Zbog Mesića Hrvatska jedina nije pozvana na konferenciju o Libiji

Zagreb – Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić iznio je izravnu štetu hrvatskoj vanjskoj politici kada je pokrenuo posredovanje između Moamera Gadafija i Zapada, a zbog toga Hrvatska nije jedina od svih saveznica pozvana na veliku konferenciju o Libiji koja je održana prije tri dana u Parizu , potvrdilo je Vjesniku nekoliko diplomatskih izvora. Ispalo je da je Hrvatska jedina od NATO-članica preko institucije bivšeg predsjednika pokušavala pregovarati s Gadafijem, krvnikom koji na duši sada već ima živote tisuća civila, a kojeg je međunarodna zajednica odlučila svrgnuti.

»Treba se nadati da nam saveznici neće prejako zamjeriti ovaj nepotreban ples Mesića s Gadafijevem u trenutku kada se organizira nova Libija bez brutalnog diktatora«, rekao nam je diplomatski izvor. Na naše pitanje je li siguran da je baš Mesićeva inicijativa razlog nepozivanja Hrvatske na konferenciju, naš izvor je odgovorio: »Navedite mi drugi dobar razlog zašto su nas izostavili, i ja ću ga prihvatiti«. Dodao je da su na sastanak u Parizu pozvani svi, pa i oni koji nisu u NATO-u i EU, poput BiH.

I, uistinu, službena je Hrvatska dosad, kada je riječ o Libiji, učinila sve što je trebalo. Od početka je podržala zračne napade, osudila diktatorovo ubijanje civila, pružila djelatnu potporu napadima unutar NATO-ova stožera, hrvatska vlada priznala je prijelaznu vladu i s njom uspostavila diplomatske odnose.

Problem je, naime, to što Mesić, iako je bivši predsjednik, funkcionira na državnom proračunu i pokreće političke akcije izvan granica Hrvatske te se zbog toga tumače kao poluslužbene ili uz prešutnu suglasnost vlasti. Strani predstavnici bili su šokirani ovom inicijativom, a dodatni je problem i to što se nitko od hrvatskih vlasti nije javno distancirao od nje.

»Naši partneri su tako mogli shvatiti kako iza kulisa pokušavamo kroz poteze bivšeg predsjednika igrati dvostruku igru, što baš partneri i ne rade«, rekao je naš diplomatski izvor. Nakon ovog Mesićava gafa trebat će ponovo neko vrijeme da se situacija popravi i uvjeri saveznike kako Hrvatska nije imala nekih skrivenih namjera kada je riječ o Libiji i Gadafiju.

Sudionici međunarodne konferencije o Libiji, koja je održana u Parizu na poticaj francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i britanskog premijera Davida Camerona, novim su vlastima u Libiji odmah stavili na raspolaganje 15 milijardi dolara za obnovu, a od njih zatražili da rade na pomirenju i demokraciji. Bila je to prigoda da se Hrvatska nađe uz bok svim zemljama koje će na različite načine pomoći stvaranju demokracije u Libiji, ali i osigurati dobre veze za nastavak poslovnih planova. No, sada je Hrvatska korak iza. »Predstavnici Libije zatražili su od nas, 63 nazočne zemlje, odmrzavanje sredstava i mi smo odmah idući od izaslastva do izaslanstva uspjeli dogovoriti odmrzavanje 15 milijardi«, rekao je Sarkozy. Francuski predsjednik rekao je da Moamer Gadafi treba biti uhićen, a da će libijski narod odlučili hoće li mu se suditi u zemlji ili će ga predati međunarodnim sudovima. Sarkozy je od novih vlasti u Libiji zatražio da se angažiraju »na procesu pomirbe i oprosta«.

Predsjednik Nacionalnog prijelaznog vijeća (NTC) Mustafa Abdel Jalil rekao je da islam potiče opraštanje i pomirbu te da treba poštivati pravnu državu. »Moramo se usredotočiti na razvoj, obnovu škola, zdravstva. Bili smo ponajprije usredotočeni na odmrzavanje sredstava i možda možemo u idućoj fazi početi izvoziti«, kazao je on.

Riječ je, dakle, o sastanku na koji je Hrvatska u svakom slučaju trebala biti pozvana. Osim ekspertize u vojnom obučavanju, Hrvatska zemljama u postkonfliktnom razdoblju itekako ima što za ponuditi, bilo da je riječ o obnovi povjerenja i komunikacije među ljudima, stvaranja ozračja suradnje, ili pak pokretanja poslova obnove, infrastrukture u različitim granama industrije, što je napokon dosad činila u Libiji za trajanja Gadafijeva režima. U velikoj gužvi u vezi s podjelom unosnih poslova prijelazne će vlasti u Libiji itekako gledati tko se kako ponašao kada im je bilo najteže. No, sada ipak ima vremena za popravni.

Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy već je objavio da je Europska unija ukinula sankcije i blokadu imovine 28 libijskih gospodarskih entiteta, među kojima su banke, naftne tvrtke i luke, a glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon najavio je za 20. rujna »skup o Libiji na visokoj razini«, u vrijeme zasjedanja Opće skupštine UN-a, koja će početi 13. rujna u New Yorku. Do tada, navode strani diplomati, Hrvatska mora jasno dati do znanja što misli o akciji.

Sama Mesićeva inicijativa jedna je od većih gafova u dvadeset godina hrvatske vanjske politike, a za strane predstavnike u Hrvatskoj od samoga je početka bila potpuno neshvatljiva. SAD-u i njegovim europskim saveznicima bilo je potpuno nejasno kako je moguće da netko pomisli na prihvaćanje pregovora s čovjekom protiv kojeg je cjelokupna međunarodna zajednica i kojeg već mjesecima bombardira NATO jer je tenkove i vojsku okrenuo protiv vlastitih civila. Stoga su u posljednjih tjedan dana, otkako je priča s Mesićevom inicijativom krenula u medije, pomno pratili kako je tko komentira i kakav stav zauzima o njoj.

Sam Mesić je, pak, objašnjavao kako je osobnu poruku libijskog vođe Moamera Gadafija prenio veleposlanicima Kine, Sjedinjenih Država i Rusije jer je smatrao da mu je dužnost biti korektan u situaciji kada mu je Gadafi poslao čovjeka kojega poznaje. »Gadafi mi je poslao čovjeka i predložio da se obustavi bombardiranje, a on i cijela njegova obitelj odrekli bi se vlasti«, rekao je Mesić. Gadafi je, dodao je, predložio i provedbu izbora u Libiji, utvrđivanje novoga ustava i regulative. Objasnio je i kako se »nisu javljali našim službenim organima jer je Hrvatska prekinula odnose s Gadafijevim režimom, te nisu mogli doći do našeg Ministarstva vanjskih poslova«.

No, takva objašnjenja u najmanju su ruku naivna, jer tko bi mogao pomisliti da bi bilo tko na Zapadu, nakon svega što je učinio u posljednjih nekoliko mjeseci, uopće pregovarao s Gadafijem. Sve zemlje koje su s njegovim režimom poslovale prije, onog trenutka kada je Gadafi okrenuo cijevi prema vlastitim građanima, prekinule su s njim svaku suradnju.

Oni neupućeniji mogli bi pomisliti da je Mesić pokrenuo inicijativu pomirenja Gadafija i Zapada zbog njegova prijateljstva, no Mesić je, dok je bio predsjednik, već skupio cijeli niz neuspjelih posredničkih misija. Tako je htio miriti Kosovare i Srbe, zatim, još malo zahtjevnije, Židove i Palestince. Osim toga, prije dvije godine skoro je uspio ozbiljno zakomplicirati odnose s Italijom zbog loše prevedenoga govora talijanskog predsjednika Napolitana, a 2003. na otvorenju nove zgrade američkog veleposlanstva održao jedan od najžešćih antiameričkih govora, i tako stvorio ozbiljne probleme tadašnjoj Račanovoj vladi.

RPŽ/V