Peking – “Sretna sam zbog bronce, ali nekako ostaje žal zbog nezasluženog poraza u četvrtfinalu od Južnokorejke. Misim da sam bila bolja i trebala sam se boriti za zlato”, izjavila je nakon osvojene brončane medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu u kategoriji do 67 kilograma taekwondoašica Sandra Šarić.
Šarić je u dvoboju za broncu svladala Portorikanku Asuncion Rodriguez Ocasio s 5:1, no 24–godišnja Senjanka s prebivalištem u Zagrebu nikako ne može prežaliti četvrtfinalni poraz od Južnokorejke Kyungseon Hwang (1:3).
“U toj borbi sam bila bolja, a sigurna sam da su suci umjesto 2:1 za mene krivo dodijelili bod Južnokorejki, koja je povela s nepostojećim bodom. Teško se koncentrirati kada te kradu. Bila sam spremna pobijediti svjetsku prvakinju i gotovo sigurno u polufinalu svladati i Francuskinju Epangue. Osim psihološkog šoka zbog poraza, u toj borbi sam ozlijedila nogu i potrošila puno snage, pa sam s malo straha ušla u dvoboj repasaža s Emiratkinjom. Srećom, kada sam to uvjerljivo dobila, više nije bilo straha za broncu”, izjavila je Šarić, koja je svoju radost podijelila s kolegicom Martinom Zubčić.
“Borba s Portorikankom bila je moja najbolja borba. Točno sam znala što treba raditi, a nervoza je nestajala sa svakim bodom. Imala sam dobar osjećaj već ujutro, Martinina bronca mi je dala snagu, a znala sam da će sve biti u redu ako se ujutro probudim raspoložena. Tako je i bilo. Bila sam dobre volje i otud to silno samopouzdanje u svim mečevima osim protiv Južnokorejke. Taj dvoboj neću prežaliti”, ustvrdila je Šarić, koja je rođena u Senju, a nakon treće godine srednje škole preselila se u Zagreb. Nakon nekoliko godina treniranja u Senju, u trećem razredu gimnazije Sandra prelazi u zagrebački klub Metalac, gdje nastavlja intenzivno trenirati, ali i studirati upravno pravo na Ličkom veleučilištu Nikole Tesle u Gospiću.
“Roditelji mi još uvijek žive u Senju. Imam i brata Silvija, a ja studiram upravno pravo. Taekwondoom sam se u Senju počela baviti samo iz razloga jer je to bio jedini sport kojim su se cure mogle baviti u mom gradu”, pojasnila je svoj početak Šarić. Brončana Senjanka na kraju se malo i našalila, jer je njezina protivnica iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Maitha Sheikha Almaktoum zapravo princeza i jedina je na cijelom natjecanju bila u stalnoj pratnji tjelohranitelja. Sve do ulaza na tatami.
“Kako je bilo istući princezu? Nadam se da se nije naljutila”, izjavila je, nakon Snježane Pejčić i Martine Zubčić, i treća hrvatska heroina Olimpijskih igara u Pekingu.
“Na nagovor susjede frizerke Tomislave Lončarić, u njezinu salonu, u istoj zgradi Sandra je prije odlaska na Olimpijadu uredila jedan izlog. Izložila je dosad osvojenih 49 medalja na različitim natjecanjima i prvenstvima Europe i svijeta, a stiže i najcjenjenija, olimpijska koja će biti 50.”, rekla je u Senju Sandrina majka Nada.
U posljednjih osam godina Šarić je s europskih i svjetskih prvenstava u Hrvatsku donijela šest odličja. Na svjetskim prvenstvima osvojila je jedno srebro (Austrija 2003.) i dvije bronce (Španjolska 2005. i Kina 2007.), a na europskim prvenstvima osvojila je dva zlata – kao juniorka u Pamploni 2001. i kao seniorka ove godine u Rimu.
U povijesti Like osvojena je još jedna medalja na Olimpijskim igrama. Srebrnu medalju u hrvanju u Münchenu 1972. osvojio je Josip Ćorak.