Banja Luka – Ugledni američki analitičar s Nacionalnog sveučilišta za obranu, bivši analitičar CIA-e za Balkan i stručnjak za to područje Steven Mayer, istaknuo je u autorskom tekstu za Srnu povodom 20 godina postojanja Republike Srpske da još nisu napisana posljednja poglavlja raspada Jugoslavije, navodeći kao mogućnost i raspad BiH na dvije ili čak tri države.
Nakon završetka rata u BiH i potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine brojni politički lideri na Zapadu vjerovali su da će BiH vrlo brzo postati stabilna, multietnička, demokratska država. Zapadne sile, uglavnom SAD, Velika Britanija i Francuska, preuzele su vođstvo u čvrstom rukovođenju BiH k tom cilju.
U velikoj mjeri, ponašanje i postupci Zapada nisu se razlikovali od zaštitničke dominacije koju su prema Balkanu stoljećima provodili stranci. Zapad je dugo vremena Balkanu poručivao šta mora da učini ukoliko želi da bude smatran kao moderan, napredan i okrenut k budućnosti. I, kao i u prošlosti, kada lideri i narod BiH nisu ispunjavali ono što je Zapad htio od njih, zapadni lideri su za to okrivljavali lokalne političare.
Kao što su zapadni političari opisali, sve je teklo po planu u prvih nekoliko godina, ali je do neuspjeha došlo jer su se, kako to Zapad vidi, politički lideri u BiH pobunili protiv ”inteligentnih i dalekovidih” politika Washingtona, Londona i Pariza.
Realno, eksperiment BiH nikada nije funkcionirao dobro jer je BiH, bar u onom dijelu koji je iskonstruirao Zapad, od početka bila veoma loša zamisao. “Ideja BiH” nikada nije imala podršku većine građana ili političkih lidera u BiH. Jednostavno, previše je etnički raznolika, isprekidana i neprirodna da bi bila uspješna. Kao rezultat toga, BiH u suštini ostaje fikcija koja preživljava zbog neprestanog pritiska sa Zapada i nesposobnosti ili odsustva volje lidera u BiH da konačno i službeno rasformiraju BiH na njezine konstitutivne dijelove.
Međutim, u praktično-funkcionalnoj razini, današnju BiH, za sve namjene i svrhe, čine dvije ili možda dvije i po zemlje. Službeni, slabi suverenitet i dalje je u Sarajevu, ali je stvarni suverenitet podijeljen između Federacije BiH i Republike Srpske, dok je, možda određeni realni suverenitet, također, u hrvatskoj zajednici. Razlog zbog kojeg je bilo moguće toliko dugo biti bez Vijeća ministara u Sarajevu je taj što ta institucija u suštini nema neke važnosti po živote građana etničkih zajednica.
Snažna socijalna, politička i ekonomska identifikacija Srba s Republikom Srpskom, udružena s odlučnim, nezavisnim i snažnim vodstvom, danas su dvije najvažnije pokretačke snage u BiH. Federacija BiH je rastrgana sporovima između muslimana (Bošnjaka) i Hrvata, narušena je slabim političkim vodstvom, tradicionalno slabom ekonomijom i odsustvom ujedinjujućeg etničkog centrizma koji je prisutan u Srpskoj. Ta suprotnost ne može biti veća i nije dobra po one na Zapadu i u BiH koji se drže ideje da BiH može biti jedinstvena, multietnička, funkcionalna država.
Možda je najveća politička lekcija naučena na Balkanu u protekla dva desetljeća ta da nije neophodno ili je čak nepoželjno pokoriti se Zapadu, posebno u globaliziranom svijetu 21. vijeka. To je lekcija koju Bošnjaci, ali ni Beograd nisu naučili. Poenta nije u neprijateljstvu prema velikim zapadnim silama, u stvari dobri odnosi su posebna prednost. Međutim, ono što je rukovodstvo Srpske naučilo je da se zdrav odnos sa obostranim poštovanjem ne zasniva na slabosti i podređenosti. Zasniva se na snazi, odlučnosti, politikama u kojima se ogleda lokalni interes i sposobnost reći “ne” Zapadu kada je to bitno učiniti tako.
Trenutačna ekonomska kriza vjerojatno će ojačati podjele između Federacije BiH i Republike Srpske. Ekonomski i financijski pad uzeli su danak u BiH, kao i u ostatku svijeta. Stopa nezaposlenosti je na neprihvatljivo visokom nivou, ekonomski rast je prespor, a strane investicije samo su djelić od onoga koliko bi trebalo da iznose. Međutim, Srpska ostaje u mnogo boljem stanju nego Federacija BiH, u prvome redu zbog svog dalekovidnijeg, odlučnijeg rukovodstva. Rezultat toga je da će Srpska mnogo brže izaći iz krize nego Federacija BiH i, kada se to dogodi, biće produbljen postojeći jaz između Srpske i Federacije.
Rukovodstvo iz Banje Luke je uvijek bilo veoma oprezno po pitanju financijske i ekonomske povezanosti s Federacijom BiH i kada kriza počne popuštati, rukovodstvo Srpske gotovo sigurno će sprovoditi politiku za daljnju izolaciju od ekonomskog iscrpljivanja Federacije. Neizbježno, to će imati značajan politički utjecaj. Zbog ovih socijalnih, političkih i ekonomskih realnosti, BiH se suočava s jednom od dvije varijante budućnosti.
Prema prvoj varijanti, BiH će nastaviti dalje, uglavnom kao i prije pet godina, s podijeljenim suverenitetom, uglavnom nerelevantnom središnjom vlašću i strukturom vlasti koja se uglavnom zasniva na etničkim zajednicama. U takvom slijedu događaja, Srpska će nastaviti se udaljavati od Federacije BiH, preuzimajući više ovlasti, autoriteta i legitimeta u svoje ruke, kao što je to učinila u sudskom sistemu i odbacujući zakone koje je nametnuo visoki predstavnik. Time će središnja vlast ostati u Sarajevu, ali će postati manje učinkovita i važna nego što je danas, pošto će Srpska konsolidirati veće ovlasti u Banjoj Luci.
Zapad će nastaviti vršiti pritisak na oba entiteta da potisnu nesuglasice i ustanove jedinstveniju, centraliziranu državu, premdaće ovaj pritisak vremenom popustiti iz jednostavnog razloga što će BiH biti manje zanimljiva novim zapadnim liderima. Nije poznato hoće li uskoro biti ukinut Ured visokog predstavnika, ali čak i ako se to ne dogodi, to će sve manje biti važno tijekom 2012. godine.
Prema drugoj mogućnosti, BiH će se formalnije raspasti uslijed razlaganja suvereniteta i nastanka dvije ili možda tri države iz urušene zemlje. To je u potpunosti moguće, čak i vjerojatno, da će vremenom BiH iz prve varijante biti transformirana u drugu varijantu. Hoće li do toga i doći zavisit će od toga hoće li vlast iz Banje Luke smatrati da je korisno održanje skoro fiktivne “države BiH”. Ta odluka, sa druge strane, zavisit će od toga da li vlast iz Banje Luke vjeruje da je, i trenutno slaba unija s Federacijom BiH, u interesu Srpske.
BiH postoji kao “odgovarajuće pakiranje” za Republiku Srpsku, jer trenutačno je po Banju Luku bolje da “trpi” postojanje BiH nego da se proglašenjem neovisnosti “krčka u međunarodnom loncu”. Međutim, ukoliko i kada BiH ne bude više služila kao to “odgovarajuće pakiranje”, postoji vrlo mala sumnja da će Banja Luka proglasiti neovisnost. Ukoliko se to dogodi, Srpska se može pozvati na savjetodavno mišljenje koje je Međunarodni sud dao 2010. godine kojom je podržana jednostrano proglašena neovisnost Kosova.
Bilo koja od mogućnosti bit će još jedan korak u dugoj sagi raspada Jugoslavije, što je proces koji neće biti okončan s BiH jer još moraju biti napisana i posljednja poglavlja, zaključuje Mayer.
RPŽ/S