Uoči gostovanja Michaela O’Briena u Žepču: Zagrabiti duboko…

Poznati i plodni književnik, pisac mnoštva duhovnih misli i ogleda, Stjepan Lice, inspiriran porukom romana Otok svijeta napisao je za radijske slušatelje sljedeće razmišljanje koje prenosimo u cijelosti. Podsjetimo, ovaj svjetski poznati pisac u četvrtak u 19 sati gostuje u Žepču.

„Ako zagrabite dovoljno duboko, svi smo mi kraljevi, unatoč prnjama koje nosimo.“

Prepisujem ovu rečenicu iz pozamašne knjige „Otok svijeta“ Michaela D. O’Briena. Pisac u ovoj knjizi, ispisujući povijest Josipa Laste, piše o povijesti naše domovine od drugog svjetskog rata do netom minulih godina. Piše o stradanjima, o neshvatljivim patnjama, o rastu i dozrijevanju u plemenitosti. Piše o onome što okrada smisao i o onome što život osmišljava.

Premda je riječ o snažnoj i dojmljivoj, istinoljubivoj i poticajnoj knjizi, premda je hrvatski prijevod ove knjige u nas objavljen prije tri godine, ona je sve do danas u nas gotovo prešućena ili nedovoljno uočena. I to na svoj način ukazuje na njezinu vrijednost.

„Ako zagrabite dovoljno duboko, svi smo mi kraljevi, unatoč prnjama koje nosimo“ – piše, dakle, Michael D. O’Brien. Pritom misli na ljudsko dostojanstvo kao temeljni kriterij postojanja i svih međuljudskih odnosa.

Bit će da je ljude upravo po tome moguće razlikovati u njihovu shvaćanju života, u njihovu pristupu životu. Ima, naime, ljudi koji su svjesni da su u dubini svog bića kraljevi, pa da po tome i njihov način razmišljanja i svi njihovi postupci trebaju biti kraljevski. Ima ih koji kraljeve prepoznaju u svima koje susreću, uključujući i u onima koji sami sebe ne prepoznaju kao kraljeve. Ima ih, pak – odviše ih ima – koji žive površno, nedovoljno svjesni svog kraljevskog dostojanstva. Ima onih koji su u sebi pogazili svoje kraljevsko dostojanstvo, onih koji se trude da drugi sebe ne prepoznaju kao kraljeve. Ima i onih koji se trude one koji su svjesni svog kraljevskog dostojanstva, onemogućiti da u skladu s njim i žive.

U ovoj knjizi – „Otok svijeta“ – Michael D. O’Brien zapisuje i sljedeću misao: „(Čovjek) mora shvatiti kako mu sljepoća za čudesnost postojanja olakšava okinuti obarač i oduzeti ljudski život.“

Onaj tko ne proniče vlastitu čudesnost, čudesnost svakog čovjeka, čudesnost života, onaj tko ne proniče čudesnost koju je Bog utkao u sve što jest, duboko je siromašan čovjek. On ne razumije što je dobitak, a što gubitak. Što je bliskost, a što odijeljenost. Ne razumije zbog čega postoji i zato ne može podnijeti da drugi svoj život, sve svoje odnose živi punom dušom, da svojim odnosom prema životu ispunja duše onih s kojima živi, pa i duše nebrojenih.

Imajte strpljenja, imajte ljubavi zagrabiti duboko u svoje duše, u duše onih s kojima živite, u ljepotu postojanja. Imajte i kada je prezahtjevno i preko svake mjere iscrpljujuće. I iskusit ćete čudesnost koja neizrecivo nadmašuje svaku oskudicu.

RPŽ/Stjepan Lice