“Poljubi zemlju po kojoj hodaš”

Postoje priče koje su istovremeno i sjetne i sretne. Jednu takvu ispisalo je sunce na obali rijeke Bosne 26. lipnja 2012.

Toga se dana čudesno spojilo naše jučer i naše sutra, posada od 175 maturanata koja je bila usidrena u našu luku je te večeri isplovila na pučinu života. Ozarena lica su oslikavala hitenje u budućnost na temeljima prošlosti, one prošlosti čiji su dio i stranice ispisane i u našoj ustanovi, ali i zahvalnost. Imala je ova generacija, uistinu, dosta razloga za zahvaljivanje.

Rođeni u vihoru rata danas stoje u odsjaju sunčevih zraka dok im iza leđa piri lahor podrške onih koji u njih gledaju očima nade. Stoga je i ova svečana večer počela zahvalom onima kojima dugujemo slobodna žepačka polja, koji su do posljednjeg daha branili rodnu grudu. Polaganje vijenca nije bio samo čin zahvale nego i prisega na žrtveniku domovini da će ova generacija voljeti i skrbiti za svoj kraj.

Nakon toga maturanti odlaze po posljednji put do škole kao njezini učenici. Još jednom prolaze dobro poznatim putem, no ovoga puta svjesni kako su cilju bliži nego ikada prije. Trud je urodio plodom, sada su oni u svečanim odorama primaju diplomu o završetku svog srednjoškolskog obrazovanja, diplomu svoje zrelosti koju će pokazati tek u nadolazećim godinama.

Uručili su im ih  bivši učenici Danijel Topić, asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku i Antun Jozinović, asistent na Prehrambenom fakultetu, također u Osijeku. I dok su odlazili po diplome osjetila se čvrstina u njihovim koracima, snaga koju su skupili u srednjoškolskim danima za nove izazove koje će im život donijeti.

To su prepoznali i oni koji su im uputili riječi na odlasku. Tako je don Tihomir Šutalo, ravnatelj Centra, rekao dvije važne poruke. Simbolika je te večeri, očito, “krojila tkaninu”. Don Tihomir se prvi put obratio maturantima pozdravljajući ih s ” Dobra večer” . Do toga dana je “Dobro jutro” označavalo njihov početak, njihove obveze, neprestano ih podsjećalo da još uvijek polažu ispit zrelosti. “Dobra večer” označila je kraj jednog životnog poglavlja i stoga je bilo neophodno završiti to poglavlje riječima koje će biti uvod u slijedeće koje će ispisati njihova životna olovka. Te riječi su bile: ” Maturanti ovo nije vaš dan. Ovo je, u prvom redu, dan vaših roditelja i svih onih koji su vas odgajali” i ” Poljubi zemlju po kojoj hodaš!”

Osim don Tihomira maturantima su se obratili i ravnateljica Opće gimnazije prof. Slavica Jukić te pedagog Tehničko-obrtničke škole don Anto Adžamić. Ravnateljica je naglasila važnost opredjeljenja za biti čovjek rekavši: “Danas, možda, i nije toliko važno koji ćete fakultet upisati, gdje ćete se zaposliti ili kada ćete se udati i oženiti i osnovati obitelj, važan je izbor između biti i ne biti čovjek.”

Dajana Džambo i Valerija Mrkonjić su učenice ove generacije.

Prisutnima se obratila Valerija Mrkonjić izrazivši zahvalu obitelji i Centru svjesna komu duguje svoj uspjeh. No, iako smo morali izabrati najbolje, svi su maturanti zaslužili priznanje za protekle godine.

Kako je i načelnik Mato Zovko rekao oni su budućnost ove sredine i gdje god bili vraćat će se svom gradu i svojim korijenima. ” Djeca koja su imala godinu ili dvije kad su salezijanci došli, danas ovom kraju mogu dati puno.”

Na kraju su svi s diplomama u rukama odslušali skladbu “Poljubi zemlju po kojoj hodaš” u izvedbi glazbenog sastava “Dominiks” koji je svečanost dodjele diploma uzveličao svojim pjevanjem. Te diplome nisu samo izraz njihova uspjeha nego i novi zadatak, zadaća povjerena im, da čuvaju i skrbe za svoj kraj.

Nakon zajedničkog fotografiranja poletjele su i kapice. Tako je s njima odletio i sav teret srednjoškolskih dana, ali su i sami maturanti poletjeli u budućnost kako bi našli svoje mjesto pod nebom..

“Gaudeamus igitur iuvenes dum sumus” pjevao je zbor na svečanosti, a maturanti su to i ostvarili na maturalnoj zabavi zajedno s roditeljima i profesorima. Bila je ovo generacija koja je puno primila, ali i koja puno obećava.
Mi im želimo sigurnu plovidbu i mirno more života. Njihovi će se valovi katkad rasprhnuti, ali mi vjerujemo da će biti puno više onih valova koji će tvoriti ocean.

Stasaj generacijo i voli svoj kraj!

RPŽ/KŠCDB