Mostar – Fatalna pogreška u sustavu, heterogeni interesi dvaju naroda i političkih opcija u Federaciji BiH te zarobljenost u lažnim izbornim obećanjima doveli su ovaj washingtonski eksperiment na rub raspada i potrebu generalnoga remonta, piše Večernji list. Ukazuju na to svi pokazatelji, a najviše upozoravaju ekonomski parametri koji se u posljednjih deset godina odražavaju na standard građana.
Skok od pet puta
Od 1998. godine, kada se vodi statistika o prosjeku plaća između Federacije BiH i Republike Srpske, veći entitet je imao skoro dvostruku prednost. Naime, tada je neto plaća u RS–u iznosila nevjerojatnih 170 maraka, dok je u Federaciji prosjek iznosio 329 maraka.
Od tada do prosinca 2008. plaća u RS–u porasla je skoro pet puta i iznosila je 819 maraka, dok je pak u Federaciji zabilježen porast od skoro 2,5 puta i na kraju prošle godine iznosila je 790 maraka. Slično je s rastom stranih investicija, izvozom, bruto društvenim proizvodom. Značajniji zaokret počinje od 2004. godine, pa se s pravom može reći da se napredak može pripisati aktualnom premijeru RS–a Miloradu Dodiku.
Pravi bum ostvaren je 2007. godine kada je Republika Srpska privukla ulaganja viša od milijardu eura. Tada je privatiziran Telekom RS–a, prodane rafinerije u Bosanskom Brodu i Modriči.
Ulaganja vs. Politika
U 2008. su uslijedili ugovori, doduše još nerealizirani, oko ulaganja u elektroenergetske projekte i prometnu infrastrukturu. U posljednjih nekoliko godina Federacija praktično nije ostvarila niti jednu značajniju investiciju. Umjesto toga vodili su se pravi politički ratovi oko toga tko će uvesti veću proviziju, počevši od elektroenergetskih ulaganja ili privatizacije telekoma do eklatantnog primjera etnički motivirane blokade privatizacije mostarskog Aluminija. Posebna otegotna okolnost gospodarstvu u Federaciji BiH su opterećenja u javnoj potrošnji. Naime, potrošnja u Republici Srpskoj čini 35% bruto društvenog proizvoda, dok u FBiH sudjeluje s čak 65 %.