Ni u ovoj kolumni se nećemo opširno vraćati bh. političkim temama. Zašto trošiti riječi kad je visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko primjenom sile i gaženjem Ustava i zakona suspendirao demokraciji u FBiH, ali posredno i u BiH. Inzko je, uz instrukcije iz SAD-a i Velike Britanije, odlučio pogaziti sva prava hrvatskog naroda u Federaciji i izručiti ovaj dio BiH, suprotno duhu Daytonskog mirovnog sporazuma i same BiH, dvjema najjačim bošnjačkim strankama SDP-u i SDA. SDP i SDA su to radosno prihvatile i likujući pokazale da ih uopće ne zanima izborna volja hrvatskog naroda. To je bila i jasna poruka, za one koji gledaju prema „sutra“, da ovakva BiH nema nikakvu budućnost. Hrvati u BiH više ne trebaju ni izlaziti na izbore jer njihov glas je nevažan, poruka je zadnjih zbivanja u FBiH. Zamislite da se takvo što dogodi Valoncima ili Flamancima u Belgiji, pojedinim kantonima u Švicarskoj? Dakle, da jedan narod zagospodari drugim. Zapravo, to se tamo ne može ni zamisliti.
Opasnost potpunog urušavanja BiH, kroz zadnju suspenziju demokracije i brisanje hrvatske izborne volje, primijetili su vodeći bošnjački intelektualci poput akademika Muhameda Filipovića, ali i mnogi drugi. Sadašnji vrh bošnjačke politike na to se nije obazirao.
U svemu tome, na žalost, ne vidimo ni jasan odgovor hrvatskih stranka koje nose apsolutnu, 90-postotnu većinu hrvatskih glasova. Istina, realno je i pitanje što se u ovakvoj konstelaciji snaga može i učiniti? Kratko rečeno: nakon izvršenog državnog udara i odobravanja tog udara od strane visokog predstavnika Inzka Hrvati u BiH su politički dekonstituirani. To je u političko-pravnom smislu „politička egzekucija“ Hrvata. Njihov grobar Valentin Inzko, koji tako voli isticati svoje katoličanstvo, i njegov susjed i zemljak Wolfgang Petritsch, ostat će crnim slovima zapisani u memoriji hrvatskog naroda, a dugoročno i u povijesti BiH. Njima rame uz rame idu i Sejde Bajramovići koje je instalirao predsjednik SDP-a i ravnatelj Bošnjačkog instituta Zlatko Lagumdžija. Čak je i redovito vrlo nesklonoj Hrvatima u BiH Vesni Pusić sasvim jasno da su te „Sejde“ izabrane uz pomoć „trika“ i bošnjačke glasačke mašinerije. Uz sve kazano, sadašnja situacija je potpuno neodrživa. Što će iz nje proizići to još nitko ne zna.
Ali vratimo se glavnoj temi ove kolumne. Nikada mi se nije sviđala riječ tolerancija u značenju snošljivosti. Biti snošljiv prema nekomu zapravo znači biti prisiljen trpjeti ga. Rječnik hrvatskog jezika Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Školske knjige nam donosi definiciju tolerancije, riječi koja nam kao i mnoge druge dolaze iz latinskog jezika: 1 – biološka sposobnost organizma da bez vidljivih oštećenja podnosi fizikalne i kemijska djelovanja kojim je izložen i 2 – snošljivost. Uz tolerantan se spominje i druga istoznačnica – pomirljiv.
I onda čitamo da treba biti tolerantan prema strancima, manjinama, različitim… Sve je to dobro, ali ostaje i jedan težak prizvuk kada kažemo da nekoga trebamo tolerirati, biti snošljivi, odnosno trpjeti „neke druge“! Nameće se pitanja do kada, jer svako trpljenje ima svoj kraj? Ili biti pomirljiv, što često znači odsustvo jasnog stava i povlačenje bez obzira na argumente, bez obzira na istinu? Nezgrapna je ta riječ tolerancija za poruku koja se preko nje želi poslati. Zar nije bolje reći poštovati, prihvaćati, uvažavati – strance, manjine ili različite skupine, nego tolerirati, odnosno trpjeti uz sebe? Dodajmo da tolerancija ima slično ili gotovo ista značenja i u drugim europskim jezicima. A osobno mi se uz riječ tolerancija prečesto misaono veže i jedna druga riječ – asimilacija. Opet još jedna riječ iz nezaobilaznog latinskog. U sociološkom smislu znači stapanje pojedinaca, manje etničke zajednice ili manjinskog naroda sa širom društvenom zajednicom, tako da gubi svoju posebnost, ime i kulturu. I kada ove dvije riječi stavimo u kontekst bh. zbivanja čini se da je „netko“ bh. Hrvatima zapravo namijenio kratak vremenski period snošljivosti kao „najneznačajnijim“ u BiH, a zatim i ovu drugu riječ kao završetak cijelog tog „ciklusa“.
Nesnošljivost u Nizozemskoj
U godinama kada se Hrvatska trudila svim silama približiti EU vrlo često su dolazili prigovori, koji su se mogli čuti i ovih dana, odaslani iz Engleske (Ujedinjenog Kraljevstva) i Nizozemske o postojanju netolerancije u RH. Lijevi mediji u RH su to uvijek stavljali na svoje naslovnice i isticali „tolerantnost“ tih i „netolerantnost“ hrvatskog društva. No pogledajmo dva aktualna događaja u te dvije države koji nas vraćaju na „našu priču“ o značenju riječi tolerancija. Jedna vijest dolazi iz Engleske, a druga iz Nizozemske. Ovih dana mediji u Poljskoj opširno opisuju antipoljsko ozračje koje narasta u Nizozemskoj. Poljski dnevnik „Gazeta wyborcza“ poziva se na podatke do kojih su došli, iz kojih jasno proizlazi da su Poljaci u zemlji tulipana postali prvi cilj vrijeđanja na internetu, češće nego muslimani. Poljski dnevnik navodi da u tamošnje veleposlanstvo dolazi sve više prijava poljskih državljana koji su diskriminirani na poslu, u klubovima i na ulicama. Takvih prijava je oko tridesetak, ali poljski diplomati su uvjereni da se samo manji dio prijavljuje diskriminaciju koju trpe u Nizozemskoj. Takvo ozračje i kampanja u Nizozemskoj počeli su prošle godine kad je tamošnji permijer Mark Rutt trebao podršku ultradesničarske stranke Geerta Wildersa koja se kritički izražava o europskim integracijama. Jedna od brojnih manjinskih skupina, Poljaci, postali su cilj populističkih napada političara. U Nizozemsku je u ekonomskoj migraciji završilo 130 tisuća Poljaka, a sa sezonskim radnicima ih je i više. Poljski mediji navode da prosječni Nizozemac smatra da Poljaci piju, loše parkiraju, ne govore nizozemski i uzimaju posao tamošnjim ljudima. Uvrede poljskim imigrantima stigle su najprije iz usta nizozemskih političara. Jedan ih je nazvao „banda nepismenjaka“ dok ih je zastupnik u gradskoj skuštini u Haagu Marnix Norder uvredljivo „počastio“ epitetom „poljski tsunami“. Dnevnik „Gazeta wyborcza“ navodi kako su nizozemski internet forumi puni napisa poput „pijana rulja iz istočnog bloka“, „slavenska rulja“ te „svi Poljaci su banditi“. Nizozemski ured za borbu protiv diskriminacije na internetu primio je više od 200 prijava zbog „diskriminirajućih antipoljsikh natpisa“. To je više nego sve prijave antimuslimanske i antisemitske za cijelu prošlu godinu. Šefica portala za Poljake u Nizozemskoj Malgorzata Bos-Karczewska tvrdi da se „antipoljsko okružje proširilo na čitavu Nizozemsku”, a tamošnji mediji trenutačno su smanjili širenje antipoljskih stereotipa. „Svi građani u EU moraju biti tretirani jednako i ne može biti govora o diskriminaciji zbog nacionalnosti. Spremni smo surađivati s Nizozemcima kako bi sve njihove zakonske regulative bule su skladu s Unijim pravom“, poručila je Viviane Reding, potpredsjednica Europske komisije, što jasno govori o kakvom se ozbiljnom problemu radi.
Nesnošljivost u UK
Deseci osoba su ozlijeđeni, jedna ranjena, u Belfastu u Sjevernoj Irskoj u samo dvije večeri nereda. Policija je priopćila da su tisuće ljudi sudjelovale u obračunu Molotvljevim koktelima, petardama, kamenjem i drugim predmetima u četvrti Newtonards u istočnom Belfastu te da su to najgori neredi u posljednjem desetljeću. Do nasilja dolazi uoči početka tradicionalne sezone protestantskih parada u istočnom Belfastu, naseljenom većinom protestantima, ali uz velike katoličke enklave, koje su i ranije znale dovesti do teških sukoba dviju strana. Malo tko vjeruje da i ove godine neće doći do teških sukoba u gradu gdje neke protestantske i katoličke kvartove doslovce dijele zidovi. Paradama se obilježavaju britanske pobjede nad katolicima u povijesti, koje protestanti smatraju dijelom svoga kulturnog identiteta, a katolici na njih gledaju kao na provokaciju. Kulminiraju 12. srpnja, kada se obilježava godišnjica kada je u bitki kod Boynea 1690. godine protestantski kralj Vilim III. Oranski pobijedio katoličkog kralja Jakova II. Sjevernoirska vlast je osnovala i Povjerenstvo za parade, koja zabranama nastoji izbjeći sukobe, a koju red „Orange“ (koji organizira parade) ne priznaje (Po prijedlogu vlasti to bi se povjerenstvo trebalo ukinuti te formirati dva manja tijela.) Dodajmo, da prema posljednjim procjenama u Sjevernoj Irskoj živi 53 % protestanata i 44% katolika. Procjenjuje se da je nakon popisa 2001. godine udio katolika narastao, ali da ih je manje od protestanata. Samo prije pedeset godina katolika je bilo 35%, a protestanti su činili gotovo dvije trećine stanovništva.
I tako dvije perjanice europske tolerancije, Engleska i Nizozemska, potvrđuju već iznesenu tezu da je tolerancija-snošljivost u svojoj suštini „loš recept“. Bilo bi drugačije da su u Nizozemskoj poštovali, prihvaćali, uvažavali i diskutirali s Poljacima, a ne ih samo do određene granice tolerirali. Isto tako bilo bi puno bolje da su protestanti u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj poštovali, prihvaćali, uvažavali i diskutirali o osjećajima katoličkih Iraca nego se pravili da su tolerantni prema njima. I naravno, prije nego počnu dijeliti lekcije drugima neka se dobro zagledaju u „svoje dvorište“.