Split – Izbori u HDZ-u važni su ne samo zbog toga što je riječ o najjačoj oporbenoj stranci, već i zbog toga što će ova stranka, s obzirom na razočaravajući trend trenutno vladajuće politike (ekonomska neefikasnost, socijalna neosjetljivost, unutarnje trzavice, ideološka ostrašćenost, kadrovski klijentelizam), najvjerojatnije opet doći u priliku vladati Hrvatskom.
Po nekima, vrijeme od parlamentarnih izbora do danas bilo je za HDZ izgubljeno, jer se on bavio sam sobom, ostajući bez kritičkog stava spram niza Vladinih poteza. No, u ova je četiri mjeseca otvoren proces demokratizacije u stranci, koji se nikada ne događa nečijom dobrom voljom, nego spletkom okolnosti i krizom sustava. Nije SKH odlučio raspisati višestranačke izbore 1990. jer se u njemu naglo probudio demokratski duh, nego zato što suočen s vanjskom agresijom nije znao ni što bi ni kako bi. I toliko hvaljeni izravni izbori u SDP kada je voljom svih članova Zoran Milanović pobijedio Ljubu Jurčića došli su nakon smrti Ivice Račana, kada je mjesto lidera ostalo upražnjeno. Sada je već Milanović jedini i neprikosnoven. Slično je u HDZ-u. Jadranka Kosor je izblijedila kao slova na fax-papiru, posve je izgubila konce iz svojih ruku i otvorila, ne htijući, prostor drugima.
Objektivno, njezine zasluge za ulazak u EU, za one koji to smatraju pozitivnim, kao i za otvaranje borbe protiv korupcije, u kojoj je pao i onaj najmoćniji i najkorumpiraniji, su neosporne. Stanovitu prednost donosi joj i još uvijek vodeća uloga u stranci, koja joj omogućuje lakše vladanje izbornim postupkom. S druge strane, izgubila je izbore i, bez obzira na vlastitu krivicu, taj se neuspjeh veže uz nju, tim više što je dva puta poražena i na predsjedničkim izborima, stvorivši oko sebe aureolu gubitnice. Ni činjenica da je žena neće joj u očima stranačkog, konzervativnog biračkog tijela biti neka prednost. Ostali kandidati također imaju svoje prednosti i nedostatke i teško je procijeniti što će na Saboru stranke prevagnuti. Prognoze su veoma nezahvalan posao, jer prognozeri, kao u sportu, nikada ili rijetko prognoziraju poraz svojih miljenika.
Darko Milinović, kao i Jadranka Kosor, dolazi iz vladajuće strukture, koja je upravljala strankom i državom do izbora i svakako je to težak teret na njegovim leđima. Osim toga, nije uopće bio uvjerljiv u demantiranju sumnji kako je i on omastio brk na račun crnih fondova. Iako ne sumnjamo u njegovu inteligenciju, iskreno, onako pomalo «grez» nije baš momak za derneka, odnosno nema imidž čovjeka koji bi mogao voditi jednu veliku stranku s potrebnim ugledom, autoritetom i dopadljivošću. Tražio je potporu Josipovića, što mu više šteti nego koristi. Nekih dobrih strana ovoga pretendenta teško se sjetiti. Čak su i lijevi mediji, koji su mu neskriveno davali potporu računajući da će SDP u njemu imati najlakšeg protivnika, shvatili kako igraju na krivu i unaprijed izgubljenu kartu.
Hercegovac s Kočerina, s nezgodnim prezimenom mogao bi u svakom slučaju biti dobar gospodarski savjetnik, ministar, suradnik ili nešto slično, ali je previše tih, miran i racionalan i nema kapacitet vođe. Domagoj Milošević je sakupio vrijednu imovinu, što može biti dokazom njegove sposobnosti, ali nije baš zgodno ni normalno da jedan bogataš vodi narodnu, kršćansku stranku.
Proizlazi, dakle, da budućeg predsjednika HDZ valja tražiti između dvojice preostalih: između Tomislava Karamarka i Milana Kujundžića. Dok su se ostali kandidati iscrpljivali u međusobnim napadima, objedima, kritikama, pa i klevetama, hrleći na sučeljavanja i javne nastupe, Karamarko je, možda i zato što nije dobar retor, izabrao šutnju i tempirane reakcije koje će se svidjeti te metodu lobiranja. Zaista je zanimljivo pratiti posljednjih dana kako otvoreno i naglašeno svoju potporu ovom natjecatelju daje sve više županijskih, gradskih i lokalnih organizacija i pojedinaca, favorizira ga većina medija pa čak i ugledni komentatori bliski stavovima HDZ-ova biračkog tijela.
Teško se oteti dojmu kako je riječ o vrlo dobroj organizaciji u režiji ne znam koga, ako nije samo u Karamarkovoj. Ova kampanja, međutim, koliko god impresionira, zavodi i navodi dio članstva stranke i šire publike, može za drugi dio djelovati odbojno. Oni koji ga podupiru ne čine to iz nekog uvjerenja već očekujući nagradu. Iritantno je kad predsjednik županijske organizacija govori «mi» u ime svih izaslanika svoje organizacije, kao da svaki čovjek nema svoj stav i svoju savjest.
Istraživanje komunističkih zločina te najavljeni odlazak u Bleiburg svakako će biti pozitivno vrednovani. Ipak, i ovaj najviši kandidat pomalo je potrošen u politici, hladan je i usporen, a najteži mu je grijeh u očima hadezeovaca bliska suradnja sa Stjepanom Mesićem, čega je i on svjestan kad se od bivšeg predsjednika nastoji, post festum, ograditi.
Ako delegati HDZ-ova izbornog sabora žele zaista promjene, novog čovjeka sa strašću i iskrenošću, najbližeg Tuđmanovoj viziji politike, onda će se opredijeliti za dr. Milana Kujundžića, kojemu manjka tek političko iskustvo. Do sada su svi kandidati govorili o drugim kandidatima i o stranci. Malo se čulo o tome u kojem bi pravcu oni vodili narod i državu. Vjerojatno su tu temu ostavili za sam dan d, što će pri glasovanju također biti jako važno.
RPŽ/Josip Jović/HRS