Vatikan – U Vatikanu je 20. studenog predstavljen treći dio knjige pape Ratzingera “Isus iz Nazareta: Isusovo djetinjstvo”, u kojoj se Papa osvrće na Isusovu povijest od jaslica do njegovih prvih javnih nastupa.
Knjiga, koju je Papa počeo pisati još dok je bio profesor na teološkom fakultetu u Njemačkoj, a dovršio i doradio tijekom svog ovoljetnog boravka u Castel Gandolfu pa njegov potpis na knjizi nosi datum 15. kolovoza, objavljena je u izdanju talijanske izdavačke kuće Rizzoli i vatikanske izdavačke kuće Libreria Editrice Vaticana.
Knjiga je od sutra u prodaji i to na dvadesetak jezika, među kojima je i hrvatski. Izdavačka kuća Rizzoli, koja posjeduje autorska prava, pregovara s izdavačkim kućama iz 32 zemlje za izdanja i na ostalim jezicima. Knjiga je napisana na njemačkom, pa će zapravo original objaviti njemačka izdavačka kuća Herder, koja već odavna ima ugovor s kardinalom Ratzingerom za izdavanje njegovih djela na njemačkom. Posebno je zanimljiv dio u kojem Ratzinger objašnjava zašto i kako se odlučio napisati tu “ulaznu dvoranu” – kako navodi u uvodu – u dvije već izdane knjige o Isusu iz Nazareta.
“Napokon mogu predati u ruke čitatelju knjigu, koju sam odavno obećao o Isusovom djetinjstvu”, piše Benedikt XVI. u uvodu, navodeći kako se “ne radi o trećem djelu trilogije, već o nekoj vrsti male ‘ulazne dvorane’ u dvije dosadašnje knjige o liku i poruci Isusa iz Nazareta. “Pokušao sam interpretirati dijalog s egzegetima iz prošlosti i sadašnjosti prema Matejevim i Lukinim izvješćima o Isusovom djetinjstvu kako ga opisuju u svojim Evanđeljima”, pojasnio je Papa u uvodu i primijetio kako ispravno tumačenje traži dva pothvata. S jedne strane treba se pitati što su autori htjeli reći svojim tekstovima u dotičnom povijesnom trenutku. Za to je kompetentna povijesna egzegeza.
Za ispravno tumačenje – prema Papinom mišljenju – nisu dostatni tekstovi iz prošlosti. Drugo posve opravdano pitanje pravog egzegete je: je li istina ono što je rečeno, tiče li se mene i ako da, na koji način to čini? Pred biblijskim tekstom, čiji je najdublji autor prema našem vjerovanju sam Bog, pitanje o odnosu prošlosti i sadašnjosti ovisi neminovno o našoj interpretaciji, kaže papa Ratzinger u uvodu knjige i dodaje kako se zbog toga ozbiljnost povijesnog istraživanja ne umanjuje, već povećava. “Trudio sam se ući u dijalog s tekstovima. Svjestan sam da time razgovor u spletu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ne može nikada biti dovršen te da svaka interpretacija zaostaje u odnosu na veličinu biblijskog teksta. Nadam se da će ova mala knjižica, unatoč svojoj ograničenosti, pomoći ljudima na njihovom putu prema i s Isusom”.
Papa u svojoj knjizi pokušava objasniti niz podataka o Isusvou povijesnom porijeklu, koje je moguće dokazati, ali ipak ostaje misterij kao i njegovo rođenje od Djevice Marije. Ona je novi početak povijesti. S Isusom je za ljudski rod započela nova epoha. Nakon Adama vjernici ulaze u isto Kristovo podrijetlo, rođeni su od Boga. Evanđelja donose stvarnu povijest, koja je povezana sa Starim zavjetom. U prvom dijelu knjige Papa objašnjava utjelovljenje Sina Božjega, do kojeg je došlo u točno određenom povijesnom trenutku. “Isus se rodio u točno određenom vremenu”, piše Papa. Luka u svom Evanđelju na početku Isusove javne djelatnosti u pojedinosti i pomno opisuje taj povijesni trenutak, a to je bilo 15.-te godine vladanja cara Tiberija.
On navodi i ime rimskog upravitelja Judeje Poncija Pilata te tetrarha Galileje Heroda i njegovog brata Filipa, tetrarha Ituereje i zemlje trahonitidske, i Lizanija tetrarha Abilene te imena vrhovnih svećenika. Isus se dakle nije pojavio u neko neodređeno vrijeme kako se to govorilo o mitološkim ličnostima: “nekad”. On pripada dakle vremenu, koje se može točno ustanoviti i točno određenom geografskom području. Sve se to točno i posvema poklapa. Po Njemu je Riječ, stvoriteljski Um svih stvari ušao u svijet, ističe Papa. Vječna Riječ je postala čovjekom i s tim se kontekstom poklapa mjesto i vrijeme. Vjera je povezana s tom konkretnom stvarnošću, iako kasnije po Uskrsnuću vremenski i geografski prostor biva prevladan i Gospodinov hod – kako kaže Matej – pred vama u Galileju, uvodi u prostranost otvorenu cijelom čovječanstvu.
Navodeći Augustinovo tumačenje značenje jaslica, Papa primjećuje kako na prvi pogled sve to skupa izgleda čak neprikladno, ali kada se pomno prouči, vidi se da sadrži duboku istinu. Jaslice su mjesto u kojima životinje nalaze hranu. Sada međutim u njima leži Onaj, koji je sebe samoga nazvao pravim kruhom, koji je sišao s neba kao prava hrana, neophodna čovjeku za njegovo postojanje kao ljudske osobe. To je hrana koja čovjeku daje stvarni vječni život. Na taj način – tvrdi Papa – jaslice upućuju na Božji stol, na kojega je čovjek pozvan kako bi primio Božji kruh. U siromaštvu Isusova rođenja odražava se velika stvarnost, u kojoj se na otajstveni način odvija otkupljenje čovjeka.
RPŽ/IKA