Zagreb – Današnji su prvašići u dobi od 7 godina 2,7 centimetara viši i 2,4 kilograma teži od svojih vršnjaka prije 30-ak godina. Djevojčice su, pak, u odnosu na generacije učenika iz 80-ih godina prošloga stoljeća više 2,5 cm te teže 2,5 kilograma.
Pokazalo je to veliko istraživanje visine i težine hrvatskih učenika na kojem posljednjih sedam godina intezivno radi tim stručnjaka na čelu s prof. dr. Vesnom Jurešom, specijalisticom školske medicine i profesoricom na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Rezultati istraživanja – nacionalne referentne vrijednosti antropometrijskih mjera za školsku djecu u Hrvatskoj – bit će objavljeni u listopadu.
Osim visine i težine školske djece od polaska u 1. razred osmoljetke do završetka srednje škole, bit će poznat i njihov opseg struka i bokova, visina krvnoga tlaka te indeks tjelesne mase (ITM).
Prema istraživanju koje je od 1981. do 1984. provela Živka Prebeg, dječaci u dobi od 7 godina nekada su u prosjeku bili visoki 124,8 centimetara i teški 24,9 kilograma. Današnji su 7-godišnjaci visoki 127,5 centimetara i teški 27,3 kilograma. Sedmogodišnjakinje su, pak, 80-ih bile visoke 124 centimetra i teške 24,3 kilograma. Danas je njihova prosječna visina 126,5 centimetara, a težina 26,8 kilograma.
Pozitivan trend
Istraživanje dr. Vesne Jureše provedeno je na reprezentativnom uzorku od 12.000 školaraca u dobi od 7 do 18 godina u 40 gradova i mjesta. Dr. V. Jureša ističe kako su najveće razlike što se visine tiče uočene kod dječaka u dobi od 13-14 godina te djevojčica u dobi od 12 godina. U vrijeme zadnjeg mjerenja 13-godišnjaci su u prosjeku bili visoki 156,1, a 14-godišnjaci 163,1 centimetar.
Danas su 13-godišnjaci narasli na 162,6, a 14-godišnjaci na 169,5 centimetara, što je razlika od čak 6,6 centimetara. Današnje 12-godišnjakinje u odnosu na svoje vršnjakinje od prije gotovo 30 godina više su u prosjeku 5 centimetara. Umjesto 152 centimetra, njihova je prosječna visina sada 157 centimetara.
– Kod mjerenja težine najveće su se razlike pokazale kod 16-godišnjih dječaka koji su teži 8,7 kilograma te djevojčica u dobi od 11 i 12 godina koje su teže 5,2 kilograma – rekla je dr. V. Jureša.
Dodala je kako činjenicu da su djeca iz generacije u generaciju sve viša i teža u načelu smatramo pozitivnim trendom. Hrvati spadaju među visoke narode, a u svakom desetljeću narastemo po 1,5 centimetar. No, na oprez nas upozorava nesrazmjerno veći porast tjelesne mase (težine) u odnosu na porast visine.
– Posljedično tom nesrazmjeru, povećan je broj djece s prekomjernom tjelesnom težinom (masom). Vidimo da su 16-godišnjaci u prosjeku narasli 4 centimetra, no istodobno su se udebljali 9 kilograma. U prosjeku su teški 71,8 kilograma i to je ono što nije dobro. Sa sigurnošću mogu reći da su naša djeca među uhranjenijom u Europi i da smo pri vrhu po broju debele djece – rekla je dr. V. Jureša. Dodala je da te strahove potvrđuje i istraživanje koje je provela na reprezentativnom uzorku učenika 1. razreda osnovne škole.
Zabrinjavajući podaci
– Koriste li se za procjenu tjelesne uhranjenosti međunarodno priznati kriteriji po Coleu, dolazimo do podatka da je 13,8 posto dječaka i 13,6 posto djevojčica u dobi kada kreću u školu preuhranjeno. U isto vrijeme 8,3 posto dječaka i 6,9 posto djevojčica je debelo. To je vrlo zabrinjavajuće jer ispada da više od 20 posto prvašića ima prekomjernu tjelesnu težinu – rekla je. Roditelje je upozorila da vode računa o tome što i kada njihova djeca jedu, a jako je važno i da se puno kreću.
Rijetko vježbaju
Analiza prehrambenih navika školske djece pokazala je, naime, da gotovo 50 posto djece u školu u jutarnjoj smjeni dolazi praznoga želuca iako je dobro poznato da je upravo doručak najvažniji obrok. Preko dana djeca prečesto jedu fast food i slatkiše, a prerijetko voće i povrće. Dr. Vesna Jureša kaže kako, prema izjavama roditelja prvašića koji su sudjelovali u njezinu istraživanju, svaki 5. sedmogodišnjak pet i više puta tjedno jede brzu hranu i sendviče. Istodobno, kreću se vrlo malo, gotovo nimalo.
– Samo između 12 i 18 posto djece bavi se tjelesnom aktivnošću kojom bi se oznojili, što znači da su dobro vježbali, no to čine samo jednom mjesečno ili čak i manje od toga. Još manji postotak sedmogodišnjaka vozi bicikl. Istodobno, između 8 i 12 posto učenika 1. razreda provodi više od dva sata tjedno uz kompjutor i igrice – upozorila je dr. Vesna Jureša.
RPŽ/JL