Prvi Križni put pape Franje na Koloseju

Rim – Papa Franjo predvodio je na Veliki petak prvi križni put na rimskom Koloseju u svom pontifikatu. Meditacije uz četrnaest postaja križnog puta ove su godine priredili mladi iz Libanona.

Mladi su u meditacijama izrazili tjeskobe i nade naroda na Bliskom istoku te progovorili o nepravdama, podjelama među kršćanima, fundamentalizmu i nasiljima koja razdiru bliskoistočne narode, ali su se dotakli i patnji i zala kojima je pogođeno čitavo čovječanstvo.

Križ je na prvoj i posljednjoj postaji nosio kardinal Agostino Vallini, na drugoj i trećoj dvije obitelji, jedna talijanska i jedna indijska, a na četvrtoj i petoj djelatnici Unitalsija, Udruge koja prati bolesnike na njihovim hodočašćima u različitim prigodama, koji su pratili jednu osobu u invalidskim kolicima. Na petoj i šestoj postaji križ su nosila dva kineska bogoslova, na osmoj i devetoj dva franjevca iz Kustodije u Svetoj zemlji, na desetoj i jedanaestoj po dvije redovnice iz Nigerije i Libanona, a na dvanaestoj i trinaestoj dvoje mladih iz Brazila. Baklje uz križ su nosila dva mladića iz Rimske biskupije i dvojica mladića iz Libanona.

Tekstove meditacija su čitali novinar Radio Vatikana Orazio Coclite i poznata talijanska glumica Lina Sastri. Carolina Zaccarini je najavljivala postaje. Slike koje su prikazivane uz pojedine postaje preuzete su iz knjižice Via Crucis anonimnog franjevca iz Betlehema iz 19. stoljeća.

U meditacijama na prvoj postaji gdje se govori o Pilatu, podsjeća se na vlastodršce koji vlast obnašaju uz nepravde i ugnjetavanja ljudskog dostojanstva. U meditacijama druge postaje upozorava se na opasnost da se čovjek uime razuma, moći i novca smatra svemogućim, da se Boga odstrani iz ljudskoga života. Razmišljanje treće postaje zapravo je molitva Bogu da se ljudski razum ne zadovolji djelomičnom istinom znanosti i tehnologije nego da si uvijek postavlja temeljne upite o smislu ljudskoga života. U razmišljanju četvrte postaje, gdje se Isus susreće s majkom, govori se o obitelji.

„U svojim obiteljima i mi proživljavamo patnje koje roditelji nanose djeci ili djeca roditeljima“. Neka obitelji u ovim teškim vremenima budu „oaze ljubavi, mira i vedrine, da budu na sliku Nazaretske obitelji“. Na šestoj postaji Veroniku briše Isusovo lice kaže se da je Isus nazočan u svakoj osobi koja trpi. Gospodin poučava da „ranjena i zaboravljena osoba ne gubi svoju vrijednost i dostojanstvo“.

U sedmoj postaji se pak moli da iz ljudskoga srca nestane predrasuda i mržnji, povoda vjerskih sukoba. Isusov susret s jeruzalemskim ženama, na osmoj postaji, upozorava da je naš svijet pun ožalošćenih majki, čije je pogaženo dostojanstvo, koje su žrtve diskriminacija, nepravdi i zlostavljanja. Meditacija završava pozivom da trpeći Krist bude njihov mir i balzam njihovim ranama.

Na podjele u Crkvi mladi Libanonci napisali su za meditaciju na devetoj postaji. U razmišljanju desete postaje, kad se govori o dijeljenju Isusove odjeće, moli se za siromašnu Crkvu na Bliskom istoku da joj Bog udijeli snage da može i nadalje u tim krajevima naviještati Radosnu vijest. U meditaciji vezanoj za jedanaestu postaju o Isusovu pribijanju na križ, mladi Libanonci su napisali: „O Isuse, molimo te za sve mlade, slomljene očajem, žrtve droge, sekta i izopačenosti, oslobodi ih od njihova ropstva”. Osvrću se, dakako, i na opasnosti prisutne u današnjem svijetu. Na 12. postaji, gdje Isus umire na križu, moli se za sve koji promiču pobačaj da shvate da je ljubav izvor života, moli se i za sve koji promiču eutanaziju i stavljaju u opasnost ljudski život da im Gospodin otvori srca te da se zauzmu u izgradnji civilizacije života i ljubavi. Moli se za sve koji pate, naročito one na Istoku.

Na 13. postaji se moli za žrtve rata i nasilja na Bliskom istoku i u cijelom svijetu. I na kraju, u meditacijama 14. postaje, pred Isusovim polaganjem u grob, mladi Libanonci su napisali: „Prihvaćanje teškoće, bolnih događaja i smrti zahtijeva čvrstu nadu i živu vjeru. Primili smo slobodu djece Božje da ne budemo robovi”. Križ su do pojedinih postaja nosili obitelji iz Indije i Italije, franjevci, časne sestre iz Afrike, kao i mladi iz Ria de Janeira gdje će se ove godine koncem srpnja održati Međunarodni dan mladeži kojem će prisustvovati i papa Franjo.

Križni put je ove godine trajao nešto kraće, jer nije bilo prijevoda na ostale jezike, već su meditacije čitane samo na talijanskome jeziku. Papa Franjo se na koncu obratio prisutnima i svima diljem svijeta koji su pratili Via crucis preko malih ekrana kazavši kako neće mnogo govoriti, jer “postoji samo jedna riječ: Križ”. “Isusov križ je odgovor na zlo. Bog je govorio, odgovorio je križem na zlo u svijetu”, kazao je Papa i naglasio kako “nas Bog sudi tako što nas voli. Bog ne osuđuje, On samo voli i spašava”. Franjo je kazao kako “kršćani moraju odgovoriti zlu s dobrotom, preuzimanjem križa na svoja vremena”. Papa je ponovio kako Bog ne sudi, već voli, a zatim je podijelio apostolski blagoslov.

RPŽ/IKA