Bruxelles – Više od godinu dana nakon izbora Belgija nema novu vladu. Prije nekoliko dana propao je i najnoviji, osmi, pokušaj da se Flamanci i Valonci dogovore oko uspostave središnje vlasti. Flamanci su odbacili program socijalista Elija di Rupa napisan na 110 stranica koji je trebao biti temelj za pregovore kojima bi se okončala najnovija politička kriza u toj zemlji.
Jedino što preostaje ili su novi izbori, koji vjerojatno ne bi osjetnije promijenili odnos političkih snaga te, dakle, ni riješili postojeću krizu, ili uvođenje u igru međunarodnog posrednika. S tom idejom izašli su neki belgijski političari smatrajući da je to posljednja nada za zemlju. Pogotovo ako bi posrednikom bio netko iz država koje imaju federalističku strukturu poput Švicarske ili Kanade te je, dakle, naučio pomirivati interese različitih etničkih ili jezičnih skupina.
Belgija je sastavljena od Flandrije u kojoj se govori nizozemskim jezikom i koja je bogatija i razvijenija od frankofone Valonije. Nije, međutim, uvijek bilo tako. Nekada je upravo Valonija s rudnicima i teškom industrijom bila pokretač belgijskog razvoja. Sjedište je države Bruxelles koji se nalazi u Flandriji, ali u njemu živi znatan dio frankofonog stanovništva.
Borba se vodi oko poreza, mjerodavnosti, ali i jezika u bruxelleskim predgrađima. Neki flamanski političari, prije svih Bart De Wever, vođa njihove trenutačno najjače stranke, u kampanji su govorili i o mogućem razlazu, odnosno o raspadu Belgije. Nakon što su dobili glasove, kako je to običaj, malo su se primirili, ali očito je da i dalje ne žele odstupiti od svojih maksimalističkih ciljeva.
Cijena je takve politike da Belgija i dalje nema novu vladu. Državne poslove i dalje obavlja tehnička ekipa premijera Yvesa de Letermea koji nema kome predati vlast. Na prvi pogled Belgija i dalje dobro funkcionira, međutim, to što središnja vlast nakon toliko dugog razdoblja nije formirana, govori da se ta država nalazi pred velikim izazovima. Pritom su, čini se, sve opcije otvorene.