Zaboraviti Švedsku, pamtiti Maksimir i Ligu prvaka

Zagreb – Nećemo baš reći da su maksimirski igrači u drugome poluvremenu sličili na »kotrljajuće kamenje«, ali stari hit Rolling Stonesa možda najbolje opisuje »duševno« stanje Dinamova navijača: Mixed Emotions. Pomiješane emocije. I nije to prvi put da takva paralela vrijedi za hrvatski nogomet. To valjda može samo Dinamo! Istodobno izboriti plasman u Ligu prvaka i namrštiti lice navijačima, istodobno uskočiti u elitu europskoga nogometa i posve se šćućuriti u vlastiti kazneni prostor glumeći glinene golubove švedskim napadačima, pomiješati sreću i bijes, slavlje i čemer…

I što sad izabrati? Ipak smo za – vedrije tonove. Dinamo je nakon 12 godina ušao u Ligu prvaka i to je u ovome trenutku jedino važno. Nogometaši Malmöa u uzvratnom su dvoboju na svom stadionu pobijedili Zagrepčane 2-0 u utakmici, u kojoj su, posebice nakon Vrsaljkova isključenja u 50. minuti, tutnjali Dinamovom polovicom travnjaka i nesmiljenom »paljbom« rešetali vratara Ivana Kelavu, koji je od silnih udaraca loptom zadobio vjerojatno više modrica i ožiljaka nego Kličko i Haye nakon zadnjega boksačkog obračuna – zajedno.

Kao što smo nakon prvoga, zagrebačkog ogleda, sumnjali da Dinamo može u kontinuitetu igrati onako dopadljivo i goropadno, tako se nadamo da ni švedsko izdanje neće biti dugoga vijeka. Želimo, dakle, vjerovati da Zagrepčani u skupini Lige prvaka ipak neće uskočiti u onakav žrvanj kao sad u Švedskoj. Pa, zamislimo da im pred kaznenim prostorom, umjesto Mehmetija, Larssona i Rexhepija, nered stvaraju Messi, Iniesta i Pedro ili Ronaldo, Benzema i Özil.

Dinamo jest u Malmöu djelovao beskrvno i usnulo, ali to ipak nije prava slika. Jednostavno, ta je utakmica dodatno potvrdila i ono što je trener Krunoslav Jurčić nedavno pomalo sramežljivo provukao: momčadi je potreban psiholog. Ako Dinamo u prvoj utakmici uvjerljivo kod kuće pobijedi slovensko Primorje 4-0, pa u uzvratu izgubi 0-2, ako s istih 4-0 u prvom maksimirskom ogledu »razmontira« škotski Hearts, pa u uzvratu pleše na rubu ispadanja i opet izgubi 0-2, ako na svom terenu lako torpedira Koper 5-1, pa u uzvratu vratar Butina u zadnjim minutama spriječi potpuni preokret i Slovenci pobijede »samo« 3-0 umjesto 4-0, onda je u pitanju – psiha.

Uostalom, Sammira smo usred euforije, dakle dan nakon blistave izvedbe u prvom ogledu protiv Malmöa, priupitali sjeća li se koperske »avanture«.

»Sjećam se, kako ne. Mislim da nam se više ne može dogoditi nešto kao protiv Kopra. Imamo dovoljno samopouzdanja da u Malmöu odigramo utakmicu kao ovdje i potvrdimo prolaz«, mirno je provukao.

No, zato se Dinamo u Švedskoj nije provukao baš mirno. Upravo se dogodio koperski scenarij: Dinamov prolaz na jedvite jade. Kako li danas samo zvuči Jurčićeva rečenica prije prvoga ogleda sa Šveđanima: »Postajemo momčad koja bi jednako trebala reagirati na svom terenu i u gostima. Niti je domaći teren neka prednost, niti je gostujući travnjak veliki problem.«

Hm, u Zagrebu je bilo 4-1, u Švedskoj je Malmö bio nadomak prolazu. Maksimir je ipak bio prednost, a Swedbank stadion problem! Uostalom, malo je nedostajalo da maksimirski trener dobije odgovor na svoju nedavnu opasku: »Ne vidim način kako bi nam Liga prvaka mogla pobjeći.«

Istina, nije mu pobjegla, ali Šveđani su ipak pokazali da način postoji. Dakle, Ante Rukavina promaši tri »zicera«, Šime Vrsaljko ničim izazvan pokosi suparnika i dobije crveni karton, Šveđani nametnu presing, zabiju iz slobodnoga udarca, pa iz gužve u kaznenom prostoru… Nedostajao je, dakle, taj jedan pogodak.

Ali, Dinamo je prošao! I pritom valja podsjetiti da ulazak u Ligu prvaka na neki način potpisuju i raniji maksimirski naraštaji koji su ključnim pobjedama protiv Ajaxa i kasnije protiv Sparte osigurali plasman u Europsku ligu, ondje skupljali bodove za Uefin koeficijent koji je Zagrepčanima omogućio status nositelja i lakši ždrijeb. Plodove ubire sadašnja generacija koja je to i – zaslužila. Uostalom, zažmirimo nakratko na švedsku epizodu, namjestimo snimku zagrebačke utakmice i već se javlja nada da bi taj Dinamo i u Ligi prvaka mogao biti barem solidan. Malo tko očekuje da bi mogao biti onako nadahnut kao prve sezone, ujesen 1998., kad je zauzeo čak drugo mjesto (!) u skupini s osam osvojenih bodova, ali ova momčad ima »štofa«, mogla bi odigrati poneku dobru utakmicu i nekome biti klip pod kotačima…

RPŽ/V