Sarajevo – Dan nakon briljantnog nastupa i izrečenih poruka u Parlamentu od američkog potpredsjednika Josepha Bidena, na različite se načine tumače dosezi tih poruka – od tvrdnji da je konačno otvoren proces transformacije zemlje, još jednom potvrdio Dayton, do toga da je Biden politički principijelno ukazao tko su glavne zapreke države koju SAD, snažno ojačanu, bez ikakve dvojbe žele vidjeti u Europskoj uniji i NATO–u, piše Večernji list.
Uz isticanje kritika dvojici glavnih problema u BiH – Harisu Silajdžiću i Miloradu Dodiku, nametnulo se pitanje – gdje su tu Hrvati, od javnih do potajnih Bidenovih sastanaka ili pak nastupa u kojemu je tek na jednom mjestu rekao da, kao i u SAD–u, i u BiH ‘manjina’ (Hrvati) može vladati. Ova dvojba danas je imala najmanje dva odgovora i jednako toliko pristaša.
Različiti komentari
Prvi je da su Hrvati konstruktivni čimbenik i da se zbog toga nisu trebali naći u oštro intoniranom Bidenovu istupu prema ključnim problemima, a druga je pak krajnost da je to potvrda kako nisu politički važni. U emocijama nabijenom, unaprijed dobro pripremljenom, ali diplomatski nijansiranom govoru Joe Biden nigdje, kao njegovi prethodnici, nije spomenuo Hrvate.
Istina, dobar poznavatelj balkanskih prilika, emocionlno vezan za BiH, u govoru eksplicite nije spomenuo ni Srbe, ali ni Bošnjake, ali neizravno jest njihove političke vođe. Takav verbalni oslik sadašnjosti u budućnosti kojom, po Americi, mora ići u BiH, hrvatski dužnosnici, domaći i međunarodni teoretičari, dočekali su s poprilično uopćenim zaključkom “da su Hrvati i njihova politika u daytonskoj tvorevini konačno postali kooperativni”.
I da je iznesena konstatacija točna, politička kooperativnost njihovih vođa za Hrvate u ovom i u nekom novom slučaju znači masovnu migraciju u “matičnu domovinu” Hrvatsku, preglasavanje u institucijama vlasti, spor ili nikakav povratak u RS. Prema jednima, u američkom političkom imaginariju, hrvatsko pitanje i njihovi reprezenti su nebitni, što se oslikavalo u protokolu po kojem su oni razgovarali s američkim potpredsjednikom.
Čelnici dva zavađena HDZ–a, Dragan Čović i Božo Ljubić, predstavljali su skupinu političkih promatrača – društvo sastavljeno od oporbenog Dragana Čavića (kojeg gura međunarodna zajednica), Mladena Ivanića, Zlatka Lagumdžije… Premda označeni kao tvorci glavnih neprilika u BiH, Haris Silajdžić i Milorad Dodik, s drugim čovjekom SAD–a imali su odvojene susrete, no i jednako toliko kritika i briga.
Ohrabrujući komentari
Na drugoj strani njihov kolega i predsjednik SDA–a, pred sabor stranke, od Bidena je, što je indikativno, dobio javnu pohvalu za političke kompromise koje je sam spreman provesti. Izneseni i naoko nebitni detalji jasno govore da u isprazna kooperativnost ne znači i riješenje problema, kojih je mnogo i koji su sudbonosni za najmanji konstitutivni narod u BiH.
Tako stvari izgledaju kada se promatra iz kuta protokola koji u američkome slučaju također nije splet okolnosti. No, upravo dvojica hrvatskih sudionika ovoga susreta – Čović i Ljubić – smatraju kako je Biden jasno dao do znanja da slijede ključne ustavne promjene u zemlji i izgradnja države koju EU i SAD ne vide kao unitarnu tvorevinu s dominacijom bilo kojeg od naroda.
S time se slaže i sveučilišni profesor dr. Zdravko Tomac, koji cijeni da je Biden najbolji i najiskreniji poznavatelj ovoga dijela svijeta, te da je to jasan signal da je Washington odlučio usmjeriti pozornost, ali i snagu svoje diplomacije prema BiH, koju su praktično stvorili u Daytonu.
Poruke sam doživio kao jasan stav da treba promijeniti sadašnje stanje i od BiH napraviti državu koja funkcionira, kao i institucije s ciljem da BiH uđe u EU i NATO. Biden se nije obratio Hrvatima, jer u ovome trenutku nisu remetilački faktor.
On zna da ima potporu Hrvata i podržava inicijativu koju zagovara Tihić, smatra Tomac, dodavši da je iznimno značajno iskoristiti zajedničku inicijativu SAD–a i EU–a. No, rasplet će u značajnoj mjeri zavisiti i od Hrvata koji moraju pokazati unutarnju snagu te političko, crkveno i intelektualno jedinstvo o strateški važnim pitanjima.