Zagreb – Hrvatska je nakon osme pobjede u nizu na SP nad reprezentacijom Francuske (22–19) okrenuta prema sutrašnjem susretu s Poljskom.
Posebni Hinin komentator za Svjetsko rukometno prvenstvo Željko Zovko kaže da se poredak reprezentacija polako slaže i da će u petak biti nejasna samo podjela medalja i komu će pripasti četvrto mjesto.
I u utakmici s Francuskom zadržali smo pobjedničko ozračje. Utakmica je bila sporija, ali to nije umanjilo želju za pobjedom obiju momčadi. Igralo se pogodak za pogodak sve dok se nakon nekoliko kontri i polukontri nakon ukradenih lopti naših krila Zrnića i Šprema nismo odvojili na 11:7. Ta je prednost na kraju bila odlučujuća jer Francuzi nisu mogli ubrzati igru i nadoknaditi izgubljeno.
Nema se mnogo reći, oba izbornika očito su htjela da utakmica bude nešto sporija, s puno rotiranja i odmora kako se “materijal” ne bi “istrošio” za odlučne utakmice. Da li je bilo “skrivača”? To zbilja ne mogu potvrditi jer se momčadi odlično poznaju, igrači su prijatelji iz klubova i, uđu li u finale, pobijedit će onaj tko bude motiviraniji i željniji pobjede.
Ne smijemo zaboraviti da je i Francuzima nedostajao Fernandez koji se odlično uklapa u gore opisan profil igrača i koji je izrazito važan kotačić u Francuskoj igri, ali i nama su nedostajali Balić i Metličić. Mala briga za našu momčad je loša pucačka večer naših vanjskih igrača (Duvnjak 0/7, Lacković 1/5, Kopljar 0/8 i Valčić 1/4), ali oni će, kad se vrate Balić i Metličić, vratiti samopouzdanje.
Za kraj ću pohvaliti momčad koja se odužila navijačima pristupom bez računice jer su igrači dali sve od sebe bi porazili najljuće protivnike. U petak se ulazi u završnicu, zanimanje javnosti raste i to će biti vrhunac. Užarena Arena ugošćuje Poljake koji su na nevjerojatan način zaslužili polufinale, iako Nijemci i Norvežani jednako zaslužuju pohvale. Momčadi koje se tako probiju do finala uvijek su opasne jer su u zanosu. Svi, pa tako i naši, zaslužuju pohvale ako se u nedjelju i ne okite lovorikama. Zaziva se finale iz snova Francuska – Hrvatska, ali što je to pravi finale? Nemojmo zaboraviti da je za Poljake i Dance finale iz snova ispunjeno njihovim bojama, kaže u svom komentaru Željko Zovko. m
Španjolska i Rusija najveća razočarenje, Brazil najveća dobit
U sjeni glavnih aktera teklo i natjecanje u utješnoj skupini, to jest borba za plasman od 13. do 24. mjesta. Željko Zovko Španjolce i Ruse smatra najvećim razočaranjima.
Ne sjećam se kada su nastupale takve rukometne sile u borbi na utješnom turniru – jedna Španjolska, svjetski prvak 2005. iz Tunisa, tri puta brončana na olimpijskim igrama, jedna Rusija, višestruki svjetski prvak, Rumunjska, četverostruki svjetski prvak, Tunis, dugo u svjetskom vrhu, Egipat i ostale manje uspješne reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Očekivano, Španjolska je osvojila taj turnir, ali ne baš uvjerljivom igrom. Očito su problemi novog izbornika Rivere i orkestra zvijezda iz bogatih klubova još prisutni i mnogo su veći nego što su se pokazali u Splitu.
Egipat se, nakon svih problema mog kolege Smajlagića odlično stabilizirao i odličnom igrom dobio selekciju Rusije. Veseli me to zbog našega mladoga rukometnog stručnjaka kojega su mnogi tijekom Prvenstva već smjenjivali. Čestitke Smailagiću i – glavu gore! Radiš pravi posao i izvlačiš maksimum iz selekcije Egipta jer je samo Koreja bolje plasirana od Egipta uzme li se u obzir da su sve europske zemlje među prvih 14 reprezentacija svijeta. Rumunjska, koja je u početku oduševila igrom u Osijeku, dobila je jedno od najvećih razočarenja Svjetskog prvenstva – Rusiju.
Rusi i Španjolci su došli s visokim i sporim igračima koji su sličnim stilom vladali prije desetak i više godina. Njihovi stručnjaci sada trebaju načiniti detaljniju analizu kako bi utvrdili gdje su pogriješili u selekciji igrača i kako bi se ponovno mogli priključiti svjetskome vrhu. Tunis je na 17. mjestu, što je najlošiji plasman te zemlje u posljednjih nekoliko godina. Unatoč iskusnome srpskom treneru Živkoviću, bez glavnog igrača Hmamma Tunižani nisu mogli više učiniti.
Argentina na 18. mjestu najbolje je plasirana momčad iz Amerike. Sa skandinavskim trenerom i mnogo starih igrača, koji su bili nositelji igre, te nekolicinom igrača hrvatskih korijena očekivano su ostvarili dobar rezultat. Od preostalih šest selekcija najveću je pozornost dobila Kuba, koja se nakon deset godina vratila na velika natjecanja. To je zanimljiva reprezentacija i cijela će Europa pozorno pratiti njezin razvoj.
Najviše su napravili Brazilci iako su na kraju zauzeli ‘samo’ 21. mjesto. Oni su u prvoj rundi do zadnjega kola bili u igri za ulazak u drugi krug. Igrali su dobro i atraktivno te su postali miljenicima Poreča, ali su – zbog nedostatka iskustva – gubili sve utakmice u posljednje dvije–tri minute. Brazilci su i najveća dobit ovoga kupa zbog golema potencijala, mnogoljudnosti i talenta za sportove s loptom.
Ostali, unatoč angažmanu stručnjaka iz svih krajeva svijeta, osim korektne borbe i nastupa na Svjetskome prvenstvu, nisu donijeli novi pomak na svjetskoj rukometnoj karti, kaže u svojem osvrtu na plasman reprezentacija u President’s Cupu Željko Zovko.