestanta i dva Nijemaca s istoka zemlje na najvažnijim dužnostima. Osim kancelarke Angele Merkel, koja je kći pastora, sam Joachim Gauck je evengelički pastor. Predstavnici Katoličke crkve u Njemačkoj ističu kako su sretni da su na dvije vrlo važne funkcije u Njemačkoj dva kršćanina.
Njemačka savezna skupština treći put u tri godine okuplja se kako bi birala novog predsjednika. Godine 2009., 23. svibnja, izabran je Horts Köhler i dobio drugi mandat. Nakon njegove ostavke, stranke CDU/SCU i FDP, dakle vladajuća konzervativno-liberalna koalicija, »progurale« su u trećem izbornom krugu svog kandidata Christiana Wulffa. Već tada je Wulffov protukandidat bio Joachim Gauck.
Gauck će idućeg petka prisegnuti pred njemačkom saveznom skupštinom.
Kandidatkinja ljevice 1968. ošamarila kancelara
Joachima Gaucka podržavali su na izboru za predsjednika sve važnije stranke – CDU, CSU, SPD, zeleni i liberali, dok je njemačka ljevica imala svoju kandidatkinju. Beate Klarsfeld dobila je na izborima 126 glasova, tri više od broja zastupnika stranke Ljevice u njemačkoj saveznoj skupštini. Riječ je o osobi koja je veliki dio svojeg života posvetila potrazi za odbjeglim nacistima. Ne samo da je otkrila nekoliko nacista, nego je poznata i po tome što javno ošamarila bivšeg njemačkog kancelara Kiesingera.
Njezina karijera počela je kao au-pair djevojka u Francuskoj, gdje je upoznala svojeg supruga, povjesničara i odvjetnika sa židovskim korijenima čiji je otac ubijen u Auschwitzu. Klarsfeld je u novinskim člancima napadala kancelara Kurta Georga Kiesingera zbog njegove nacističke prošlosti, a 7. studenog 1968., kao 29-godišnjakinja, na stranačkom kongresu stranke CDU uspjela se popeti na govornicu i ošamariti Kiesingera. Ova scena zauvijek je ostala u sjećanju njemačkih građana. »Vjerujem da će šamar ostati zauvijek. To će me pratiti do kraja života. To je bio simboličan čin. Mislim da je to bio šamar naraštaja djece nacista za oca nacista«, izjavila je Beate Klarsfeld. U svojim akcijama protiv nacista nije oklijevala niti od otmice. Radilo se o Kurtu Lischkiju, odgovornom za deportaciju Židova. Klarsfeld ga je pokušala oteti i prebaciti iz Kölna u Francusku. Zbog svojeg angažmana dobila je u Francuskoj tri najviša odličja, ali ne i u Njemačkoj. Ljevica se odlučila za Klarsfeld, premda ona već desetljećima živi u Parizu. Otvoreno priznaje da više ne čita njemačke novine, a njezin sin je jedan od savjetnika u predsjedničkoj kampanji Nicolasa Sarkozyja.
RPŽ/V