Zagreb – Naizgled, nova je Vlada našla povoljnije, gotovo idealno rješenje teritorijalnog povezivanja juga Hrvatske i eto, sve će biti krasno i lijepo. A i jeftino.
No, zabrinjava površnost i jednostranost kojom se pristupilo rješavanju tog vrlo kompleksnog i za Hrvatsku iznimno važnog problema, u kojem mogu biti ugroženi naši vitalni interesi. Jest, kratkoročno ćemo uštedjetiodustajanjem od izgradnje pelješkog mosta, jer je poveznica preko BiH kraća i ide samo kopnom.
Ali dugoročno, izravno i neizravno, na ćupriji ćemo izgubiti i platiti barem stostruko. Odnosno, nećemo prestati plaćati dok konačno ne dođemo pameti i povežemo državni teritorij, na što imamo pravo poveljom UN-a.
Ako dobijemo koncesiju na spojnicu kroz BiH, trebat ćemo je sami izgraditi i potom održavati. I umjesto da ulaganjem u prometno povezivanje od Pelješca napravimo Kaliforniju te utrostručimo turistički promet na Korčuli, zanemarit ćemo njihov razvoj i interese.
Zauzvrat ćemo razvijati dubrovačko zaleđe i Trebinje, gdje se već planira zračna luka trostruko većega kapaciteta od dubrovačke. Uz najavljeno prometno povezivanje obilaznicom Neuma, imat će dvostruko bolju povezanost s Dubrovnikom od matične zračne luke, a zbog položaja konkurirat će i splitskoj. Turoperatori će slijetati gdje je jeftinije, a njima ne možemo diktirati.
Nepovoljno i skupo rješenje
Najveći rizik ovog “povoljnog i jeftinog” rješenja je u vrlo izglednom bosanskom protuzahtjevu za koridorom prema luci Ploče, gdje nam je već nagrizen suverenitet. Premda će to biti presedan u EU-u, koridori će se rješavati simetrično, u zaleđima Neuma i Ploča.
A spor oko Velikog i Malog školja? Zaboravite! Čudno je i što nitko ne vodi računa o tome da je jedna stvar biti suvereni vlasnik cijele buduće prometnice do crnogorske granice, a sasvim druga kad su dva vlasnika, od kojih svaki ima pravo odlučivanja i veta.
A riječ je o 300 milijuna eura, što je manje od pet posto godišnjeg turističkog prometa. Zbog toga bi most sam sebe isplatio u nekoliko godina i postao najisplativija investicija od osnutka Hrvatske.
Uz to su znatna sredstva već uložena. Je li netko izračunao koliko bi se povećala ukupna vrijednost Pelješca i Korčule uspostavom 40-ak kilometara kreće i izravne veze s Dalmacijom i središnjom Hrvatskom? Pametnome dosta!
Zbog čega nova Vlada nije uzela u obzir da je odluka prethodne možda korisna za Hrvatsku. Jest, prikupljali su se politički poeni, jest, koštalo bi (puno) više nego što treba i vjerojatno bi bilo krupnih špekulantskih marifetluka sa zemljištem oko trase. Ali, koristi bi bile nemjerljive. U svemu prste zasigurno imaju svjetski moćnici, zbog strateških interesa, no zar 90-ih nisu Dalmatinu ucrtavali preko Bihaća, pa smo je, srećom, ipak u cijelosti izgradili preko vlastitog teritorija?
Raspisati referendum
Pitanje Pelješkog mosta vitalno je za hrvatske interese, pa o njemu ne bi smjeli odlučivati samo političari i stručnjaci izabrani njihovom voljom. Zbog toga treba razmisliti i o referendumu, u kojem bi građani izravno odlučili o stvari koja bitno utječe na turizam, gospodarstvo i razvoj cijelog juga Hrvatske te štiti nacionalne interese.
Pet velikih gubitaka
1. Suverenitet luke Ploče
2. Stagniranje Pelješca i Korčule
3. Ustupci kod Velikog i Malog škoja
4. Koncesijski troškovi spojnice kroz BiH
5. Prelijevanje zračnog prometa u Trebinje
Građani za most
Na anketno pitanje “Koje je rješenje najbolje i najrealnije za povezivanje s jugom Hrvatske?”, postavljeno na našem internetskom portalu, građani su ponudili sljedeća mišljenja:
Pelješki most – 58 %
Trajekt Trpanj-Ploče – 8 %
Koridor kod Neuma – 34%
RPŽ/SD