2. travnja obilježava se kao Svjetski dan svijesti o autizmu, a time se želi skrenuti pozornost na sve veći broj autističnih osoba, odnosno onih koje imaju određeni neurobiološki poremećaj koji se manifestira nizom prepoznatljivih i manje prepoznatljivih pokazatelja, od kojih su najčešći teža socijalizacija i komunikacija s okolinom, poteškoće u verbalnoj komunikaciji, tečnosti izražavanja misli i razumijevanja slikovitog i dvosmislenog govora, potreba za poštivanjem ustaljenog reda i obavljanje svakodnevnih obveza na istovjetan, gotovo ritualan način, češća potreba za odvajanjem od drugih osoba, opsesivno fiksiranje na određene sadržaje i gotovo potpuna nezainteresiranost na ostale i drugo.
Iako se ne zna pouzdano uzrok nastanku toga poremećaja, smatra se da značajnu ulogu ima genetika, a nije isključeno da je povećani broj oboljele djece od autizma povezan i s nekim cjepivima (posebno se odnosi na tzv. MMR cjepivo, namijenjeno protiv rubeola, zaušnjaka i ospica), na što sve više upozoravaju pojedini stručnjaci i mnogi roditelji, ali valja primijetiti kako se takvi obično medijski i zakonski agresivno ušutkavaju i proglašavaju neznalicama, što sumnji još više ostavlja prostora. Slično se odnosi i na vjerojatnost kako autizam uzrokuje u određenoj mjeri i uzimanje nekih supstanci i lijekova u vrijeme trudnoće, kao i liječenje neplodnosti i postupak umjetne oplodnje.
Nažalost, iako je sumnjama itekako ostavljeno dovoljno prostora, istraživanja se na tom području nedovoljno potiču i provode, a nerijetko se i sprječavaju, ponajviše iz razloga jer bi moguće raskrinkavanje povezanosti autizma s navedenim postupcima bitno omelo financijsku dobit farmaciji. Uočeno je da nakon 90-tih godina 20. st. dolazi do stalnog povećavanja broja oboljelih od autizma i sličnih poremećaja, a ako se uzme da su i svi navedeni postupci također u stalnom porastu i da farmacija od toga ima veliku korist, gotovo postaje sigurno da tu nešto ne štima i da bi s etičke strane valjalo izvršiti objektivna i istinita istraživanja.
Dijagnoza autizma se obično postavlja u prvim godinama života, a prepoznaje se najčešće po djetetovoj pretjeranoj i stalnoj okupiranosti nekom igračkom ili nečim drugim, po nezainteresiranosti za okolinom i slabim reagiranjem na izvanjske podražaje, što nerijetko uključuje i neodazivanje na vlastito ime, zatim kod takve su djece uočeni neartikulirani govor i netipično obavljanje svakodnevnih radnji, poput jedenja, spremanja, igranja i slično, slabo kontaktiraju s drugima preko pogleda u oči, znaju se neprimjereno hihotati, nekontrolirano vrtjeti predmete i drugo.
Važno je prepoznati što prije takve znakove i ukoliko se javi sumnja da dijete možda ima autizam, dobro je kontaktirati stručnjake kako bi oni mogli procijeniti je li riječ o autizmu i ako je potrebno predložiti određene korake koji bi i obitelji i oboljelom djetetu olakšali svakodnevicu. Nažalost, valja uočiti kako postoji niz sličnih poremećaja poput autizma, pa se u tom smislu nerijetko teško postavlja dijagnoza, što posljedično znači i kašnjenje s mogućom terapijom.
S druge strane, još uvijek ne postoji lijek za autizam i pitanje je hoće li on biti ikada pronađen, pa je važno prihvatiti autizam kao urođeno ili stečeno stanje koje je jednostavno takvo kakvo je, te nastojati organizirati što kvalitetniji život u obitelji i u drugim društvenim zajednicama, a napose u vrtiću, školi i na radnom mjestu. Zato je važna senzibiliziranost javnosti za oboljele od autizma i prihvaćanje njihovih ograničenosti, odnosno poznavanje specifičnosti njihova razmišljanja, osjećanja i djelovanja, te na temelju toga ostvarivati takvu komunikaciju u kojoj će autistična osoba osjetiti da je sugovorniku stalo do nje i do razumijevanja njezinih konkretnih ograničenja.
Upravo iz tog razloga se i obilježava, počevši od 2007. god., Svjetski dan svjesnosti o autizmu, koji uvelike pridonosi socijalizaciji i inkluziji autistične djece i odraslih, a njihovo uključivanje u udruge i centre koji promiču kvalitetu življenja autističnih osoba i njihovih obitelji također pridonosi općoj senzibilizaciji.
Ipak, ne treba zaboraviti kako je to, bez obzira što je riječ o hvalevrijednim projektima, samo jedna strana medalje, odnosno takva nastojanja itekako treba poticati, ali još više treba poticati objektivna i vjerodostojna istraživanja koja će otkrivati, a ne skrivati, moguće uzroke nastanka autizma, jer nam ona prizivaju u pamet onu mudru: Bolje spriječiti, nego liječiti.