Sarajevo – U večernjim satima, 30. siječnja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu biskupi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine slavili su svečanu Euharistiju u okviru XIV. zajedničkog zasjedanja koje se održava 30. i 31. siječnja u zgradi Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu.
Euharistiju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom zagrebačkim kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Alessandrom D’Erricom i 22 nazočnih nadbiskupa i biskupa predvođenih predsjednicima Biskupskih konferencija mons. dr. Franjom Komaricom, biskupom banjolučkim, i mons. dr. Marinom Srakićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim. Suslavio je 38 svećenika, a sudjelovale su redovnice raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i drugi vjernici. Misna nakana bila je: za evangelizaciju naroda.
Prigodnu propovijed pod naslovom „Crkva – to smo mi“ izrekao je nadbiskup Srakić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Najprije je podsjetio na početke djelovanja Crkve te spomenuo neke odgovore ljudi na pitanje, što je Crkva. „Crkva smo svi mi, braća i sestre, s pravima i dužnostima, živi udovi istoga tijela, živo kamenje uzidano u istoj građevini, sazidanoj na istoj stijeni-Kristu, s istim dostojanstvom, iako s različitim pozivima i službama, koje se među sobom nadopunjuju. Crkva je posljednji čin duge povijesti Božje ljubavi prema svijetu. A ona je sa svoje strane pozvana ljubiti svijet, trajno biti na službi tome svijetu. Krist je slava Očeva, Crkva je slava Kristova. U njoj se ostvaruje ona divna božanska razmjena. U njoj božansko postaje ljudsko, a ljudsko božansko“, kazao je nadbiskup Srakić.
Potom je nadbiskup Srakić rekao da neki možda i prihvaćaju Crkvu, „ali smatraju da je treba u njezinom djelovanju ograničiti, zatvoriti u crkvenu zgradu, sakristiju, da se sav njezin rad svede na bogoslužje, da se nipošto ne miješa u stvarnost ovoga svijeta, da bude privatna stvar, kao rupčić u džepu“. Naglasio je da razdvajanje i rastava naviještanja evanđelja (evangelizacije) od sveopćeg ljudskog napretka nisu prihvatljivi te naveo riječi pape Pavla VI.: “Vjera koja ne prožima kulturu i ljudski napredak, način promatranja stvari, način zalagati se u njima, mrtva je vjera, to je vjera koja je prekinula sa životom” (EN 20).
Pojasnio je da Kristova Crkva jesu biskupijske zajednice okupljene oko svojih (nad)biskupa kao zamjenika i poslanika Krista (LG 27). „U zajedništvu s Vrhovnim pastirom, Papom, u zajedništvu sa prezbiterijem, tj. sa svojim svećenicima, redovnicima i redovnicama, s vama, Božjim narodom, oblikuje se pojedina Crkva različitog imena. U ime te odgovornosti za naše Crkve mi smo ovdje u Sarajevu sabrani razmotriti zajednička pitanja… U nešto nižem obliku, ali neposrednije, mjesna Crkva je župa, dio pojedinačne Crkve, prva stanica Crkve koju pokreće isti duh zajedništva, uređena krsna odgovornost, isti liturgijski život usredotočen u slavlju euharistije i poslanja biskupije i sveopće Crkve… Osim biskupije i župe i kršćanska obitelj je posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi, ujedno mjesto “posebnog i nenadomjestivog doprinosa evangelizaciji“, rekao je nadbiskup Srakić pozivajući sve da mole za Crkvu, tj. za same sebe, „da u našem vremenu, na našim prostorima ispunimo poslanje koje nam je Gospodin namijenio“.
Na kraju Misnog slavlja nazočnima se obratio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico ističući da je ovaj godišnji susret „dodatan znak jedinstva hrvatske Crkve“ i izražavajući nadu da će „ohrabriti jedinstvo cijelog hrvatskog naroda, u zajedničkom odolijevanju složenim pitanjima s kojima se suočavamo, ovdje kao u Hrvatskoj, unutar i izvan područja naših kršćanskih zajednica“. Podsjetio je na neka izvanredna milosna događanja u proteklom razdoblju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: apostolski put Svetog Oca u Hrvatsku, proglašenje blaženim Drinskih mučenica u Sarajevu, osnivanje Vajnog ordinarijata za Bosnu i Hercegovinu, imenovanje novih biskupâ i mnoge druge pohvalne inicijative. Kazao je kako je osobno sve više zadivljen, „zbog pastoralnog dinamizma koji može konstatirati u Božjoj Crkvi koja je u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj“.
Nuncij D’Errico je zatim rekao da „i ovih mjeseci nisu nedostajale poteškoće i područja sjene“ naglasivši da se u Bosni i Hercegovini suočavaju s jako osjetljivim pitanjem, koje se odnosi na budućnost katoličke vjere u toj zemlji. Dodao je da već neko vrijeme statistički podaci koje svake godine prikupljaju biskupijski uredi, nisu uopće ohrabrujući pa su i biskupi Bosne i Hercegovine u svojoj Pastirskoj poslanici od 8. prosinca 2011. „ponovno izrazili svoju zabrinutost za situaciju, pored velikog povjerenja u djelovanje Duha Božjega koji vodi povijest“. „U ovom kontekstu, trebamo biti jako zahvalni Kardinalu Državnom tajniku za važnu Poruku koju je, u ime Svetog Oca poslao našim ovdje okupljenim biskupima. Kardinal Bertone je pozvao sve da dadnu odgovarajuću pažnju ovom „teškom pitanju“; sugerirao je programiranje zajedničkih pastoralnih smjernica s obzirom na to; i u zaključnom dijelu, ustvrdio je da Sveti Otac želi da kolegijalno promišljanje biskupâ dviju Biskupskih konferencija mogne pridonijeti inspirirati korisne inicijative, kako bi hrvatski narod bio u stanju nastaviti vršiti svoje crkveno poslanje u Bosni i Hercegovini, i dati svoj dragocjeni doprinos za društveni život Zemlje“, kazao je nuncij D’Errico pozvavši vjernike da intenzivnom molitvom prate rad zajedničke konferencije.
Tijekom Mise pjevao je Bogoslovski zbor „Stjepan Hadrović“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
RPŽ/KTA