Zagreb – U najnovijem uredničkom komentaru Glasa koncila gl. i odgovorni urednik Ivan Miklenić piše o aktualnostima koje zapljuskuju hrvatsku političku scenu. Komentar prenosimo u cijelosti.
Pozornost hrvatske javnosti u sadašnjem povijesnom trenutku osobito privlači na međunarodnom planu jednomjesečno predsjedanje Republike Hrvatske Vijećem sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda, a na domaćem planu konstituiranje Ekonomskoga vijeća pri Vladi RH koje bi trebalo ponuditi Vladi mjere da bi Hrvatska što bezbolnije preživjela svjetsku gospodarsko–financijsku krizu.
Činjenica da je Republika Hrvatska kao nestalna članica najvažnijega tijela Ujedinjenih nacija s dvogodišnjim mandatom od 1. do 31.prosinca na čelu toga tijela – Vijeća sigurnosti OUN–a, bez sumnje, jedan je od najvećih dosega hrvatske države na međunarodnom planu, to više što je Hrvatska teško, nakon obrane od krvave agresije, došla do samostalnosti i u dijelu međunarodne zajednice uporno se tvrdilo, a ponegdje se to smatra i danas, da je priznanje nezavisnosti bilo preuranjeno.
Potrebno je istaknuti i zbog onih koji se u današnjoj Hrvatskoj nimalo ne raduju njezinoj međunarodnoj afirmaciji da se hrvatski narod i svi hrvatski građani trebaju ponositi što je Republika Hrvatska mjesec prosinac na simbolički način administrativno na čelu čitave svjetske zajednice. Budući da je kao nestalna članica Vijeća sigurnosti Hrvatska na čelu Protuterorističkog odbora Vijeća sigurnosti, osnovanog nakon terorističkog napada na SAD, jednomjesečno predsjedanje bit će osobito u znaku borbe protiv terorizma koji ne posustaje – kao što potvrđuju i strašna recentna zbivanja u Indiji.
Zanimljivo je da je Hrvatska, odlukom Vlade, u četvrtak 27.studenoga dobila Nacionalnu strategiju za prevenciju i suzbijanje terorizma, i to nakon nepotrebnih ali indikativnih zavlačenja određenih ne baš dobronamjernih političkih snaga. Bilo je doista paradoksalno da je Hrvatska na svjetskoj razini ravnala Protuterorističkim odborom Vijeća sigurnosti, a sama nije imala sve dosad ni Nacionalnu strategiju za prevenciju i suzbijanje terorizma, i to zahvaljujući otporima u dijelu državnoga aparata. Taj otpor očiti je znak koliko je tim snagama do vjerodostojnosti i unutarnje uređenosti Republike Hrvatske.
U tom kontekstu veoma je zanimljiva vijest koju je objavio Jutarnji list u srijedu 26.studenoga na str. 14 da zagrebački Fakultet političkih znanosti – fakultet za koji mnogi kažu da još nije ušao u tranziciju – namjerava uvesti “studij nacionalne obrane i sigurnosti” i da bi to bio “reformirani nekadašnji studij narodne obrane i zaštite, ugašen 1992”. O tome je objavljen prilog i na internetskoj stranici poslovni.hr koji još više otkriva, a u kojem piše da je “FPZ o svome projektu cjeloživotnog obrazovanja već razgovarao s Fakultetom političkih znanosti u Sarajevu i Beogradu, a uskoro bi o programu mogli razgovarati u Skoplju i Podgorici”.
Očito je da je taj projekt na valu jugonostalgičarskog povezivanja tzv. Zapadnog Balkana i da se zaobilazi zagrebačka Policijska akademija, koju je trećesiječanjska vlada čak bila ukinula, a sada je određene snage marginaliziraju da bi njezin posao mogle preuzeti “provjerene” snage. Istodobno u javnosti se diže kuka i motika na policiju i napuhuje se tobožnja nesigurnost građana. Prema provjerenim podacima, sličnu sudbinu proživljavaju i hrvatska vojna učilišta, pa se nameće pitanje je li to nekome specijalno stalo da vojska i policija budu intelektualno što “tanji”, a da se novi kadrovi formiraju u duhu nekadašnje obrane i zaštite.
Pozornost javnosti zaslužuje i Ekonomsko vijeće, savjetodavno tijelo kojemu je na čelu predsjednik Vlade, koje tvore ekonomski stručnjaci, uz one stranačke i nestranački, a koje je konstituirano u četvrtak 27.studenoga. Treba pozdraviti ideju da se konačno okupe stručnjaci i da, neovisno o svojim stranačko–političkim opredjeljenjima ili o svojoj apolitičnosti, pomognu Vladi u traženju najboljih rješenja da se izbjegnu veće štete kao posljedica svjetske gospodarsko–financijske krize koja će se sasvim sigurno osjetiti i u Hrvatskoj.
Formiranje toga vijeća potvrđuje odgovorno ponašanje sadašnje vlade u aktualnoj prijetećoj krizi, a mnogi se pitaju zašto su sve dosadašnje vlade propuštale potražiti stručnu pomoć da se hrvatsko gospodarstvo postavi na svoje noge primjereno hrvatskim komparativnim prednostima, a propuštanje toga osovljavanja gospodarstva, od poljoprivrede do brodogradnje, za Hrvatsku i sve njezine građane veći je i važniji izazov od posljedica svjetske gospodarsko–financijske krize koje će pogoditi Hrvatsku.
To tijelo, sastavljeno od 15 stručnjaka, preporučilo je da državni proračun za 2009. bude tako planiran da prvi put proračunski rashodi ne budu veći od prihoda. To bi svakako trebalo pomoći da država odnosno ovlašteni korisnici državnog proračuna prestanu biti generator čitavoga lanca unutrašnjega zaduživanja koje guši mnoge gospodarske subjekte. A u traganju za očito nužnim uštedama trošenja sredstava iz državnoga proračuna morala bi Vlada krajnje odgovorno i precizno suzbiti zloporabe u trošenju sredstava iz državnoga proračuna.
Naime, dobro upućeni u trošenje proračunskih sredstava svjedoče da ima pojava nemilosrdnog, upravo neprijateljskog razbacivanja i grabljenja državnog novca uz sva potrebna formalna pokrića te takvim pojavama ne može ući u trag ni državna revizija. Činjenica je da mnogi djelatnici koji dobivaju plaću iz državnoga proračuna imaju objektivno premala primanja pa se onda oni koji mogu – a o tome se ipak puno zna, ali kao da se ne želi znati – namiruju to na nečastan način. Stoga je zadaća odgovornih sve učiniti da se pri trošenju sredstava iz državnoga proračuna poštuje duh zakonskih odredaba, a ne da se tek formalistički ispunjava slovo zakona, a sredstva zloupotrebljavaju.