Zagreb – Banja Luka – Prenosimo intervju iz današnjeg Jutarnjeg lista s Miloradom Dodikom. Zbog sumnje u pronevjeru čak 72 milijuna eura pri gradnji zgrade Vlade RS–a i autoceste, institucije BiH pokrenule su istragu protiv Dodika. Zbog toga je on prošli vikend odbio nastaviti razgovore s čelnicima SDA i HDZ–a o preustroju BiH i zaprijetio da će se srpski predstavnici povući iz svih zajedničkih institucija. Zbog rastuće napetosti i novih prijetnji referendumom i odcjepljenjem, New York Times je ovaj tjedan posvetio uvodnik Bosni i Hercegovini, pozivajući Obaminu administraciju da hitno vrati pozornost na tu zemlju.
New York Times je upozorio da je Bosna i Hercegovina pred raspadom. Je li to za vas dobra ili loša vijest?
A kad je bila spojena? Bosna i Hercegovina u današnjem je obliku nastala Daytonskim sporazumom, na razvalinama zemlje koja se zvala Jugoslavija. Proces nacionalne homogenizacije u ostalim republikama ovdje je doživio svoju suprotnost. U Daytonu je stvorena država u kojoj je jedini kohezijski faktor bila međunarodna zajednica, i to je valjda svima jasno. Stvoren je ipak novi politički sustav, dvoentitetski, koji funkcionira. No, on je značajno ugrožen, prije svega politikom stranaca koji su ga, umjesto da inzistiraju na provedbi Daytona, godinama pokušavali dograđivati i mijenjati, namećući nova rješenja na temelju nekakvog duha Daytona. Svi su u tome vidjeli svoju novu šansu: Bošnjaci da urede BiH onako kako njima odgovara i kroz tu ‘dogradnju Daytona’ izgrade unitarnu Bosnu po principu jedan čovjek – jedan glas; Srbi su počeli podržavati Dayton kad su se već počela ukidati njihova Daytonom stečena prava; Hrvati, trajno frustrirani, s osjećajem da su prevareni u Washingtonu i Daytonu, vidjeli su u tome šansu da se i oni izbore za bolji položaj. Stvoreno je stanje u kojemu ništa ni za koga nije sigurno. Srbi su na početku odbacivali Dayton, a Bošnjaci ga podržavali, no sad Srbi podržavaju Dayton, a Bošnjaci ga odbacuju. To je apsurd apsurda, ali tako je. Ovo je veoma kompleksna situacija, ovdje nema jedne istine, nego tri, uz četvrtu istinu međunarodne zajednice.
Miroslav Lajčak je otišao, čeka se imenovanje novog visokog predstavnika. Bi li se BiH raspala bez prisutnosti međunarodne zajednice?
Ne. Mislim da ne bi. Bosna i Hercegovina nije okvir koji mi u Republici Srpskoj odbacujemo. Naša borba nije protiv Bosne i Hercegovine, i to nitko ne može reći. Mi nemamo nikakve ciljane planove te vrste, bez obzira na to što nam neki pripisuju. Odlična prilika za takvo što bilo je Kosovo, čak su i mnogi u svijetu očekivali da će se tako nešto dogoditi, ali nije. Ovdje vodimo računa o sebi, o našoj poziciji u sklopu BiH. Razumijem da neki u BiH misle da je nepravedno to što postoji Republika Srpska, ali isto se tako mora razumjeti da mnogi u RS–u misle da je nepravedno što postoji Bosna i Hercegovina. Nigdje nećemo stići ako stalno negiramo: mi smo spremni da ne negiramo BiH i da je gradimo na onome što je realno moguće, bez emocija.
Zar nije negiranje BiH kad vi kažete da nećete više sudjelovati u razgovorima o ustavnim promjenama ako RS ne dobije pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja?
To je demokratsko dostignuće suvremenih federalnih i složenih država. Mi ne negiramo BiH, ali budući da se stalno negira Republiku Srpsku, tražili smo prihvaćanje RS–a. Ako želite da sudjelujemo u razgovoru, onda nas morate i prihvatiti. To nije ultimatum, iako to neki tako shvaćaju. Republika Srpska je realnost. Mi smo predložili da BiH bude asimetrična federacija u kojoj će se dati pravo sastavnicama na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Možemo se dogovoriti da se to pravo ne može koristiti za pet ili deset godina. Ali ako deset godina ne možete nešto napraviti, što je logično? Da se možda nećemo ponovno tući? Ja neću. Zašto ne bismo napravili kao što je učinila Čehoslovačka, pa da se uskoro svi nađemo u EU? Ulazak u EU eliminirat će mnoge posljedice raspada Jugoslavije: džaba je Hrvatskoj i Srbiji to što su bile u ratu ako budu u EU, tako i nama ovdje. Prema tome, zašto gubimo energiju na takve stvari? Za nastavak razgovora o Ustavu tražimo da se ne dira u granice RS–a, da se poštuje entitetsko glasovanje i omogući samoopredjeljenje do odcjepljenja, ali da se kaže da se ne može unilateralno proglasiti.
Nego kako nego unilateralno?
Pa da ne napravimo to sami, nego tako da se postigne dogovor unutar BiH o disoluciji.
Kako biste se dogovorili o tome?
A kako se dogovoriti da funkcionira kad ništa ne funkcionira? Sila međunarodne zajednice ovdje ne pomaže. Veliki svijet je ovdje prisutan kroz dva oblika, civilni i vojni, s golemom silom koju bi mogao upotrijebiti. Moramo izbjeći da nekome padne na pamet upotrijebiti tu silu. Danas je svijet u velikoj krizi, mi smo potpuno zanemarivi, SAD i EU više nisu ono što su bili lani ili prije deset godina. To ne znači da trebamo ići na destabilizaciju. Iako je RS prema Daytonu dobio svoju vojsku, poslije je tu nadležnost prenio na državu BiH i sad imamo zajedničku vojsku. Zauzimam se za to da se BiH demilitarizira, ali shvaćam da drugi to neće. RS je prenio 54 svoje nadležnosti na BiH, ali to nije pridonijelo povećanju povjerenja, nego je samo otvorilo nove apetite. Morali smo reći, dosta više, pričekajte! Što smo time dobili? Ekonomski smo stabilni, samoodrživi i uspješniji od Federacije BiH. Natjerali su nas na mnoge stvari koje nisu racionalne, na primjer na stvaranje jednog poduzeća za prijenos električne energije. U zapadnim zemljama imate i po deset takvih poduzeća, samo u BiH mora biti jedno! Zašto?
Pa, zbog integracije.
Kakva integracija? Ne može se integrirati država, a kamoli nešto drugo.
Koliko imate tenkova i topova? Je li točno da se RS naoružava?
Ma dajte! To je poput onih priča s početka raspada Jugoslavije. Vlada RS–a nema na raspolaganju nijedan top, nijedan vojni avion, ništa nismo tajno nabavili. Nismo niti razmišljali o tome da se naoružavamo. Imamo potpuno povjerenje u NATO i vjerujemo da bi bilo kakva eskalacija nasilja bila vrlo brzo lokalizirana intervencijom tih snaga. U mom političkom radu rat nije opcija. Naš politički cilj je Republika Srpska, s pravima koje ima prema Daytonu. Ništa drugo.
No, mnogi smatraju da bi izbio rat da se međunarodne snage potpuno povuku iz BiH?
To je glupost. Kakav rat?
Dok se Hrvati to nisu usuđivali glasno niti pomisliti, vi ste im počeli nuditi treći entitet. Na teritoriju Federacije BiH. Zašto bi Bošnjaci, kao najbrojniji u BiH, na to pristali?
O tome sam razmišljao kao čovjek koji ima političku odgovornost i za ono što se zove Bosna i Hercegovina, iako moram priznati da najčešće bježim od te odgovornosti. Hrvati su u BiH nasamareni Washingtonskim sporazumom da bi Hrvatska mogla lakše izvesti Oluju i završiti formiranje države. U BiH mora postojati ravnoteža; ako se jedan narod osjeća zakinutijim, to vodi destabilizaciji. Ja sam rekao kako bi bilo dobro da se umjesto deset kantona u Federaciji BiH naprave dvije federalne jedinice multietničkog karaktera kao što je RS. Možete se ne slagati s tim, ali u vladi koju ja vodim imamo potpredsjednike Hrvata i Bošnjaka, pet ministara Bošnjaka, tri Hrvata i osam Srba. Zašto ne bi mogla biti slična vlada u Hercegovini? I dalje mislim da BiH ne može egzistirati ako jedan narod nema osjećaj sigurnosti, a uvjet je da ima teritorijalno političku zajednicu, koja ne mora biti protiv BiH.
Zašto bi Bošnjaci to prihvatili?
Faktično stanje je takvo da Bošnjaci nemaju gotovo nikakav utjecaj na područjima gdje je bila Herceg Bosna. Život je i bez nas nacrtao te stvari. Ako se Banja Luka ili Mostar gospodarski razviju, privući će Bošnjake i nitko im neće moći zabraniti da se tamo nastane. To će učiniti život. Ali ovdje se govori o povijesti koja nije završena, o projektima koji nisu završeni. Možda postoje i bolje varijante, ali što je pokazalo 13 godina uprave međunarodne zajednice? Ništa. I dalje vladaju nepovjerenje, napetost, nestabilnost.
Ponovno najavljujete povlačenje srpskih predstavnika iz institucija BiH. Je li to samo prijetnja?
Takve odluke nema. Ali o opredjeljenju se već može pričati. Evidentan je paralelizam u tijelima vlasti BiH. U ministarstvu sigurnosti Srbi i Hrvati su samo simbolično zastupljeni. Sarajevo kao glavni grad definitivno gubi i Srbe i Hrvate. Širi se vic da u Sarajevu ima više Kineza, nego Srba i Hrvata zajedno. Sve to govori u prilog mojim tvrdnjama kako je bolje da se ne mrcvarimo godinama na iluzornim stvarima, nego da vidimo što je to što može izdržati. Ne želim da bilo tko misli da mi povlačimo mjere samo zato što se netko drznuo voditi neku istragu protiv mene.
Pa što nije povod kaznena prijava protiv vas i nekoliko ministara?
Ne. I prije sam govorio da stranci moraju otići iz tužiteljstva i suda BiH, upozoravao da bošnjačka ratna tajna služba AID i dalje djeluje u obavještajnoj službi, diplomatsko–konzularnoj mreži i brojnim drugim tobože zajedničkim institucijama. Zaobilaze se Srbi i Hrvati, imenuju se na funkcije samo kao dekor. Mi jednostavno ne želimo biti ikebana. Nismo protiv borbe protiv kriminala. Ova nova zgrada vlade nije samo sjedište ove administracije, nego i simbol onoga što se zove Republika Srpska. Mi to volimo. Razumijemo da ljudi iz Sarajeva to ne mogu podnijeti, ali da netko zloupotrebljava državne institucije iz svoje mržnje, to ne možemo prihvatiti. Ako imaju dokaze, neka završe s tim na sudu, a ne da na osnovi toga mjesecima vode medijsku kampanju uz pomoć nekog bolesnog novinara. Kakva pravna država? Neka stranci takav pravni sustav uvedu u svoje države. Možete li zamisliti da u nekoj državi tužitelj udari na aktualnu vladu? Mora biti siguran u apsolutni uspjeh takve prijave, inače tužitelju leti glava, zar ne? Tako je u svim državama, osim kod nas.
Stalno pozivate na bližu suradnju s Hrvatskom, ali najbliže vam je bilo to što ste se svađali s predsjednikom Mesićem. Tko su vaši partneri u Hrvatskoj?
Ja poštujem Hrvatsku. I dalje sam veliki jugonostalgičar i na isti način volim sve prostore bivše Jugoslavije, volio bih da se ta zemlja nije raspala. No, nisam iluzionist koji ne prihvaća realnost. Poštujem opredjeljenje hrvatskog naroda da ima svoju državu i želim joj sve najbolje. Imam primjedbe na položaj i mogućnost povrata imovine Srba, kao što Hrvatska često prigovara nama, i to se treba rješavati. Hrvatska i RS trebaju biti partneri u pitanjima koja su u nadležnosti Republike Srpske. Neće Hrvatska moći riješiti pitanje elektrana Plat i Gacko ili čišćenje Save ako ne surađuje s RS–om. Može se to nekome u Hrvatskoj ne sviđati, ali to je tako. Dajte da zaboravimo animozitete, neka sudovi urade svoj posao na kažnjavanju zločina. No, u toj priči nitko nije ni dobar, ni loš, svi smo činili jedni drugima i loše i dobro. Vrijeme je za dobro, vrijeme je da pokažemo da možemo napraviti mostove na Savi, elektrane Dubrovnik 2 i Plat 2 te riješiti druge zajedničke probleme. Zašto to ne radimo? Za nas je partner svatko tko poštuje realitet u BiH i ne drži nam lekcije kako se trebamo ponašati. Zašto bi meni netko govorio kako bih se ja morao ponašati u BiH? Poštujem gospodina Mesića, ali nije njegovo da to komentira.
Koje biste se ovlasti RS–a odrekli da biste ušli u EU?
Malo čega se već nismo odrekli. A zašto? Koliko mi razumijemo europski proces, njima nije bitno pitanje unutarnje organizacije neke zemlje. Belgija, Španjolska i Njemačka su kao savezne zemlje ili federacije ušle u EU.
Zašto se onda mrcvarite razgovorima o ustavnim promjenama kad je jasno da ništa ne možete dogovoriti?
Nastavit ću razgovarati s Draganom Čovićem iz HDZ–a i Sulejmanom Tihićem iz SDA. Riješili smo nekoliko teških pitanja koja su visjela kao problem europskoj perspektivi BiH, na primjer status Brčkog.
Ali ne i promjenu Ustava. Zar je moguć dogovor bilo kojeg predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka o teritorijalnom ustroju BiH?
Što se nas tiče, to pitanje nije na dnevnom redu. Imamo daytonsku strukturu BiH i entitet zvan Republika Srpska za nas je potpuno prihvatljiv. Razumijemo da drugi nisu zadovoljni: Hrvati i Bošnjaci iz svojih razloga otvaraju to pitanje. Naš refleks je bio: dobro, mi razumijemo vaše probleme, hajde da vidimo što možemo poboljšati u tom pogledu.
I onda nudite odcjepljenje!
Tko nudi odcjepljenje? Jedno je odcjepljenje, a drugo da imate pravo na odcjepljenje.
Zašto tražiti to pravo ako ga ne mislite iskoristiti?
Ako je demokratsko pravo da budemo unutra, onda je demokratsko pravo i da ne budemo unutra. To nije suprotno povelji UN–a. Bosna i Hercegovina je, nažalost, veliko ‘moranje’ za sve. Ne bježim od jedne doze ‘moranja’, ali ne želimo biti ikebana. Hrvati su potpuno majorizirani u Federaciji BiH. To preglasavanje, barem što se nas tiče, nećemo tolerirati. Morat ćemo se dogovoriti. Ako možemo. Ako ne možemo, što da radimo? Jednoga dana morat ćemo to prihvatiti. To je kao u braku: imam puno prijatelja koje volim, pokušavam ih izmiriti, ali ako ne ide, neka se raziđu.
Prošli tjedan otvorili ste predstavništvo RS–a u Bruxellesu. Jeste li uputili zahtjev za Zagreb?
Planiramo to i već smo ostvarili neke kontakte na nižim razinama. Naravno, trebate doći tamo gdje ste dobrodošli.
Koju ste poruku dobili?
Potpuno neutralnu, koju smo razumjeli da možda još nije dobro vrijeme. No, zašto ne bi bilo dobro vrijeme? Zašto Hrvatska i RS ne bi postigli sporazum o posebnim odnosima pa da rješavaju pitanja Save, dodirnih točaka u spajanju autocesta, energetici, zdravstvu? Zašto to nekome smeta? Mi želimo vidjeti Hrvatsku u EU. Lani je više naših ljudi bilo u Hrvatskoj na moru nego što ih je išlo bilo gdje drugdje. Zašto vlasti ne prate taj životni trend?
Vidite li i BiH u EU?
Da. I Hrvatsku. I onda će se vidjeti besmislenost svega što smo radili. Bruxelles ima više ingerencija vlasti, nego što je imao Beograd u bivšoj Jugoslaviji.