Stravična priča iz S. Koreje: ‘Gledajući majčino smaknuće prema njoj sam osjećao bijes’

New York – “Bijeg iz logora 14”, knjiga novinara Blainea Hardena napisana prema priči mladića koji je uspio pobjeći iz Sjeverne Koreje iznimno je svjedočanstvo o brutalnosti komunističkog režima gdje i danas postoji praksa koncentracijskih logora iz doba nacizma ili Gulaga iz doba Sovjetskog Saveza.

Vjeruje se da je oko 200.000 Sjevernokorejaca zatvoreno u takvim radnim logorima, a Shin Dong-hyuk, rođen i odrastao u zlostavljanju, gladi, mučenju i premlaćivanju, svjedočeći smaknućima, jedina je poznata osoba koja je uspjela pobjeći.

Međunarodna zajednica danas se fokusira na nuklearne ambicije Sjeverne Koreje, a medijska izvješća nerijetko se bave grotesknom stranom dinastije Kim, no čitatelj će Shinov životopis otkrivati s mučninom u želucu, ističe Harden.

Shin je rođen kao Shin In Geun 1982. u Logoru 14 gdje je zatočeno oko 15.000 zatvorenika i koji se smatra jednim od šest najgorih u Sjevernoj Koreji, iako vlasti niječu njihovo postojanje.

Shinov je “zločin” što je sin muškarca čija su braća pobjegla iz Sjeverne Koreje. Mnogi zatvorenici Logora 14 zapravo ondje plaćaju “tuđe grijehe” jer totalitarna država kažnjava političke neistomišljenike.

U školi, gdje djecu pripremaju za iscrpljujući rad u ugljenokopima ili tekstilnim tvornicama, Shinu i drugoj djeci docirali su da ona moraju jako raditi “kako bi sprala grijehe svojih roditelja”.

Prvo je Shinovo sjećanje na smaknuće kojemu je svjedočio dok je imao četiri godine. Sjeća se da je krao hranu od majke kako bi zavarao glad, da je hvatao i pekao štakore. Kao sedmogodišnjak pamti smrt učenice u razredu koju je učitelj dotukao drvenom palicom jer je ukrala pet zrna kukuruza.

Kako je logor bio jedina stvarnost koju je poznavao, Shin nije bio ni ljutit ni tužan i vjerovao je da su kazne pravedne i poštene. Još šokantnije je što je izdao vlastitu majku i brata ‘cinkajući’ ih da su planirali bijeg.

Gledajući majčino smaknuće tada je prema njoj osjećao samo bijes jer je zbog nje bio mučen gotovo do smrti i vjerovao je da je to bila posljedica njezina “nerazumnog i sebičnog plana”.

Shinov pogled na život počeo se mijenjati kada je upoznao 50-godišnjeg Kima Jina Myunga koji ga je njegovao dok se oporavljao te ga i mentalno liječio pričama o životu izvan logora, primjerice o prekrasnoj hrani koju je nekada jeo.

Prema Shinu nikada nitko nije bio tako ljubazan, a novo iznenađenje i uvid u sasvim novi svijet pružio mu je Park Yong Chul, zatvorenik koji je prije živio u inozemstvu.

Upravo s Parkom Shin je isplanirao bijeg 2005., ali Park je stigao samo do ograde gdje je usmrćen strujom.

Novinar Harden nije mogao provjeriti vjerodostojnost Shinova iskaza jer su radni logori službeni tabu, ali vjeruje da je priča istinita i prema ozljedama od kuke i ožiljcima opeklina na Shinovim leđima.

Harden ističe da je Shin isprva lagao o majci i tvrdio kako nije ništa znao o njezinu planu bijega, no da je ona svejedno bila uhvaćena. Tek nekoliko godina poslije počeo je spoznavati koncepte dobra i zla, poštenja, istine i krivnje.

“Krivnja se pojavila kada je ušao u ono što mi zovemo normalnim svijetom i počeo je proces postajanja ljudskog bića”, objašnjava Harden. Dodaje da osim krivnje za smrt majke i brata Shin krivi sebe i za smrt oca. Vjeruje naime da je poslije njegova bijega otac bio mučen te ubijen.

RPŽ/P