Zagreb – Beograd – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu odlučio je da je mjerodavan u slučaju tužbe koju je Hrvatska 1999. podnijela protiv Srbije. Tužba je podnesena za povredu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida zbog zločina počinjenih na području Hrvatske od 1991. do 1995.
Uvjeti za sudsku nadležnost postoje i odbija se prvi prigovor Srbije, rekla je predsjednica Suda Rosalyn Higgins na dvosatnom čitanju obrazloženja odluke u haškoj Palači mira. Odluku je podržalo deset sudaca, a sedam je bilo protiv.
Veliki uspjeh, ali tek prva runda
Glavni zastupnik Hrvatske ministar pravosuđa Ivan Šimonović ocijenio je odluku velikim hrvatskim uspjehom iza kojeg slijedi veliki posao. Ova je presuda veliki hrvatski pravni uspjeh … ali ovo je tek prva runda. U ovoj fazi postupka dobili smo sve što smo mogli ali sada ostaje odlučivanje o sadržaju, rekao je Šimonović koji na ovom predmetu radi više od osam godina.
Šimonović je objasnio da odluka Suda o odbacivanju dijela srbijanskih prigovora s obrazloženjem da nisu mogli biti predmetom preliminarnih prigovora, znači da će pitanja poput onog najvažnijeg – može li Srbija odgovarati za djela počinjena prije 27.travnja 1992., kad SRJ još nije postojala kao država a kada su se u Hrvatskoj dogodili najveći zločini – Hrvatska morati dokazivati uz dokazivanje drugih elemenata tužbe.
Državni vrh zadovoljan odlukom
Predsjednik Republike Stjepan Mesić, premijer Ivo Sanader i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić izrazili su zadovoljstvo odlukom Suda.
Za nas je ta odluka bila očekivana. S obzirom na sve ono što se dogodilo. Simbolika je u tome, da smo upravo danas, kad se prisjećamo žrtava Vukovara i herojstva onih koji su branili Vukovar, tu vijest saznali upravo u Vukovaru. Je simbolika, ali i određena pravda, rekao je Mesić.
Posebno je važno da se u odluci, koja je jutros pročitana, kaže da se prihvaća nadležnost, da se istraže svi počinitelji i naredbodavci, kao i puna istina o nestalima i da se napravi povrat kulturnog blaga. I ono što je posebno važno da se odbacio prigovor da se u ovom predmetu sudi i razmatra razdoblje tek od 1992. godine, kazao je Sanader.
Na pitanje novinara očekuje li protutužbu Srbije, koju su kao mogućnost srbijanski predstavnici najavili u slučaju da se Sud proglasi nadležnim, Sanader je ocijenio kako je vrijeme da se Srbija suoči s prošlošću, dodajući, kako je upravo u Vukovaru nužno reći i to, da se rat nije vodio na tlu Srbije, niti je razoren Novi Sad, nego Vukovar, niti su hrvatski vojnici došli u Srbiju, nego je bilo obrnuto. Miloševićeva velikosrpska politika je bila ta, koja je nanijela veliko zlo hrvatskom narodu, kazao je Sanader.
Bebić je ocijenio kako odluka Međunarodnog suda pravde pokazuje da svi oni koji su odgovorni za progone, ubojstva, i rušenje Vukovara i drugih dijelova Hrvatske i BiH, moraju odgovarati pred licem pravde. Ne može se graditi budućnost na ovim prostorima dok se ne suočimo s prošlošću i oni koji su krivi ne odgovaraju, kazao je Bebić rekavši kako samo na takav način Hrvatska može graditi dobrosusjedske odnose.
Slijedi protutužba Srbije?
Glavni zastupnik Srbije Tibor Varadi izjavio je kako će Srbija nastaviti raditi na pripremi odgovora na hrvatsku tužbu. Razmotrit će i mogućnost podnošenja protutužbe, no odluka o tome je stvar politike. Varadi je nastojao relativizirati odluku Suda smatrajući da dio srbijanskih prigovora zapravo nije odbačen jer je Sud odlučio ta pitanja raspraviti tijekom samog suđenja. Iz toga proizlazi da neka stajališta Hrvatske nisu prihvaćena, zaključio je.
Srbijanska ministrica pravosuđa Snežana Malović smatra da će u postupku biti prihvaćeni srbijanski argumenti i da će konačna odluka ići u prilog Srbiji te je najavila razmatranje mogućnosti protutužbe. Pozvala je političke strukture dviju zemalja na pomirbu, istaknuvši kako je to jedan od glavnih uvjeta za uključivanje zemalja regije u europske integracije.
Jedan od visokih dužnosnika G 17 Plus Željko Ivanji ističe kako će biti potrebno ozbiljno preispitati podnošenje protutužbe protiv Hrvatske zbog genocida počinjenog 1995. nad srpskim stanovništvom, dodajući kako Srbija mora učiniti sve da zaštiti svoje interese. Potpredsjednica oporbene Nove Srbije (NS) Dubravka Filipovski, smatra kako Srbija treba uzvratiti protutužbom, tj. protupitanjem što je Hrvatska učinila poslije sukoba i građanskog rata s vraćanjem manjina.
Šef oporbene Šešeljeve Srpske radikalne stranke (SRS) Dragan Todorović za skupštinskom je govornicom postavio pitanje zašto Srbija šuti i ne pokrene pitanje o zločinima koje je počinila Hrvatska prije svega nad Srbima i to ne samo u ratu 1991./92. nego i u Drugom svjetskom ratu.
Lider Liberalno–demokratske partije Čedomir Jovanović rekao je da nije iznenađen odlukom ICJ–a i istaknuo kako mu argumentacija Srbije koja da joj se ne može suditi zato što nije bila članica UN–a izgleda neuvjerljiva i nepristojna. Dodao je da je Srbiji potrebna nova politika prema regiji i susjedima.
Predsjednica nevladine udruge Fond za humanitarno pravo Nataša Kandić izrazila je nadu da će izvan suda doći do dogovora Hrvatske i Srbije.
Moguća izvansudska nagodba?
Upitan o mogućnosti izvansudske nagodbe sa Srbijom, Šimonović je kazao kako bi takva odluka bila na Vladi a ne na pravnim zastupnicima, ističući da bi za Hrvatsku bilo vrlo značajno da ustraje na ispunjenju zahtjeva iz tužbe poput utvrđivanja sudbine nestalih, kažnjavanja počinitelja djela i povratka kulturnih dobara.
Varadi o mogućnosti izvansudskog dogovora s Hrvatskom izjavio je da je Srbija više puta do sada pokazivala sklonost izvansudskom rješenju. Vjerojatno bi sada Hrvatska strana trebala reagirati, kazao je.
Srbija je uložila prigovore po tri osnova:
1) da Sud nema nadležnost jer SRJ nije bila članica Konvencije o genocidu do 2001.,
2)da je tužba RH nedopuštena jer su se opisani zločini dogodili prije 27.travnja 1992. kada SRJ još nije postojala kao država,
3) da su zahtjevi iz hrvatske tužbe neosnovani jer su izlazili iz okvira onoga što propisuje Konvencija o genocidu poput zahtjeva za infomacijama o nestalim osobama ili povratkom kulturnog blaga.
Sud je, kako je objasnila Higgins, utvrdio da su akti koje je donosio Beograd i njegovo ponašanje od 1992. imali značenje prihvaćanja obveza koje su proizlazile iz međunarodnih ugovora čija je članica i potpisnica bila bivša zajednička država – SFRJ i odbacio prvi prigovor Beograda a potom i ostale prigovore od kojih dio nije ni mogao biti predmetom preliminarnih prigovora Beograda.
Postupak još od 1999. godine
Hrvatska je 2.srpnja 1999. pokrenula postupak pred ICJ–om protiv tadašnje SRJ. Od najvišeg pravosudnog tijela UN–a Hrvatska je tražila da presudi da je Jugoslavija počinila genocid u Hrvatskoj i da su građani RH bili žrtve tog genocida. Od SRJ se traži da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se dozna istina o nestalim hrvatskim državljanima, da se vrate kulturna dobra oteta u tom razdoblju te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.
Odluka se očekivala u svjetlu dviju prijašnjih proturječnih odluka ICJ–a, koji se najprije 1996. proglasio mjerodavnim za tužbu za genocid koju je BiH podnijela protiv Beograda, a potom 2004. nemjerodavnim za tužbu Beograda protiv deset zemalja članica NATO–a zbog bombardiranja 1999. U veljači 2007. ICJ je donio i presudu u kojoj je utvrdio da su snage bosanskih Srba pokoljem u Srebrenici počinile genocid, ali da manjka dokaza da su te snage djelovale po uputama Srbije, čime je ta država oslobođena odgovornosti za genocid.
Rasprava o nadležnosti Suda za tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid održana je pred ICJ–om u svibnju 2008., kada je Srbija zastupala tezu da je Sud nenadležan, jer u vrijeme podnošenja hrvatske tužbe SRJ nije bila članica UN–a, članica Konvencije o genocidu ni članica Statuta Suda. Hrvatska je na raspravi poručila da je odnos Beograda i UN–a imao 90–ih godina sva obilježja članstva u UN–u. Uz to, tvrdi da je režim Slobodana Miloševića imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja države.