Vatikan – Papa Benedikt XVI. jučer je primio prvu skupinu iranskih biskupa u pohodu ‘ad Limina’ na čelu s predsjednikom Iranske biskupske konferencije, teheranskim nadbiskupom Ramzijem Garmouom, koji se rado odazvao na poziv da slušateljima Radio Vatikana predstavi Crkvu u Iranu.
Prema povijesnim pretpostavkama Crkva u Iranu je plod propovijedanja svetoga Tome apostola, njezin početak seže u prvo stoljeće. U prvim stoljećima kršćanstva doživjela je veliki procvat. Iranski su misionari prvi naviještali evanđelje u dalekoj Kini, Japanu i Koreji. U četvrtom je stoljeću, pod vladavinom šaha Shapura II., pretrpjela težak četrdeset godišnji progon.
Danas je malobrojna zajednica, od 70 milijuna stanovnika kršćana ima oko 100 tisuća, a oko 80 tisuća vjernika pripada Pravoslavnoj Armenskoj Crkvi. Katolici su podijeljeni u tri obreda: kaldejski, armenski i latinski.
Premda smo malobrojni, zahvaljujemo Bogu, jer je u našoj zajednici još uvije čvrst vjerski osjećaj. Imamo mladih zauzetih u pastoralu i po koje svećeničko i redovničko zvanje. To je znak da Bog djeluje u našoj Crkvi, unatoč nametnutim ograničenjima. Ono što obilježava našu Crkvu i kršćanski puk je iseljavanje. Veliki broj naših vjernika je u posljednjih trideset godina napustio Iran, a iseljavanje se nažalost nastavlja. Jedino Bog zna kakva budućnost očekuje Crkvu u Iranu, a mi vjerujemo da će ona biti svjetla ako ostatak ostane vjeran svome kršćanskome pozivu, rekao je nadbiskup.
Na upit o današnjem životu Crkve u Iranu, rekao je kako Crkva u svim zemljama ima teškoća. U Europi se nalazi pred izazovima sekularizacije i vjerske ravnodušnosti, gubitkom moralnih i duhovnih vrednota.
I mi imamo teškoća, a to je normalno za osobe koje žele živjeti i svjedočiti svoju vjeru. Unatoč teškoćama, iranski ustav kršćane službeno priznaje kao vjersku manjinu. Uživamo dakle slobodu bogoslužja i kršćanskoga odgoja u našim crkvama. Mislim da je za nas najveći izazov odgojiti u vjernicima zrelu vjeru, da ne bude sociološka, etnička, od roditelje naslijeđena vjera, nego istinsko duhovno iskustvo, životno svjedočenje, da doista bude dar Duha Svetoga. Osim toga, moramo raditi za jedinstvo kršćana. Malo nas je, a podijeljeni smo; to je sramota za nas kršćane. Moramo dakle učiniti sve moguće da kršćani mogu živjeti u zajedništvu kako bi njihovo svjedočenje bilo vjerodostojno. Moramo vjerovati da Bog preko nas, premda nas je malo, može činiti velika djela. Važnost Crkve nije u njezinoj vidljivosti, u njezinoj vidljivoj veličini, nego u kakvoći njezine vjere i svjedočenju njezinih vjernika, istaknuo je nadbiskup.
Govoreći pak o odnosima s drugim Crkvama, rekao je kako, unatoč bratskim odnosima između biskupa i svećenika, ekumenizam nije na visini.
Valja potaknuti ekumenski dijalog, nije dovoljno jednom se godišnje okupiti na molitvi za jedinstvo kršćana, ako želimo odgovoriti na volju Isusovu da svi koji u Njega vjeruju ‘budu jedno kako bi svijet povjerovao…’
Na upit što očekuju od pohoda ‘ad Limina’ rekao je kako tradicionalni pohod očituje zajedništvo svih biskupa s rimskim biskupom, općim pastirom Crkve.
I mi smo kao iranski biskupi došli posvjedočiti svoje zajedništvo s Papom. Očekujemo da nas on potvrdi u vjeri, u uvjerenju da je naše poslanje u Iranu. Želimo upoznati Svetu Stolicu sa stanjem kršćana u Iranu, a nadamo se da će pohod pridonijeti da nas Rimska kurija bolje razumije kako bismo ostvarili korisniju i plodonosniju suradnju za Crkvu, zaključio je nadbiskup Ramzi.