ZA obitelj, protiv ZAglupljivanja

 

 

Rim – Referendum o braku, lijeva nesnošljivost i stanje javnih medija u Hrvatskoj tema su kolumne ZA obitelj, protiv ZAglupljivanja. Autor je Matej Sunara zagrebačko-rimski student novinarstva. Sunara trenutno studira na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu. Članak prenosimo u cijelosti.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Donje Svetice 38, Zagreb

Priča je izmišljena. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna…

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Donje Svetice 38, Zagreb

„98.8%, 98.9%, 99%! Juhuuu, ostvarili smo normu!“ povika ushićeno ministar Jovanović.

„Ministre, opet igrate neku igricu na fejsu?“  upita tajnica Milica dva stola dalje.

„Ne Milice, ne radi se o igrici na fejsu, ali uspješno smo dostigli povoljan rezultat kontrole medijskog prostora! Milice, od male sadnice napravili smo raskošno stablo, bogato plodovima kojih ćemo se nasititi, ako me razumiješ. Ili ako želiš nogometnim rječnikom koji mi je osobito drag, zabili smo iz voleja u sudačkoj nadoknadi.  Daj me na razglas spoji sa Zokijem!“ reče zadovoljno ministar brišući maramicom znoj sa čela.

„Halo Željko, gdje gori? Što je tako hitno da me na osobni broj zoveš?“ staloženo pozdravi premijer.

„Zoki, to je to! Uspjeli smo! Kontroliramo 99% medijskog prostora. Referendum pada.“

„Lijepe vijesti Željko, lijepe vijesti. Sada to treba održavati i navodnjavati da ne presahne. Jesi li štampao priručnik poštenog novinarstva da ga podijelimo redakcijama, ono o čemu si pričao?“

„Naravno Zoki!“, uzvrati ponosno ministar, „nazvao sam ga onako lagano američki: Urbano novinarstvo.“

„Bravo Željko! No znaš da sam ja perfekcionist, koje si boje omotnicu stavio?“

„Crvena je Zoki! Zar sumnjaš?“

„Nikada Željko, nikada! Ali me zabrinjava taj jedan posto koji nam nedostaje. Znaš da korov i najveća stabla ošteti dragi ministre?“

„Da provjerimo stanje na HRT-u? Možda oni sabotiraju?“

„Ma nema potrebe“, uzvrati ponosno premijer, „svi urednici su više manje naši, a oni koji nisu će preko reda u mirovinu. Evo baš me nazvao Radman ispričavajući se na rubu suza što nam je doveo kontra stranu u jednoj emisiji u kojoj se raspravljalo o ovom sramotnom referendumu. Rekao sam mu da se to ne ponavlja jer ćemo inače smanjiti pretplatu. Mislim da to više neće ponoviti.“

„A da zovnemo Pavića?“

„E daj zvrcni Ninoslava, dugo ga čuo nisam!“

„Milice, spoji nam Ninu našeg! Čekaj, jel se kaže Ninu ili Nina?“

„Evo odmah!“

Nakon par trenutaka…

„Halo Ninoslave, Zoki i Željko su. Kako je?“

„HAHAHAHAHAHAHA!“

„Što se smiješ Nino?“ upita ministar.

„Ma evo me iz Splita zovu i kažu da mi dvije najveće tiskovine građani od milja zovu „Okupirana Dalmacija“ i „Yutarnji list“, onako s ipsilonom. HAHAHAH!“

„To su teške uvrede“, zbunjeno će premijer, „što se onda smiješ?“

„Ma nije mi smiješno niti to „Okupirana“ niti „Yutarnji list“ već što građani „Jutarnji“ još uvijek nazivaju listom. HAHAHA!“

„Ne razumijem!“ zbunjeno će ministar.

„Pa Željko, mi kršimo sva moguća pravila novinarstva, od poštenja do nepristranosti. Ali dok mi nema porezne i Linićevih, sve se tolerira. Haha! Kodeks časti nam je zaključan u ladici, a ključ je u vas.“

„Eheeee!“, zagonetno će ministar, „dolijao je kraj tome problemu. Izdali smo priručnik koji je danas stigao u sve redakcije pa tako i u tvoju. Naziva se  „Urbano novinarstvo“ i zasnovano je na čvrstim znanstveno dokazanim činjenicama američko-nizozemskih novinara dopunjeno mojim intervencijama. Tako da kodeks časti možeš zaboraviti i sada možeš potpuno slobodno pisati. Daj ga svojim novinarima tako da istrijebimo i ovo malo manjih zaraženih portalića, Šola i Raspudića.Vidim da ona tvojica Dalmatinaca nešto pokušavaju, onaj sidi, duže kosice koji je nagrađen u Banja Luci nagradom „Petra Kočića“ Ministarstva kulture Republike Srpske i onaj rječiti kauboj sa šeširom? Simpa su mi skroz.“

„A grizu, grizu, moram priznat’, ali kauboj je malo utučen. Udrija je forhend Raspudiću nedavno, a ovaj mu vratija bekend paralelu, ako me razumijete.“

„Eh da! Nemoj da se to ponovi jer nam loša reputacija ne treba u ovo vrijeme. Obavezno primijeni priručnik ovih dana do referenduma.“

„Evo ću vam spojit’ novinarku Ankicu koja radi na toj tematici i piše članak za sutrašnje izdanje. Ankiceeeee!“ povika Ninoslav.

„Dobar dan gospodo, Ankica pri telefonu, Trebate nešto?“

„Dobar dan gospođice, premijer i ministar obrazovanja na drugoj liniji. Malo zovemo da prokontroliramo stanje na terenu. Kako ide izvještavanje?“

„Pa ide relativno dobro.“ uzvrati malo prepadnuto novinarka.

„Primjenjujete li naš priručnik?“ upita ministar.

„Nisam ga stigla pročitati pa se vodim pravilima kojima me naučila struka i kodeks časti.“

„Odmah izvadite priručnik gospodična! Pišete li o referendumu?“

„Odmah otvorite pod slovo „R“ za referendum, ovaj pardon pod „S“  pardon jer to spada pod sramotni referendum i slijedite pravila.“

„Aha, jesam!“

„I sada na drugoj strani imate epitete i opise koji se koriste za inicijatore referenduma, čitajte!“

„Homofobni, zadrti, rušenje ljudskih prava, diskriminacija.“

„Konzervativni i primitivni!“ ponosno se ubacuje premijer.

„Bravo Zoki, vidi se da razumiješ“, uzvrati ministar, „budući da ovo spada i pod  opoziciju, otvori pod „O“ pa ćeš vidjeti dva odjeljka „Hrvatstvo i domoljublje“ i „crkva“. Čitaj!“

„Prvi red: novac poreznih obveznika, netrasparentnost, zaštita manjina i poštivanje zakona, pedofilija, katotalibani, klerofašisti… Oprostite, zašto je ova riječ podebljana?“

„Zato jer će se ta riječ, novotvorenica, našom zaslugom pojaviti u novom izdanju hrvatskog rječnika koji je predviđen kroz dogledno vrijeme. Definicija joj je: „Ljudi indoktrinirani zadrtim naukom crkve čije je djelovanje vođeno agresivnim ekstremnim fašističkim naukom”,ponosno digne glavu i odvažno reče, „po mogućnosti sve navedene riječi iskoristi u tekstu i obavezno iskoristi dvije zapovjedi na dnu stranice.“ Vidite ovo dolje podcrtano? Pod jedan „Manipuliraj činjenicama u svoju korist!“ i pod dva „pokrati nule kad su u pitanju okupljanja i akcije koji oni organiziraju, a dodaj nule kad je u pitanju novac koji troše za organizaciju istih. Trošak referenduma je, ako niste znali, ni manje ni više nego 47 milijuna kuna ili da bude slikovitije 47 bolnica, 47 vrtića, 47 škola…“

„Aha. A odakle to znamo? I mogu li to usporediti s organizacijom 13 gej parada u Splitu i Zagrebu gdje je potrošeno otprilike ista svota novaca čisto radi slikovitosti?“

„Mogu li joj ja odgovoriti?“, upita Zoki blago klimajući glavom u nevjerici, „sada otvori stranicu Zdrave nevladine udruge, glasači i ljudska prava i čitaj pravila!“

„Aha, evo ga! Pod brojem jedan imamo: „Nije potrebno svaki put imenovati izvore informacija kojima je svrha promocija ljudskih prava!“, pa imamo pod brojem dva: „Pokrati nule na troškove financiranja zdravih nevladinih udruga i dodaj nule na broj okupljenih na njihovim akcijama jer je to u svrhu promocije ljudskih prava.”

 „Jesu li neke stvari jasnije?“ upita premijer češkajući se po glavi.

„Pa nažalost nisu jer se u članku koji pišem ne radi o ljudskim pravima. Kao što znate, odlukom Europskog suda u Strasbourgu, brak nije temeljno ljudsko pravo. A kad smo kod prava, smijem li napisati da se nedavno predsjednik Ivo Josipović ogriješio o Međunarodno pravo javno izrazivši svoj stav o referendumskom pitanju što kao visokopozicionirani dužnosnik ne bi smio?“

„Ivo je doktor prava pa valjda zna što smije,a što ne smije!“ ljutito će ministar, ne vjerujući što ga je upitala.

„A što je sa sudom u Strasbourgu?“ upita znatiželjno novinarka Ankica.

„Mala, je li ti pišeš članak ili knjigu? Haha!“, u svom stilu uzvrati premijer, „idemo dalje!“

„Dobro gospodine, za kraj članka sam mislila spomenuti dvije Facebook grupe koje su osnovane. Jedna je „Ja glasam ZA“, a druga „Ja glasam PROTIV“. Prva je skupila 12 tisuća glasova više. Što da radim?“

„Evo ja ću ti pomoći“, odmjereno će ministar, „piši: I homofobna grupa i grupa boraca za ljudske slobode su skupile podjednak broj lajkova…Kužiš? Epiteti i te sheme…I nikako ne spominji brojku od 750 000 potpisnika referenduma. Dosadilo je to već ljudima. Zašto ih zamarati?“

„U redu ministre! Sada idem na posao. Šaljem srdačne pozdrave.“

„Doviđenja!“

„I tako Željko, preodgajamo nove nade hrvatskog novinarstva. Referendum će pasti!“

Ne znam za vas, ali meni ovakvi razgovori sasvim realno zvuče. Posljednih mjeseci svjedoci smo pristranosti, nepoštenja i manipulacije koju provode mediji. Manjina želi nasilno izmanipulirati većinu u svoju korist udarajući jako, jako nisko. Mislio sam da su ta vremena ostala daleko iza nas, ali izgleda da nisu. U nogometnoj utakmici protivnika i promicatelja ovog referenduma mediji obnašaju ulogu suca, ali su nažalost u potpunosti pristrani dijeleći kartone promicateljima i tolerirajući grube prekršaje protivnika referenduma Ideal fair playa je ostao zaključan u ormaru svlačionice. Ali ako je ekipa bolja i još ako ima i jaku podršku s tribina, ni najgori sudac ne može pomoći protivniku. Tom ishodu ćemo biti svjedoci prvi prosinca. Zato ovo moje ZA na facebooku i ZA u ovoj kolumni nije opterećivanje drugih mojim stavovima kao što sam mogao pročitati u brojnim komentarima ovih dana već je to ZA ZAdovoljstva što mogu čuti i prikazati drugu stranu ove društveno bitne teme.Pitanje institucije obitelji nije za opis „boli me neka stvar što će biti“. Obitelj je temelj društva i bez obitelji društvo propada. Promicanje tzv. urbano-liberalnog novinarstva nošenog vjetrom sa zapada nije ono čemu trebamo težiti. Sloboda da, ali sloboda koja zarobljava ne. Stoga ovo nije samo ZA za obitelj i nije ZA ZAdrtosti, nego i ZA protiv ZAglupljivanja i ispiranja koje provode mediji i jedno veliko ZA protiv manipulacije manjine nad većinom. Pet godina se obrazujem za posao novinara i ovo definitivno nije medijski svijet koji želim gledati, svijet u kojem želim raditi. Ovo nije ni „J“ od javne televizije koja bi trebala biti hram poštenja, a postala je nečiji privatni bordel. O pisanim medijima i većini portala nije potrebno ni govoriti.

Stoga mi neće biti problem u nedjelju promijeniti dva autobusa i metro i izgubiti tri sata za otići do hrvatske ambasade u Rimu da bih ispunio svoju građansku dužnost koja će mi ovog puta biti slađa nego ijedna prije.

Iz Rima s ljubavlju,

Veliko ZA!

Matej Sunara/RPŽ/studentski.hr