Mostar – Deventaestogodišnjakinja Ema Martinović, podrijetlom iz Sarajeva, osoba je o kojoj bruje svi svjetski mediji nakon neviđenog masakra u Norveškoj. Njezina hrabrost spasila je brojne živote, a nju je stajala jednog metka u ruku. I zasigurno brojnih noćnih mora. Naime, ova heroina preživjela je pokolj plivajući više od dva sata s otoka na kojem je Anders Bering Breivik pobio više od 70 njenih stranačkih kolega iz Laburističke stranke (AUF). Ema, koja je jedan od lidera mladih norveške stranke AUF, na ovom otoku je bila prvi put kad je izbila pucnjava.
Kako je samo dramatično bilo na tom otoku strave, svjedoči njezin otac Džemal Martinović koji je za medije ispričao detalje koje mu je rekla njegova kći. – U petak oko 17 sati od kćeri sam dobio SMS poruku da je na otoku počela pucnjava i da čovjek prerušen u policajca ubija sve redom. U SMS-u je kazala da se skrila i da su svi u panici. Kazala je da je ne zovu jer je napadač može čuti. Kada je počela pucnjava, Ema je mislila da je to neka zafrkancija ili petarde. Međutim, onda su svi počeli bježati jer su uvidjeli da je počela pucnjava.
Ema se sa svojim prijateljima iz regionalnog ogranka stranke skrila u šumu. Kontaktirali su druge članove koji su bili u zgradi i rekli su im da ubojica tamo puca po ljudima i da je krenuo prema obali. Onda je Ema pozvala lidera na otoku, koji im je kazao da pokušaju otplivati. Prije nego što je krenula u vodu kako bi se spasila, poslala nam je poruku da nas voli”, ispričao je Džemal rekavši da su nakon te poruke nastupili najduži sati njegova života, ali i života njegove kćeri.
Čudno kako se život zna nekada poigrati jer upravo zbog takvih strahota Džemal je izvukao svoju obitelj iz ratnog Sarajeva 1992. Kako kaže, mislio je da je osigurao svojoj obitelji mir, ali…
Dok je pomahnitali ubojica pucao na sve strane, Ema je krenula prema moru. “Kada je napadač išao po otoku i pucao, činilo se da je htio ubiti jedne, ali i ozlijediti druge. Ako je bilo više ljudi u jednoj skupini, on bi upucao samo jednog. Činilo se kao da je želio da ostali pate. U jednom slučaju je naišao na tri brata i ubio samo jednog. Od dvije zagrljene prijateljice, ubio je samo jednu”, priča Ema koja je vidjela u moru tijelo svog ubijenog poznanika, čiji je otac bio radnik na osiguranju na otoku i koji je također ubijen. Njen poznanik bio je upucan u glavu. Izvukla ga je iz vode i prekrila njegovo tijelo. No, koliko je Ema bila pribrana, svjedoči i to da je skinula odjeću koja ju je opterećivala dok je plivala i kazala i drugima da to urade. Prije nego što je zaplivala prema kopnu, ponijela je samo osobnu iskaznicu da bi je u slučaju smrti roditelji mogli identificirati.
Kazala je ostalima da budu tihi i da plivaju prema kopnu. Neki su počeli vrištati i krenuli natrag na otok. Vikala je na njih i kazala im da ne paničare. Svoju prijateljicu Ose, koja je počela paničariti, hrabrila je i kada se god ova počela gubiti, govorila joj je da se sjeti svoje obitelji i da pliva za njih. Jedno vrijeme čak ju je i nosila u vodi. Ema je kazala da je krenula s većom skupinom, ali su lagano svi nestajali. Možda je bila pribranija od ostalih zbog činjenice da je završila natječaj za policijskog službenika.
Tek kada je ušla u ribarski čamac, Emi su rekli da je ranjena. Pogođena je hicem iz pištolja u ruku. No, srećom, ozljede nisu teške. Barem ne onoliko koliko je bilo teško vidjeti ljude kako umiru pred njenim očima.