Jedan od najljepšim marijanskih blagdana upravo je ovaj današnji, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo ili Velika Gospa. Iako blagdanu prethodi velika tradicija, njegov sadržaj kao dogmu tj. članak vjere proglasio je papa Pio XII. tek 1.studenog 1950. godine.
Ovim se blagdanom slavi Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom, što je kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnoga začeća. Crkveni oci i pisci, te sveci i uglednici Crkve tijekom svih njezinih stoljeća pisali su o Marijinu uznesenju na nebo i tumačili kako je to moguće.
Uz vjerničku predaju i štovanje, to je uvjerenje uzeto kao temelj za proglašenje dogme. Naime, nije bilo moguće da smrt proguta onu koja je imala takvu ulogu u povijesti spasenja, kojoj je Bog povjerio rođenje svoga Sina, Spasitelja svih ljudi. Zbog toga se govori o usnuću Blažene Djevice Marije i tri dana potom o uznesenju njezina slavnog tijela u Nebo.
Onu s kojom je najviše bio sjedinjen, Krist je uzeo k sebi, da bude tamo gdje je i on, kod Oca nebeskoga. Sveti Antun Padovanski, veliki propovjednik, Mariju naziva ‘škrinjom njegova posvećenja’.
Veliki pobornik za proglašenje dogme o Marijinu uznesenju bio je i fra Karlo Balić. On je po nalogu Pija XII. prikupljao dokumentaciju Svjedočanstva o uznesenju Blažene Djevice Marije iz svih stoljeća. Ta vrijedna građa donijela je uvid u dugu tradiciju kršćanskoga vjerovanja i štovanja Blažene Djevice Marije upravo pod tim vidikom.