Bon – Njemački dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je tekst pod naslovom ‘Zastarjelo ubojstvo, nova zastrašivanja: Kako Hrvatska odbija suočavanje s komunističkim zločinima’.
Dopisnik njemačkog dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitunga Karl Peter Schwarz prošlog je tjedna objavio tekst pod naslovom ‘Zastarjelo ubojstvo, nova zastrašivanja: Kako Hrvatska odbija suočavanje s komunističkim zločinima’ u kontekstu aktualne situacija oko ‘lex Perković.
Članak prenosimo u cijelosti.
Gisela Đureković se boji. Nepoznati počinitelji provalili su u njezin stan u Zagrebu i prekopali ormare i ladice. Vjerojatno su tražili dokumente i materijale iz procesa, rekao je za ove novine njezin odvjetnik Davor Prtenjača. Dokumenti su međutim na sigurnome.
82-godišnja dama je udovica Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta kojega su 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu u Bavarskoj ustrijelila dvojica muškaraca. Đureković je smatran „državnim neprijateljem“, jer je raspolagao dokazima o korupciji u Titovom krugu i o tome namjeravao napisati knjigu. Kako bi bili sigurni da su doista ispunili nalog komunističke tajne službe Udbe, njegovi su mu ubojice sjekirom raskolili lubanju.
Provala u njezin stan budi stare strahove. Četiri godine nakon umorstva njezina supruga, njezin sin Damir poginuo je u misterioznoj prometnoj nesreći u Kanadi. Navodno su zakazale kočnice. Ni ona ni njezin odvjetnik ne vjeruju u slučajeve. Previše toga se dogodilo – i previše toga je hrvatsko pravosuđe propustilo učiniti – da bi gospođa Đureković još uvijek mogla imati povjerenja u njegovu neovisnost i u političku volju hrvatske vlade da se razjasne zločini Titova režima, a počinitelji dovedu pred sud.
Njemačko savezno državno odvjetništvo optužilo je bivšeg časnika komunističke tajne službe Josipa Perkovića zbog umorstva Stjepana Đurekovića i za njim je 2009. izdala međunarodni uhidbeni nalog. U Hrvatskoj se nalog nije mogao izvršiti jer ustav koji je bio na snazi u ono vrijeme nije dopuštao izručenje vlastitih državljana.
Hrvatsko pravosuđe, međutim, nije učinilo ništa kako bi samo pokrenulo postupak. Perković nije čak ni saslušan. U neovisnoj Hrvatskoj profilirao se kao stručnjak za tajne službe, neko je vrijeme čak vodio vojnu obavještajnu službu. Desne i lijeve vlade cijenile su njegovu suradnju.
Kad je Njemačka zatražila njegovo izručenje, na vlasti je bio konzervativni HDZ. Ministar unutarnjih poslova bio je Tomislav Karamarko, koji je od svibnja prošle godine predsjednik HDZ-a.
Za predsjednika konzervativne stranke, Karamarko ima iza sebe neobičnu karijeru. Počeo je 1991. kao šef kabineta tadašnjeg predsjednika vlade Josipa Manolića, koji potječe iz „partizanskog krila“ hrvatskih komunista, koji je vršio visoke dužnosti u komunističkim tajnim službama Ozni i Udbi i koji se naposlijetku udružio s Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom neovisne Hrvatske.
Oslanjajući se na stare kadrove Udbe, među kojima je bio i Josip Perković, izgradio je Manolić sigurnosni aparat neovisne Hrvatske. Karamarko je postao šef zagrebačke policije, a 1996. i zamjenik ministra unutarnjih poslova. Na kraju Tuđmanove ere prešao je u redove HDZ-ovih protivnika i postao šef izbornog stožera Stjepana Mesića, starog Manolićeva prijatelja, koji je 2000. izabran za predsjednika.
Karamarko je ponovno preuzeo zadaće u području sigurnosti i obavještajnih službi, postao je šefom protuobavještajne službe i naposlijetku ravnatelj obavještajne službe SOA-e. Tadašnji konzervativni predsjednik vlade Ivo Sanader pozvao ga je 2008. u svoj kabinet.
U Njemačkoj je u to vrijeme završavao prvi postupak u slučaju Đureković, doživotnom kaznom zatvora Krunoslavu Pratesu, koji je sudjelovao u organiziranju umorstva. Sve te godine, osumnjičeni za umorstvo Perković stanovao je na mondenoj adresi Pantovčak 194, nedaleko od rezidencije hrvatskog predsjednika. Njegov je sin bio savjetnik za sigurnost predsjednika Mesića, a u toj ulozi služi i njegovu nasljedniku Ivi Josipoviću.
Socijaldemokratski SDP predsjednika vlade Zorana Milanovića predbacuje HDZ-u da je štitio Perkovića. SDP traži osnivanje parlamentarnog istražnog odbora na čijem bi čelu trebao biti Karamarko. Odbor bi trebao razjasniti zašto protiv Perkovića nije pokrenut postupak.
U međuvremenu je Milanovićeva vlada bila ta koja je izazvala sukob s Europskom komisijom zbog europskog uhidbenog naloga, kako bi zaštitila Perkovića. Tri dana prije pristupa EU i mjesec dana nakon što je Njemačka kao posljednja članica EU ratificirala pristupni ugovor, Sabor je glasovima zastupnika vladajućih stranaka u hitnom postupku donio zakonsku izmjenu koja ograničava primjenu europskog uhidbenog naloga.
Povjerenica za pravosuđe Viviane Reding uzalud je upozoravala hrvatsku vladu na povredu europskog prava.
Predsjednik Ivo Josipović sada žali zbog „velike štete“ što ju je ugledu Hrvatske nanijela zakonska izmjena koju je sam potpisao. Povjerenica za pravosuđe očekuje od Hrvatske neodgodivo točno stvaranje pravnog okvira kakav je bio tri dana prije pristupa zemlje EU i pritom prijeti Hrvatskoj sankcijama.
Milanović, međutim, želi s izmjenama zakona pričekati do srpnja iduće godine i pritom inzistira na sigurnosnim klauzulama koje bi Hrvatskoj omogućile da ne izruči Perkovića.
Dosad je u prvom planu bilo vremensko ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na djela koja su počinjena nakon 7. kolovoza 2002. Ali ima i još jedno ograničenje. Okvirna odluka o europskome uhidbenom nalogu iz 2002. utvrđuje u 4. članku da se primjena može odbiti „ako je kazneno gonjenje prema pravnim propisima države članice koja provodi nalog zastarjelo i ako je glede postupaka u skladu s njezinim kaznenim pravom postojala sudska obveza“. Hrvatska zakonska izmjena nasuprot tome određuje da se izručenje u takvim slučajevima mora odbiti.
Socijaldemokratska vladajuća stranka ne želi pristati na uklanjanje uvjetovanosti zastare. Neće biti izručenja u svezi sa zločinima komunističkog režima, rekao je Milanović prošlog tjedna, jer smatra da je za te zločine prema hrvatskome pravu nastupila zastara. Teritorijalno načelo međutim nalaže da djela, koja su počinjena u jednoj zemlji, podliježu kaznenome pravu te zemlje, u ovom slučaju Njemačke, u kojoj umorstvo ne zastarijeva.
Europski uhidbeni nalog ne dopušta da se naknadno proglasi hrvatska sudska nadležnost za zločine, ako ona u vrijeme počinjenja zločina nije postojala. Davor Prtenjača, odvjetnik obitelji Đureković, ima povjerenja u Europsku komisiju. „Do Božića“, kaže za ove novine, „Perković je pred njemačkim sudom“.
RPŽ/DH