Rukometaši su u Atlanti ispisali povijest; U Sydneyju smo upoznali Pešalova

Zagreb – Hrvatska je na OI u Atlanti 1996. nastupila s brojnijom ekspedicijom nego li četiri godine ranije na Igrama u Barceloni, a po prvi puta je osvojena zlatna medalja za samostalnu Hrvatsku…

Hrvatsku olimpijsku delegaciju u Atlanti predstavljalo je 84 sportaša u 14 sportova. Ove Igre ostat će upisane zlatnim slovima u olimpijskoj i sportskoj povijesti Hrvatske. Tada smo, naime, prvi put kao samostalna država osvojili zlatnu medalju. Tu radost podarili su nam rukometaši koji nisu imali pravo nastupa četiri godine ranije u Barceloni.

Samo tri mjeseca prije početka Igara za izbornika rukometne reprezentacije postavljen je legendarni Velimir Kljaić. U Atlantu smo stigli kao peti s posljednjeg Europskog prvenstva i malo tko je vjerovao da možemo otići do kraja…

Sa samo jednim porazom, od Šveđana u skupini, hrvatski rukometaši su postali olimpijski pobjednici. Nakon izrazito važne pobjede protiv Rusije u skupini sa 25:24, golom Jovića u posljednjim sekundama, u polufinalu su nas čekali Francuzi. Francuska je pokleknula pred Kljaićevim trupama i ostala je još samo jedna prepreka na putu do zlata – Švedska. Hrvatski rukometaši su odigrali veličanstvenu utakmicu, uzvratili Šveđanima za poraz u skupini i ispisali povijest. Tada je i stvorena poznata rukometna – gusjenica.

Zlatni rukometaši: Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Bruno Gudelj, Zoran Mikulić, Vladimir Jelčić, Valner Franković i Vladimir Šujster.

Jednako kao rukometaši, za Barcelonu su bili zakinuti i vaterpolisti. Ali, i njih su u Atlanti dobro zapamtili. Barakude su se pobrinule da se Hrvatska s drugih ljetnih Igara vrati kući s dvije medalje.

Na prvom nastupu u Atlanti 1996. godine zabilježen je i najveći uspjeh vaterpolista, osvojena je srebrna medalja. U finalu smo poraženi od Španjolaca, ali nezaboravna je bila pobjeda protiv Jugoslavije u četvrtfinalu rezultatom 8:6. Nadamo se da su Rudićevi izabranici ove godine spremni otići korak više.

Srebrni vaterpolisti: Maro Balić, Perica Bukić, Damir Glavan, Igor Hinić, Vjekoslav Kobešćak, Joško Kreković, Ognjen Kržić, Dubravko Šimenc, Siniša Školneković, Ratko Štritof, Renato Vrbičić, Zdeslav Vrdoljak i Tino Vegar.

Sydney 2000.

Hrvatska je na olimpijskim Igrama u Sydneyu 2000. nastupila s najbrojnijom momčadi do tada, a osvojene su dvije medalje (zlato i bronca) što je mali pad rezultata u odnosu na prijašnje Igre. Naime, prethodno je osvojeno zlato i srebro na Igrama u Atlanti odnosno srebro i dvije bronce na Igrama u Barceloni.

Hrvatsku olimpijsku delegaciju u Sydneyju predstavljao je 91 sportaš u 12 sportova. Naša nacija tada je upoznala Nikolaja Pešalova. Naturaliziranog Hrvata koji je u dizanju utega do 62 kg osvojio zlatnu medalju. To je ujedno bio i najveći uspjeh naših sportaša u dalekoj Australiji.

Pešalova je od trenutka kad je odlučio nastupati za Hrvatsku pratilo dosta kontroverzi i polemika. Trebaju li nam stranci osvajati medalje na velikim takmičenjima? Da li je to u duhu Olimpizma? No, omaleni Bugarin je dokazao da u njemu kuca hrvatsko srce. Danas, kad više nije u sportu, vidi se da mu Hrvatska nije bila prolazna adresa.

Do medalje u Sydneyju došli su i moderni hrvatski galijoti koji su osvojili broncu u osmercu. Sjajni veslači srušili su olimpijsku tradiciju. Otkako se, od 1900. godine, osmerac natječe na Igrama, medalje su do tada osvajali veslači samo 14 zemalja – Velike Britanije, SAD, Kanade, Australije, Rusije, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Norveške, Italije, Čehoslovačke, Novog Zelanda, Rumunjske i – Hrvatske. Osvojivši brončanu medalju, naši su dečki izgledali pomalo utučeno, spominjali su zlato i isticali tugu što ga nisu dohvatili. Dan poslije su ipak djelovali mnogo raspoloženije.

Brončani veslači: Igor Francetić, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Krešimir Čuljak, Igor Boraska, Branimir Vujević i Silvijo Petriško.

RPŽ/DH