Sarajevo – Američka administracija bila je spremna poduprijeti smjenu Milorada Dodika s dužnosti predsjednika vlade Republike Srpske zbog njegova opetovanog osporavanja opstanka Bosne i Hercegovine i secesionističkih izjava, otkrivaju diplomatske depeše koje je iz Sarajeva 2007. godine u Washington slao tadašnji američki veleposlanik u BiH Douglas McElhaney.
Prenoseći sadržaj depeša što su se pojavile na internetskoj stranici WikiLeaksa, banjolučke »Nezavisne novine« u ponedjeljak navode kako je smjenu Dodika predlagao tadašnji visoki predstavnik za BiH Christian Schwarz-Schilling, a dodatni razlog za to bila je i procjena američke diplomacije kako Dodikovi postupci dovode u pitanje cjelokupnu politiku što je SAD vode na Balkanu.
Veleposlanik McElhaney izvijestio je Washington kako je Dodiku u četiri oka prenio jasno upozorenje da su njegova pojavljivanja u javnosti s tadašnjim srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom i izjave koje daje o statusu Kosova potpuno protivni američkoj politici u regiji.
»Dodik je rekao da je primio i razumio poruku«, izvijestio je američki veleposlanik State Department.
Međunarodnu zajednicu, kako otkriva povjerljiva diplomatska prepiska, posebice je iritirala Dodikova retorika odnosno opetovane prijetnje referendumom o neovisnosti RS ali i njegova navodna potpora Hrvatima odnosno zalaganje za treći entitet.
»Schwarz-Schilling je kazao kako je cilj poslati jasan signal da je strpljenje međunarodne zajednice s Dodikom pri kraju i da bi ubuduće mogao očekivati energičnije akcije OHR-a koje možda uključuju i njegovu smjenu ne promijeni li ponašanje«, stoji u pisanom izvješću McElahneya.
Za razliku od Dodika, američka diplomacija imala je nešto bolje mišljenje o srpskom članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću koji je na tu dužnost izabran 2006. godine.
U depešama koje pak opisuje »Oslobođenje« navodi se kako je Radmanović okružen »neideologiziranim« savjetnicima koji njeguju profesionalan i pragmatičan pristup te su u cijelosti spremni na suradnju s američkim veleposlanstvom. Zabrinutost je ipak izazvao vidni nepotizam jer je Radmanović za glavnog savjetnika postavio Danila Petrovića, koji mu je istodobno zet. Za samog Ramanovića ocijenjeno je pak kako on dugoročno vjerojatno ima nakanu dovesti u pitanje poziciju Dodika kao svog stranačkog šefa.
Ista ocjena dana je i za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komišća u odnosu na predsjednika Socijaldemokratske partije BiH (SDP) Zlatka Lagumdžiju.
Neradnici i alkoholičari
Iz izviješća koji je bivši američki veleposlanik u BiH Daglas McElhaney slao svojim nadređenima u Washington zanimljiva je i ona koja se odnosi na Predsjedništvo BiH, točnije Željka Komšića (SDP).
U izviješća se između ostalog navodi kako su Amerikanci vidjeli Komšića kao “mladog, talentiranog i poštovanog dužnosnika jedne sarajevske općine, kao nekog tko će preuzeti vodstvo unutar Predsjedništva kako bi smo unaprijedili naše zajedničke interese”.
Očito je da su se prevarili jer kako piše u izviješću nije se desilo ono što su očekivali.
“Predsjednik je u posljednje vrijeme vodio nasumično politiku, od slučaja do slučaja, a njegovo osoblje se činilo nespremnim ispuniti svoje dužnosti” stoji u izviješću bivšeg veleposlanika McElhaneya.
Tako on piše kako se Komšićevi savjetnici bave drugim, a ne svojim poslovima. Posebno ističu njegova predstojnika ureda i glavnog savjetnika Amira Ibrovića koji posjeduje i vodi popularni lokalni bar (“Tito), a i drugi mu poslovi imaju veći značaj od predsjedničkih. I drugi savjetnik dr. Boris Tihi ima posao na fakultetu, dok pravan savjetnica Dijana Tabori po pola mjeseca odsustvuje s posla kako bi radila na magistarskom radu.
Ibrovića se opisuje kao nestalnu osobu zbog teatralnih i ljutih ispada i širokorasprostranjenih glasina da je alkoholičar, pa su mnoge njegove tvrdnje uzimane sa zadrškom, napisao je veleposlanik.
Vanjskopolitički savjetnik Nerzek Arifhodžić također često putuje izvan BiH, objašnjava bivši američki veleposlanik, te dodaje kako je često odsustvo savjetnika oteževalo rad američkim diplomatima raspraviti važna pitanja.
Za savjetnike Harisa Silajdžića navedeno je kako je riječ o “istomišljenicima s prozelitskom zadaćom da monolozima uvjere sugovornike u ispravnost njihovih stajališta«. Najgore ocjene zaslužio je Silajdžićev pravni savjetnik Damir Arnaut, sada veloposlanik u Australiji, koji je opisan kao osoba koja »potiče najgore Silajdžićeve instinke«.
RPŽ/H/DB