Tri priče – Sarajevo, Prag, Berlin

U tisućama vijesti koje nas svakodnevno bombardiraju s televizije, radija, interneta, od strane članova obitelji, susjeda, kolega na poslu…teško se koja zadrži u našem sjećanju neko duže vrijeme. Kako dođu, tako i prođu. To znaju i medijsko-marketinški stručnjaci pa pokušavaju vrlo često, u nedostatku kreativnih ideja, zaokupiti pozornost „potrošača“ informacije na raznorazne načine. I kao kod nametljivih sugovornika, na nama je pronaći način i da se tih nametljivih medijskih „sugovornika“ riješimo. Odmah imamo više slobodnog vremena, a i misli su nam zbog tog dobrog poteza manje crne ili žute.

No ima vijesti koje su zanimljive zato što govore o važnim stvarima kroz iskrene ljudske priče; koje su zanimljive jer nas zaista mogu nasmijati; koje su zanimljive jer ukazuju na neke buduće tokove i događaje. Takve tri vijesti kroz nekoliko prethodnih tjedana su nam stigle iz BiH, Češke i Njemačke.

Sarajevo

Prva iz ovog niza vijesti nam stiže iz BiH. Vjerovali ili ne – savjetnik u Vladi Federacije BiH dao otkaz jer nije htio primati 5.000 eura mjesečno za nerad, izvijestio je Radio Slobodna Europa. Dakle, pravo se čudo dogodilo u jednom federalnom ministarstvu u BiH, gdje je jedan savjetnik dao otkaz nakon što je zaključio kako ne želi zarađivati i do 10.000 eura mjesečno za – ništa.

„Mogu reći da je bio ogroman broj putovanja, hodanja, mlaćenja praznih slama po svijetu, da je to strašno, tipa Kine, Japana. Ako netko ozbiljno misli sebi neku karijeru razvijati ili nešto naučiti, to je zaglupljivanje. Ništa ti ne radiš konkretno. Ti šutiš, jedeš, piješ, hodaš i računaš dnevnice „, objasnio je sada već bivši savjetnik, imenovan kao Zvonimir, za Radio Slobodna Europa.

Na svoju je poziciju došao u prošlom sazivu vlade, ali tek su se rijetki vratili na staro radno mjesto. „Nema kraja, samo se ‘šaltaš’ iz jedne u drugu, iz treće u četvrtu. Samo su različite institucije, različite razine, različiti ‘entiteti’, ili državni ili entitetski, to je istina“, objasnio je Zvonimir.
Neslužbeni podaci govore o 60-ak savjetnika u Vladi FBiH , ali se sumnja kako im je broj još i veći. Zarađuju velike plaće, a do 15 godina rada primaju punu plaću pola godine nakon što ostanu bez posla, a iznad 15 godina punu godinu dana.

Svatko tko iole poznaje situaciju u javnom sektoru u BiH zna da se ovakvi slučajevi, naravno uz različite novčane iznose koji „sjedaju“ na račun, mogu pronaći u javnom sektoru od općine do državne razine. Razlika je samo što je Zvonimir prvi upozorio na ovakvo stanje.

Prag

Priča druga. Ona zanimljiv i smiješna. Dolazi nam iz Češke, iz Praga. Češka vojska priopćila je kako će svojim vojnicima početi besplatno dijeliti tablete za mršavljenje budući da je polovica od 22.000 profesionalnih vojnika debela, a čak 3.500 vojnika mora na liječenje zbog gojaznosti.

Lijekovi za mršavljenje koji će vojnike vratiti u fizičku formu koštat će 30 eura mjesečno po vojniku. Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi se vojnike trebalo natjerati da se više kreću i vježbaju, a ne da im se daju tablete.
Češki ministar obrane Aleksandar Vondra pak ne vidi ništa tragično u tome što im je svaki drugi profesionalni vojnik debeo, a svaki sedmi gojazan. „Usudim se reći da je naša vojska bolja od ostalog stanovništva, uključujući političare i novinare. U bazama sam vidio dosta vitkih i mišićavih vojnika“, kazao je ministar. I možete li izdržite da se ne nasmijete kada pročitate ovakvu ili koju sličnu vijest?

Berlin

Treća vijest je zanimljiva i govori nam o tokovima koji zapljuskuju uspavanu europsku politiku i donose neke vrlo znakovite promjene.  Njemački socijaldemokrati porazili su kršćanske demokrate kancelarke Angele Merkel na regionalnim izborima u Berlinu. Stranka njemačke kancelarke, CDU, osvojila je 23 % glasova, a pobijedio je SPD s 29%, glasila je vijest iz druge dekade mjeseca rujna. Ništa osobito i sve prema očekivanjima upućenih političkih analitičara. Ali tu nije kraj ove priče koju nam je donosi zagrebački Vjesnik.

Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je izborni prag, u jednom od najvećih europskih gradova, prvi put prešla Piratska stranka koja će imati zastupnika u berlinskom parlamentu. Pirati se zauzimaju za reformu autorskih prava, slobodan i besplatan bežični internet i besplatan javni prijevoz. Osvojili su respektabilnih 8,9 % glasova. Mladi, obrazovani i, najvažnije, internetski izvrsno potkovani – tajna je to uspjeha mlade Piratske stranke koja je 18. rujna na regionalnim izborima u Berlinu postigla senzacionalan uspjeh – osvojila je gotovo 9%  glasova i time zauzela otprilike 15 mjesta u pokrajinskom parlamentu. To će čelnicima te stranke ujedno biti prvi put da sjede na tako visokim pozicijama.

Piratska stranka u Njemačkoj je osnovana 2006. godine, a danas ima 13.000 članova i njezini predstavnici sjede u nekoliko gradskih skupština. Ideja za osnivanje potekla je iz Švedske, gdje je osnovana prva takva stranka koja se glasno borila protiv kažnjavanja građana koji skidaju glazbu i filmove preko tzv. internetskih burzi. Jedna od njih zove se Piratebay, otkuda i potječe naziv stranke. Osnovna ideja stranke jest borba za otvoreni pristup internetskoj mreži za sve građane.

Deutsche Welle donosi priču o glavnom kandidatu »pirata«, 33-godišnjem Andreasu Baumu, koji otvoreno priznaje da ne zna ništa o radu parlamenta, ali će tamo uskoro zastupati svoje birače. Baum, koji je studirao elektrotehniku, objašnjava kako njegova stranka želi da se politički rad prilagodi današnjem vremenu, a pod time misli na uporabu suvremenih komunikacijskih sredstava.

Drugi kandidat, 27-godišnji Christopher Lauer, student Tehničkog sveučilišta u Berlinu i menadžer u informatičkom poduzeću, ima vrlo logično objašnjenje za uspjeh svoje stranke – etablirane stranke ne reagiraju dobro na društvene promjene koje je izazvao internet. No, to nije samo slučaj u Njemačkoj nego i diljem svijeta.

Slično misle i politički analitičari koji kažu da su uspjehu »pirata« doprinijeli propusti tradicionalnih stranaka na području modernih sredstava komunikacije. Iako i u etabliranim strankama postoje ljudi koji se u političkom radu služe internetom i socijalnim mrežama, to očito nije dovoljni te su ih u političkoj utrci nadmašile mlade žene i muškarci koji su odrasli s internetom. Međutim, Piratska stranka se u Berlinu istodobno postavila i kao socijalna stranka uz zahtjeve za jednak pristup obrazovanju, znanju i javnome gradskome životu za sve građane.

Prvi veći uspjeh stranke zabilježen je na europskim parlamentarnim izborima 2009., kada je osvojila 229.117 glasova, odnosno 0,9 posto, što nije bilo dovoljno za ulazak u parlament, ali se otada broj članova znatno povećao. U rujnu 2009. Piratska stranka nije na općim izborima u Njemačkoj ušla u parlament, ali je osvojila dva posto, što se tada smatralo solidnim uspjehom. Stoga je izborni rezultat u Berlinu prava senzacija i ukazuje na neke „nove staze“ kamo bi se borba za glasače mogla vrlo brzo prenijeti.

I tako su tri vijesti iz različitih dijelova Europe svaka za sebe puno toga rekle. Primorale su nas da razmišljamo kako ipak nije sve crno u zemlji gdje je malo što ružičasto jer postoje ljudi koji ne žele ništa ne raditi i uzimati novac svojih zemljaka iz zajedničkog proračuna (ma kako često to bio slučaj u državi gdje žive); nasmijale su nas dijetne inovacije u prilično pretiloj vojsci; a na ozbiljnijim analitičarima je da procijene gdje su granice mogućnosti i iznenađenja koje u političke procese donose novi mediji i novi načini komuniciranje.

Brane Vrbić