Sarajevo – Internet stranica www.bosanski.ba, koju je prije nekoliko mjeseci kreiralo Udruženje mladih lingvista i prevoditelja BiH, posljednjih dana našla se na udaru jezikoslovaca iz Republike Srpske (RS), tvrdi sarajevsko “Oslobođenje”.
Kako prenosi list, branitelje srpskog jezika posebno je razljutila izjava izvršne direktorice Udruženja Đermane Šete da je stranica www.bosanski.ba pokrenuta kako bi se ljudima omogućilo učenje bosanskog jezika.
To je još jedna potvrda da sarajevska vlast koristi mlade u ostvarivanju svog cilja unitarne BiH, izjavila je Mirjana Vlajisavljević, profesorica na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci. Ona je istaknula da “tzv. bosanski jezik nije ništa drugo nego sarajevska varijanta hrvatskog jezika”.
Svaki pokušaj da se pod plaštem mladih lingvista, iza kojih stoje stari ‘olistali’, reakcionarni, unitarni planovi stranke SDA i njihovih propagandista, predstavlja još jednu zavjeru protiv srpskog naroda”, smatra Vlajisavljević.
Na fonu ovih razmišljanja, prenosi “Oslobođenje”, je i akademik Slobodan Remetić, koji je istaknuo da se “u BiH događa repriza prilika iz vremena austrougarske okupacije, kada je Benjamin Kalay pokušao da stvori hibridnu i naciju i jezik, odnosno bosanski jezik, da bi odvojio teritorije od Srbije i od Hrvatske, a to je propalo već 1907. godine”. On je rekao da se nikome ne može nametati kako će zvati svoj jezik, ali da prema deklaraciji EU svako svoj jezik može zvati svojim imenom, ako je taj drugačiji od drugih u toj zemlji, napomenuvši da u BiH situacija nije takva, jer je u osnovi srpski jezik.
To dovodi u pitanje mogu li Bošnjaci svoj jezik zvati bosanskim, kazao je Remetić i dodao da oni koriste već izgrađen jezik, koji uporno nastoje da preimenuju.
Na udaru kritika srpskih jezikoslovaca osim mladih lingvista BiH našli su se i srpski političari u RS–u kojima je zamjereno da se ” koriste kroatizmima, zbog čega ugrožavaju srpske nacionalne interese, srpsku kulturu i tradiciju”. Lingvista Milorad Telebak tvrdi da srpski političari nemaju razvijenu svijest o svojoj kulturi i tradiciji”.
Njegov kolega Miloš Kovačević stoga preporučuje da bi najbolje bilo donijeti zakon o uporabi srpskog jezika, u kome bi njegova uporeba bila nužan uvjet za obavljanje bilo koje javne funkcije, posebno političke.
Srđan Puhalo, direktor Agencije za istraživanje javnog mnijenja “Partner”, komentirajući ponovno otvaranje rasprave o jeziku ističe da cijela priča ima isključivo političku pozadinu.
Naša intelektualna elita uvijek je na liniji političkih elita tako da se svemu što političari tvrde ili kažu oni pridružuju, kaže Puhalo.
On se, kako prenosi “Oslobođenje”, pita tko bi to i kojim zakonom trebao kontrolirati pravovaljanu uporabu srpskog jezika u institucijama RS–a, pa zaključuje “zašto se to odnosi samo na kroatizme, a ne i na ostale strane riječi i koja bi mjera vremena i broj uporabljenih tuđica bila osnova za sankcioniranje”.
Adib Đozić, poslanik Stranke za BiH u Narodnoj skupštini RS–a i profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli, poziva srpske jezikoslovce da prije svake rasprave o temi jezika pročitaju Ustav RS u kojem je rečeno da su službeni jezici u RS jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda.
Stoga ja pitam jezikoslovce kojim to jezikom govore Srbi u RS–u, veli Đozić. Sve ovo, zaključuje on, nije ništa drugo nego vraćanje priča na devedesete godine, a što predstavlja ne samo segregaciju, nego i antiustavno djelovanje.