Bagdad – Svečanim spuštanjem zastave američke vojske u Bagdadu, u nazočnosti američkog ministra obrane Leona Panette, Washington je u četvrtak službeno zaključio rat u Iraku koji je trajao skoro devet godina.
Posljednjih 4000 američkih vojnika povući će se do kraja godine ostavljajući iza sebe zemlju u kojoj doduše nema omrznutog diktatora, ali je oslabljena i izmučena upornim napadima pobunjenika, sektaškim lokalnim sukobima i političkom neizvjesnošću.
Ipak, američki dužnosnici smatraju da Irak ima razloga za optimizam. »Nakon puno prolivene krvi među Iračanima i Amerikancima, misija za Irak koji će imati svoju vladu i snage sigurnosti postala je stvarnost«, rekao je Panetta. Američki dužnosnici oprezno su birali riječi kako bi izbjegli usporedbu s već jednom proglašenom »ispunjenom misijom« koju je proglasio bivši predsjednik George Bush, što se pokazalo jako preuranjenim.
Američki predsjednik Barack Obama rekao je u povodu okončanja američke vojne misije da će američki vojnici ove godine »uzdignutih glava« napustiti Irak. Gotovo 45.000 američkih vojnika i nekoliko desetaka tisuća Iračana poginulo je u ratu koji je počeo 20. ožujka 2003. akcijom »Shock and Awe« (Šokiraj i zastraši) i zasipanjem Bagdada tisućama projektila, a završio u krvavim sektaškim borbama između vječnih većinskih šijitskih muslimana i njihovih bivših sunitskih gospodara. Nemoćna vlada vodi vlastitu bitku s korupcijom dok pokušava postaviti na noge zemlju čije gospodarstvo počiva na nafti.
U Falluji, bivšem utočištu Al Qaide i poprištu jednog od najtežih bitaka u ratu, nekoliko tisuća Iračana slavilo je povlačenje američkih snaga, uz neizostavno paljenje američkih zastava i mahanjem fotografija poginulih rođaka, javljaju agencije. Iračko šijitsko vodstvo povlačenje američkih snaga predstavilo je kao novi početak državnog suvereniteta, dok se mnogi pitaju u kojem će pravcu krenuti zemlja nakon njihova odlaska.
Prisutan je strah od izbijanja još većih sektaških sukoba i povratka Al Qaide i njezina terora u gradovima. Tu je i sukob između Kurda koji žive u svojoj sjevernoj poluautonomnoj enklavi i vlade u Bagdadu zbog vlasništva nad spornim područjima bogatim naftom. Vrhunac nasilja dogodio se tijekom sektaških pokolja kada su bombaši samoubojice ubijali stotine ljudi dnevno u danima kada je bjesnio rat između sunita i šijita. Samo 2006. je u takvim akcijama ubijeno 17.800 Iračana.
Vjeruje se da su iračke snage sigurnosti uglavnom sposobne nositi se s preostalim sunitskim pobunjeničkim napadima i suparničkim šijitskim milicijama koje, tvrde američki dužnosnici, dobivaju pomoć iz susjednog Irana.
Pad Sadama Huseina omogućio je dolazak na vlast šijitskoj većini nakon višedesetljetne vladavine sunitske stranke Baath. Animozitet nastao u tom razdoblju ostavio je predubok trag zbog čega mnogi strahuju da sa sektaškim pokoljima još nije gotovo. Sektaške podjele prijete čak i krhkoj vladi iračkog premijera Nurija Malikija, koja je ponekad paralizirana zbog međusobnih sporova između njezinih ministara. Sunitski Iračani boje se marginalizacije pod Malikijevom šijitskom vladom. Nedavni obračuni bivših članova stranke Baath pojačali su takve strahove. Takvi unutarnji sukobi Irak ostavljaju izloženim snažnim pokušajima uplitanja iz susjedstva, Irana i Sirije, posebno ako vlast u Damasku osvoje suniti.
Američke snage ostat će u Iraku u sklopu sporazuma o obuci iračke vojske. Washington je tražio da u Iraku ostane još barem 3000 vojnika, međutim plan je propao zbog neuspjelih pregovora o imunitetu od kaznenog progona američki vojnika.
Pokazalo se da su zlostavljanja, uhićenja i ubojstva koja su činili američki vojnici u Iraku ostala snažno u sjećanju većine Iračana zbog čega se iračke vlasti nisu usudile staviti pitanje imuniteta na raspravu u podijeljeni parlament. Na vrhuncu rata oko 170.000 američkih vojnika bilo je raspoređeno u 500 baza diljem zemlje. Danas su u Iraku ostale tek dvije baze i 55.000 vojnika koji će svi biti kod kuće prije kraja godine, kada istječe pakt o sigurnosti.
Poslije 31. prosinca u Iraku će ostati samo 150 vojnika kao zaštita velikog američkog veleposlanstva smještenog uz rijeku Tigris. Obuku iračkih vojnika postupno će preuzeti civilni instruktori. Stotine kamiona i transportnih vozila s opremom i američkim vojnicima ovih dana kreću u pravcu Kuvajta na putu prema SAD-u. Smisao iračkog rata pokušao je objasniti Reutersu jedan od vojnika koji odlazi kući: »Je li bilo vrijedno boriti se u Iraku? Siguran sam da. Nadam se da iza nas ostaje zemlja koja će reći: ‘Hej, bolji smo sada nego što smo bili prije’«.
RPŽ/V