Treći slučaj meningokokne sepse u Žepču

U Žepču je zabilježen još jedan slučaj meningokokne bolesti (sepse) koji je, nažalost, završio (4. listopada) smrću, u Županijskoj bolnici u Zenici, petomjesečnog djeteta. To je treći slučaj ove bolesti na području žepačke općine u posljednjih šest mjeseci. Dva su završila smrću, jedan sa sretnim ishodom.

U programu Radiopostaje Žepče gostovao je ravnatelj Doma zdravlja sa stacionarom prim. dr. Nikica Radić.

Tijekom emisije dr. Radić je kazao  da je meningokokna bolest, bolest mozga i moždanih ovojnica. Bakterija uzročnica ove bolesti je raširena u cijelom svijetu. Najugroženija su djeca do 6 godina. Kod osoba preko 25 godina bolest se javlja rjeđe, a u osoba preko 50 godina iznimno i rijetko, samo u slučaju epidemija.

Izvor zaraze je čovjek, odnosno najčešće zdravi kliconoša koji svojim sekretima iz usne šupljine i kapljicama iz dišnog sustava u bliskom kontaktu s drugom osobom može meningokoka prenijeti na drugu osobu.

Epidemolozi kažu da se broj oboljenja kreće do 5 oboljelih na 30.000 stanovnika, a u vrijeme epidemije broj se penje na 25 oboljelih na 10.000 stanovnika, kazao je ravnatelj žepačkog Doma zdravlja sa stacionarom u Žepču.

„Tri slučaja, i to, nažalost, najteži oblik meningokokne sepse, progresivne, koja u visokom postotku završava smrtno u roku od 6 do 24 sata, zabilježena su na području Žepče kroz proteklih pola godine. Bila su dva smrtna slučaja, a jedan se dječak od 15 godina uspio oporaviti“, kazao je dr. Radić.

Dr. Radić je objasnio sam razvoj bolesti. Naglasio je da su simptomi slični svim infektivnim bolestima. To je teško uočiti i roditeljima pa čak i liječnicima (povišena temperatura, klonulost, povraćanje, ubrzani rad srca…)
„U Ze-do županiji je bilo ukupno 5 slučajeva meningokokne sepse: 3 u Žepču, 1 u Tešnju i 1 u Visokom.

„Sve osobe iz prvog, pa i drugog kontakta, obuhvaćene su profilaksom. Radi se o tretmanu antibioticima“, naglasio je ravnatelj žepačkog Doma zdravlja sa stacionarom govoreći o najnovijem slučaju s tragičnim posljedicama.
„Ovakve stvari nemoguće je, nažalost, izbjeći jer nema medicinskog rješenja za to danas“, kazao je dr. Radić.

“Tko je kliconoša može se dokazati uzimanjem brisa i zasijavanjem na hranjivu podlogu i možemo doći do određenog broja kliconoša. Ali nemamo mogućnosti uzeti i ispitati sve stanovnike, recimo, za grad Žepče, Radovlja i Novo Naselje i Ljubatoviće da vidimo tko je kliconoša. Trebali bi uzeti briseve za  tisuće i tisuće stanovnika. Možda bi našli dio  kliconoša. A opet što je ostalim stanovništvom koji će se kretati s već pregledanim stanovnicima, a među kojim ima kliconoša“, odgovorio je  dr. Radić na pitanje je li moguće otkriti kliconoše.

U nastavku donosimo opširan osvrt o ovoj bolesti dr. sc. Draženke Vadle, dr. med., spec. epidemiologije.

Meningokokna bolest je zarazna bolest rasprostranjena po cijelom svijetu. Sub-Saharsko područje Afrike smatra se endemičnim područjem s najvećim brojem oboljelih.

U Europi, a i kod nas bolest se najčešće pojavljuje sporadično (pojedinačni slučajevi) kroz cijelu godinu no ipak više u kasnu zimu i rano proljeće ćemu pogoduje suho i hladno vrijeme.

Uzročnik meningokokne bolesti je bakterija koja se naziva Neisseria meningitidis tj. meningokok. Postoji 13 serogrupa Neisserie meningitidis, no njih 5 izaziva bolest u ljudi, a to su serogrupa A, B, C, Y, W 135. Serogrupe A i C izazivaju meningokoknu bolest najčešće u Africi u vidu epidemija, serogrupe Y i W 135 izazivaju upalu pluća, dok je serogrupa B najzastupljenija u Europi, Republici Hrvatskoj i našoj županiji te izaziva pojedinačna oboljenja.

Meningokok je bakterija koja živi na sluznici nosa i ždrijela isključivo čovjeka. Smatra se da 5-20% ljudi ovisno o godišnjem dobu nosi meningokok na sluznicama gornjeg dišnog sustava, ali ne oboljeva nego ih nazivamo zdravim kliconošama.

Važno je znati da meningokok u vanjskoj sredini brzo ugiba.

Izvor zaraze je čovjek odnosno najčešće zdravi kliconoša koji svojim sekretima iz usne šupljine i kapljicama iz dišnog sustava u bliskom kontaktu s drugom osobom može meningokoka prenjeti na drugu osobu.

Prijenosu uzročnika pogoduje svakodnevni bliski kontak (obiteljsko okruženje, kihanje i kašljanje, ljubljenje, gusti smještaj u spavaonicama, pijenje iz istih čaša,…) sa zdravim kliconošom, a da li će netko i oboljeti od meningokokne bolesti ovisi o nizu čimbenika, a između ostalog o otpornosti novog domaćina te količini i agresivnosti meningokoka.

Oboljevaju najmanje otporni, a to su najčešće djeca od 6 mjeseci do 5 godina starosti te školska djeca, a vrlo rijetko odrasli.

Inkubacija je vrijeme od infekcije (ulaska meningokoka u organizam) do pojave prvih znakova bolesti, a kreće se od 3-4 dana no može varirati od 2-10 dana.

Meningokokna bolest se najčešće manifestira u dva oblika, kao meningitis ili kao sepsa.

Meningokokni meningitis nastaje zbog prodora meningokoka u moždane ovojnice i tekućinu koja oplakuje mozak i leđnu moždinu (likvor). Meningitis se razvije češće nego sepsa, a i prognoza mu je znatno bolja (smrtnost 10% ) mada su moguće i trajne neželjene posljedice kao što su oštečenje sluha i vida te neurološke smetnje.

Meningokokni meningitis se očituje naglim početkom bolesti s visokom temperaturom i tresavicom, glavoboljom, bolovima u mišićima s ukočenosti šije, mučninom i povraćanjem naročito u djece te općim lošim stanjem s poremećajem svijesti.

Meningokokna sepsa podrazumijeva prisustvo meningokoka u krvi oboljeloga te stoga ima i lošiju prognozu (smrtnost 50%). Uz već spomenute simptome kod meningitisa u sepsi se javljaju i točkasta krvarenja u koži po trupu i donjim ekstremitetima oboljelog te u unutarnjim organima.

Najgori oblik bolesti je tzv. fulminantna (brzo progresivna) sepsa koja se uglavnom javlja kod male djece, a očituje se naglim početkom s visokom vručicom i pomućenjem svijesti sve do kome ili opsežnim krvarenjima u koži i sluznicama te u unutarnjim organima pri ćemu dolazi do njihovog zatajenja u roku od 6 sati do maksimalno 24 (48) sati sa smrtnosti od 95%.

Liječenje meningokokne bolesti mora započeti što prije, odmah po klinički postavljenoj sumnji na meningokoknu bolest, primjenom adekvatnih antibiotika u bolničkoj skrbi. Prognoza bolesti ovisi i o ranoj dijagnozi i ranoj primjeni lijekova te se meningokokna bolest smatra jednim od urgentnih stanja u medicini.

Pošto je nemoguće u jednoj zajednici eradicirati (odstraniti) kliconoše meningokoka svi napori se ulažu u prevenciju eventualno mogućih novih slučajeva bolesti.

Preventivne mjere svode se na profilaktičku primjenu antibiotika (cotrimoxasol ili rifampicin ili ceftriaxon ili ciprofloxacin) svim obiteljskim kontaktima, osobama koje su sa oboljelom osobom imale svakodnevni bliski kontakt naročito u kolektivima predškolskog uzrasta ili u kolektivima zatvorenog tipa, a prema preporuci epidemiologa.
Također je važno provoditi kontinuirano, a u slučaju pojave bolesti pojačanu nespecifičnu prevenciju za sve kapljične infekcije kao što je provjetravanje prostorija, čišćenje i dezinfekciju prostora, pribora i opreme, održavanje osobne higijene i higijene okoliša s naglaskom na dovoljnu međusobnu udaljenost ležaja za spavanje.

Cjepivo za Neisseriu meningitidis serogrupe B koja uzrokuje meningokoknu bolest kod nas ne postoji.
Za sada postoji četverovalentno cjepivo koje sadrži serogrupe A,C,Y,W135 te se primjenjuje za putnike u zemlje gdje te serogrupe uzrokuju bolest.

dr. sc. Draženka Vadla, dr. med., spec. epidemiologije

Radiopostaja Žepče