Bruxelles – Sjedinjene Američke Države i Europska unija odlučile su stvoriti najveću zonu slobodne trgovine na svijetu nakon što je predsjednik Barack Obama u govoru o stanju nacije prvi put najavio da pokreće pregovore o tome s EU.
Odmah je stiglo i odobravanje iz Bruxellesa, gdje je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso objasnio da će ti pregovori uroditi “najvećim bilateralnim trgovinskim sporazumom ikad sklopljenim”. Cilj je stvoriti TAFTA-u, transatlantsku zonu slobodne trgovine, u kojoj će biti ukinute sve carine između EU i SAD-a, ali i usklađeni propisi koji sada stvaraju dodatne troškove i barijere. Nova zona slobodne trgovine mogla bi toliko snažno povezati Ameriku i Europu da pojedini analitičari već sad prognoziraju da će to biti poput ekonomske verzije NATO-a.
– Večeras najavljujem pokretanje pregovora o prekoatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu s EU. Slobodna i poštena trgovina preko Atlantika stvara milijune dobro plaćenih radnih mjesta u Americi – rekao je predsjednik Barack Obama u govoru o stanju nacije. Nekoliko sati kasnije u Bruxellesu Barroso je podržao ideju s istim argumentom, ali u europsku korist. – Sporazum o kojem ćemo pregovarati donosit će europskom gospodarstvu desetke milijardi eura dodatnih prihoda svake godine i stvorit će desetke tisuća novih radnih mjesta u Europi – rekao je predsjednik Europske komisije.
Prema službenim procjenama europskih i američkih dužnosnika koji su proteklih tjedana i mjeseci intenzivno pripremali otvaranje pregovora o sporazumu, korist koju će od zone slobodne trgovine imati EU iznosit će 86 milijardi eura godišnje, a korist za Ameriku oko 65 milijardi eura godišnje. Prevedeno, Europskoj će uniji TAFTA donijeti rast od 0,5 posto BDP-a, a Americi rast od 0,4 posto BDP-a.
– Pregovori će biti teški, ali započet ćemo ih već u prvoj polovici ove godine. Naravno, sve ovisi o tome kako će pregovori završiti, ali već sada mogu reći da će ovaj sporazum biti “win-win”, koristan za sve strane – rekao je Barroso. Jedno od područja o kojima će se vrlo teško pregovarati jest i dopuštanje slobodnog ulaska američkih prehrambenih proizvoda koji sadrže GMO, čemu se EU dugo godina opire. Na izravan upit o tome Barroso je odgovorio da neće u pregovorima pristati na nešto što ugrožava zdravlje Europljana. EU i SAD zajedno čine gotovo polovicu (47 posto) svjetskog BDP-a.
Među njima se odvija jedna trećina ukupne svjetske trgovinske razmjene. Već sada među sobom imaju niske carine, ali cilj novog sporazuma nije samo ukinuti sve carine (osim onih koje se tiču najosjetljivijih proizvoda i usluga). Cilj je, kako otkrivaju dokumenti jučer objavljeni u Bruxellesu, uskladiti propise koji sada stvaraju troškove veće od službenih carina.
Ravnopravno na natječaje
– Klasične su carine oko 4 posto, dok troškovi koji proizlaze iz neusklađenih propisa i standarda u nekim sektorima dosežu 10 ili čak 20 posto. Riječ je, primjerice, o različitim sigurnosnim ili ekološkim standardima kod automobila, o različitim sanitarnim standardima kod prehrambenih proizvoda… Sve to stvara troškove koji su veći od službenih carina. Sve to trebamo ukinuti – rekao je jedan dužnosnik EU upoznat sa sadržajem budućih pregovora o zoni slobodne trgovine EU i SAD-a. Osim što će omogućiti slobodan protok roba i usluga, TAFTA bi trebala omogućiti i puno ravnopravnije sudjelovanje na natječajima koje raspisuju tijela javne vlasti. Europske tvrtke bit će ravnopravne američkima na javnim natječajima u Americi. I obrnuto. Reakcije na pokretanje pregovora većinom su pozitivne, a direktor Centra za transatlantske odnose pri sveučilištu John Hopkins smatra da ta zona može biti “novi NATO”.
– NATO je tijekom Hladnog rata bio snažno “ljepilo” koje je spajalo Ameriku i Europu. U 21. stoljeću potrebno je nešto novo što može imati takvu ulogu, a to može biti TAFTA – smatra Andras Simonyi.
Trgovinski ratovi između EU i SAD-a
Jedan od najpoznatijih trgovinskih ratova između SAD-a i EU je onaj koji je izbio zbog uvoza banana u zemlje Europske unije. Imajući na umu gospodarsku pomoć nekim zemljama u Africi, na Karibima i u Pacifiku, EU je dao ponude za kupnju banana po principu “tko prvi, njegova djevojka”.
Washington je na sve to reagirao vrlo žestoko optuživši Bruxelles da favorizira zemlje koje su nekada bile kolonije velikih europskih zemalja, a na štetu velikih američkih korporacija koje u Južnoj Americi imaju velike plantaže banana.
Kako Bruxelles nije odustajao, Clintonova administracija je uvela ogromne carine na luksuzne proizvode iz Europe. Stvar je otišla toliko daleko da je Clintonova administracija zbog banana EU prijavila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, i to u trenutku kad je kompanija Chiquita Demokratskoj stranci dala donaciju od pola milijuna dolara.
Taj je rat imao nekoliko vrlo ozbiljnih epizoda, a dogovor je postignut 2001. Samo godinu dana kasnije SAD je nametnuo carinu za uvoz čelika kako bi zaštitio vlastitu proizvodnju. Europska unija je zbog toga Ameriku prijavila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, koja je presudila da Washington krši pravila same Svjetske trgovinske organizacije. Potkraj 2003. SAD je ukinuo carine.
EU i SAD se već dulje vrijeme spore zbog trgovine genetski modificiranom hranom. EU ju je zabranila sve dok se ne pojave vjerodostojni dokazi da takva hrana ne šteti zdravlju, a SAD pak želi zaštititi svoje kompanije koje su investirale u taj posao. Zbog stroge regulative uvoza GMO hrane, Washington je EU prijavio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. EU je ponešto popustio, dopustio je ograničen uvoz uz uvjet da takva hrana bude posebno obilježena.
Više od 20 godina trajao je trgovinski rat u čijem je središtu bila američka govedina za čiji su uzgoj korišteni hormoni.
RPŽ/VL