Umro dr. Ivan Tomislav Međugorac, fratar, znanstvenik i pisac

Dr. Ivan fra Tomislav Međugorac, rodio se 28. rujna 1928. u obitelji Žarka i Mara r. Martinović u selu Viništu, župa Osova (općina Žepče).

Bio je četvrto od ukupno dvanaestero djece u obitelji. Osnovnu je školu završio u Zavidovićima, a gimnaziju započeo u Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, dok je dva završna razreda, kao i ispit zrelosti, polagao privatno na Prvoj muškoj gim¬naziji u Sarajevu. U franjevački red primljen je 1946. godine stupanjem u novicijat u Kraljevoj Sutjesci. Teologiju je studirao u Sarajevu od 1947. do 1953. godine. Svećenički je red pri¬mio 20. travnja 1952. u Sarajevu. Studirao je prirodne znanosti (biologiju i kemiju) u Sarajevu i Beogradu od 1953. do 1958. godine.  Nakon diplomskog ispita predavao je biologiju i kemiju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, gdje je obavljao i dužnost pomoćnika odgojitelja u sjemeništu.

U jesen 1963. godine, po nalogu uprave Provincije, odlazi u Frankfurt, da bi u Njemačkoj zastupao interese Provincije i nastavio studij prirodnih znanosti na sveučilištu u Frankfurtu. U prosincu 1966. godine postiže doktorat iz biologije i biokemije. Istodobno je, kao prvi svećenik koji je u Njemačku došao s redovnom putovni¬com, počeo organizirati dušobrižništvo i socijalni rad za brojne hrvatske radnike u Frankfurtu i okolici, za koje se dotada nitko nije brinuo. Naišao je na srdačnu potporu tamošnjih crkvenih vlasti, osobito prelata Büttnera, upravitelja tajništva za inozemstvo u Beuelu (Bonn). Godine 1967. preuzima dužnost magistra studenata teologi¬je u Königsteinu, gdje su tada studirali franjevački studenti iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Od 1969. do 1971. godine radi kao znanstveni suradnik na sveučilištu u Bochumu.

Godine 1971. na Institutu za fiziologiju (teorijska medicina) u Tübingenu organizira i vodi biokemijski laboratorij. Godine 1977. habilitira se za humanu fiziologiju i dobiva titulu privat docent i venia legendi za tu disciplinu. Odlukom Ministarstva za znanost i umjetnost u Stuttgartu imenovan je (od 1. listopada 1981.) profesorom biokemijske kardiologije. Godine 1981. zatražio je od Kongregacije za redovnike i svjetovne institute indult za eksklaustraciju i inkardinira se u biskupiju Rottenburg-Stuttgart. Službu dušobrižnika za zatvorenike u Rottenburgu obavlja od 1982. do 1987. godine. Umirovljen je 1. listopada 1998. godine, a od kraja 2007. godine umirovljeničke dane proveo je u franjevačkom samostanu u Kreševu, gdje je iznenada umro 14. studenoga 2012. u 85. godini života i 60. godini misništva.

Značajan je i njegov humanitarni rad. Fra Ivan je tijekom rata slao kamione pomoći za Žepče, a velika sredstva je dao za gradnju i popravku kapele u Viništu.

Osim pedesetak objavljenih znanstvenih radova na njemačkom jeziku napisao je i ova djela: Mali priručnik za hrvatske radnike u zemljama u kojima se govori njemački, Freiburg, 1968.; Anton Steiner, Isusovi susreti: rad  s Biblijom u zajednici,  prijevod s njemačkog, Svjetlo riječi, Sarajevo, 1992.; Vodič animatorima za organizaciju biblijskih susreta, Svjetlo riječi, Sarajevo, 1992.; Prikrivana istina. Uloga bosanskih franjevaca u organiziranju dušobrižništva i socijalne skrbi za hrvatske sezonske radnike u Njemačkoj, Svjetlo riječi, Sarajevo, 2001.; Sjećanja jednog bosanskog fratra na ratne godine 1941.- 1945., vlastita naklada, Kreševo-Zagreb, I. izdanje 2008.; II. dopunjeno izdanje 2009.; Praktični njemačko-hrvatski priručnik za svakidašnju upotrebu za Hrvate-katolike iz Hrvatske i BiH, vlastita naklada, Kreševo-Zagreb, 2009.; Rodoslovlje Međugoraca iz Viništa (općina Žepče), vlastita naklada, Kreševo-Zagreb, I. izdanje 2010.; II dopunjeno izdanje srpanj 2012.

RPŽ/Franjo Marić