Zagreb – U petak, 13. srpnja 2012. godine, u Hrvatskom saboru usvojen je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, kao jedan od najliberalnijih i najnehumanijih zakona u današnjemu svijetu na tome području.
Ujedno su u Vladi Kukuriku koalicije prekinuti dugotrajni razgovori sa predstavnicima sindikata državnih javnih službi o ukidanju gotovo svih prava tih djelatnika, zajamčenih Temeljnim kolektivnim ugovorom, što kao diktat Vlade nisu htjeli potpisati četvero od sindikalnih predstavnika, a četvero su te izmjene potpisali. Kako će Vlada postupiti po svome, predstavnik Matice sindikata javnih službi, Vilim Ribić, je izjavio kako je dan 13. srpnja 2012. godine crni petak hrvatskoga sindikalizma.
Ja, da parafraziram Vilima Ribića, pitam kako ne bi bio crni dan hrvatskoga sindikalizma, ako je to svakako crni dan hrvatskoga ljudskoga prava na život od začeća, najnemoćnijih, najnedužnijih i najperspektivnijih ljudskih bića – nerođene djece.
Zaista, ako se ne poštuje temeljno ljudsko pravo na život od začeća do prirodne smrti, nije logično da će se poštivati bilo koja druga ljudska prava. Ta sva druga ljudska prava su onda obična zgrada bez temelja, koja se neminovno mora srušiti.
Stoga je i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji Vlade Kukuriku koalicije, usvojen voljom većine od 88 zastupnika znak totalne degradacije ne samo svakoga morala i humanizma, nego i zdravog ljudskog razuma.
Prema tome zakonu, ne samo što će se u velikoj mjeri, radi materijalnih interesa moćnih medicinskih, farmaceutskih, pa i korumpiranih političkih lobija, u velikoj mjeri dovoditi potrebnim postupcima u pitanje fizičko, psihičko i psihološko zdravlje žena i neplodnih bračnih parova koji žele dijete, nego će se, ljudski oholo i bahato, proizvoditi djeca kao da su predmeti, a ne osobe sa svojim ljudskim dostojanstvom, te će ih se uništavati prema svome nahođenju odmah ili uz mučenja zamrzavanjem, te ubiti njih najmanje 120 da bi se rodilo eventualno jedno dijete, i to sa povećanim rizikom za svoje zdravlje i egzistenciju.
Naime, prema tome zakonu moći će se oploditi 12 jajnih stanica, a budući da od 10 žena samo jedna uspije dobiti dijete, i to iz više postupaka, rijetko iz jednog, upitajmo se koliko je to puta po 12 proizvedenih embrija, a da se ni jedno dijete ne rodi, a u maternicu se stavljaju najviše dva embrija.
Znači, to je čisti rasni zakon prema ljudima određene dobi života, sa kojima se može raditi što se hoće, na štetu njihova zdravlja i života.
Iz svih tih razloga, i mnogih drugih, ograđujem se od takvoga rasnog i diskriminatorskog nemoralnog i necivilizacijskog zakona u ime humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, u ime svoje obitelji, u svoje osobno ime i u ime mnogobrojnih prijatelja i istomišljenika.
Također, držim da vlast koja predlaže i usvaja takve zakone nije hrvatska narodna vlast i da nije neobično što i tolike druge štete i diskriminacije nanosi hrvatskome narodu, svim građanima Republike Hrvatske i hrvatskoj državi, primjerice tako što diskriminira i žrtve komunističkoga režima za koje nitko ne odgovara, te se takve vlasti sa indignacijom također odričem!
Dr. Ružica Ćavar
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
RPŽ/R.Č.