Mostar – I prošlotjedni trojni dogovor čelnika tri najjače bosanskohercegovačke stranke potvrdio je ono što je svima već jasno, a to je kako je Milorad Dodik najutjecajniji političar u BiH.
Nakon što je Sarajevo mjesecima iz Banjaluke primalo ” jezikovu juhu” zbog Silajdžićeva križarskog rata protiv Republike Srpske, bio je dovoljan mali znak Dodikove dobre volje, i sve se stubokom izmijenilo. Potpisan je trojni dogovor, visoki predstavnik Miroslav Lajčak je sretan, Europska unija je sretna, veleposlanici europskih država u koloni dolaze izraziti svoje oduševljenje, piše za Pincom.info Ivica Šimunović.
Rezultat tog Dodikovog trenutka dobre volje, mogao bi u konačnici biti tek ušminkani propali “travanjski paket ustavnih promjena”, protiv kojeg su tada, kao i danas bili Silajdžićeva Stranka za BiH i HDZ 1990. Ma koliko Sulejman Tihić tvrdio kako se amandmanskom promjenom, teoretski može promijeniti cijeli ustav, jasno je svakomu kako će to u praksi biti pokušaj dotjerivanja Daytonskog ustava, koji i jeste glavni okrivljenik za nefunkcioniranje BiH kao države.
I ovaj trojni dogovor, kao i travanjski paket aktualizirao je sukob Harisa Silajdžića i Sulejmana Tihića, iza kojeg stoji duboko konceptualno neslaganje dvije bošnjačke struje oko budućnosti BiH.
Najavljena amandmanska promjena ustava trebala bi vjerojatno cementirati dvoentitetski ustroj BiH. Sulejman Tihić je prihvaćanjem “travanjskog paketa” pokazao kako se definitivno pomirio s ostankom neupitne Republike Srpske, dok je Haris Silajdžić na vrhuncu svojeg političkog boja protiv ovog entiteta.
Kao politički realist Sulejman Tihić preko SDA nastoji parirati Miloradu Dodiku tako što će od Federacije napraviti svoj, bolje reći bošnjački entitet. U tom svjetlu treba promatrati i Brankovićevo najavljeno racionaliziranje federalnog ustroja, u kojemu bi županije, jedina razina vlasti s kojom Hrvati mogu biti zadovoljni, ponovno izvukle deblji kraj.
Kako i visoki predstavnik, kao zastupnik međunarodne zajednice,čini se, preferira dvoentitetsku BiH, jer mu se od samog spominjanja trećeg entiteta diže kosa na glavi, jasno je kako su protiv Haris Silajdžić i veći dio Hrvata, svatko iz svojih razloga. Dodiku je važan jedan entitet, Tihiću i Europi su dovoljna dva, Silajdžić ne želi niti jedan, samo Hrvati nisu uspjeli usuglasiti žele li entitet, ili nešto drugo.
A kada će saznati, ne zna se, vjerojatno onda kada bude kasno za bilo što.